< Génesis 21 >
1 Y él Señor vino a Sara como él le había dicho, y le hizo como había hecho.
Pea naʻe ʻaʻahi ʻe Sihova kia Sela ʻo hangē ko ʻene folofola, pea naʻe fai ʻe Sihova kia Sela ʻo hangē ko ʻene folofola.
2 Y Sara se embarazó, y le dio a Abraham un hijo cuando era viejo, en el tiempo señalado por Dios.
He naʻe tuituʻia ʻa Sela ʻo ne fanauʻi kia ʻEpalahame ʻae tama ʻi heʻene motuʻa, ʻio, ʻi he kuonga ko ia naʻe folofola ki ai ʻae ʻOtua.
3 Y Abraham dio a su hijo, a quien Sara dio a luz, el nombre Isaac.
Pea naʻe ui ʻe ʻEpalahame ʻae hingoa ʻo hono foha naʻe fānau kiate ia, ʻaia naʻe fāʻeleʻi ʻe Sela kiate ia, ko ʻAisake.
4 Y cuando su hijo Isaac tenía ocho días, Abraham lo hizo sufrir la circuncisión, como Dios le había dicho.
Pea naʻe kamu ʻe ʻEpalahame hono foha ko ʻAisake ʻi hono ʻaho valu, ʻo hangē ko e fekau ʻae ʻOtua kiate ia,
5 Ahora Abraham tenía cien años cuando tuvo lugar el nacimiento de Isaac.
Pea naʻe teau taʻu ʻae motuʻa ʻo ʻEpalahame ʻi he fānau ʻa ʻAisake kiate ia.
6 Y Sara dijo: Dios me ha dado motivo para reír, y todos los que tengan noticias de ello se reirán de mí.
Pea naʻe pehē ʻe Sela, “Kuo fakakata au ʻe he ʻOtua, pea ʻe kata mo au ʻakinautolu kotoa pē ʻe fanongo ai.”
7 Y ella dijo: ¿Quién le hubiera dicho a Abraham que Sara tendría un hijo en su pecho? le he dado un hijo ahora cuando él es viejo.
Pea pehē ʻe ia, “Ko hai ia naʻe teitei pehē kia ʻEpalahame, ʻe fakahuhu ʻe Sela ha fānau? He kuo u fāʻeleʻi ha tama kiate ia ʻi heʻene motuʻa.”
8 Y cuando el niño tuvo la edad suficiente para ser quitado del pecho, Abraham hizo una gran fiesta.
Pea naʻe tupu ʻae tama, pea māvae ia, pea naʻe fai ʻe ʻEpalahame ʻae kātoanga lahi ʻi he ʻaho naʻe māvae ai ʻa ʻAisake.
9 Y Sara vio al hijo de Agar el egipcio burlándose de Isaac.
Pea naʻe mamata ʻa Sela ki he tama ʻa Hekaʻā ko e fefine ʻIsipite, ʻaia naʻa ne fanauʻi kia ʻEpalahame, ʻoku manuki.
10 Entonces ella dijo a Abraham: Envía a esa mujer y a su hijo, porque el hijo de esa mujer no tendrá parte en el patrimonio con mi hijo Isaac.
Ko ia naʻa ne pehē ai kia ʻEpalahame, “Kapusi ʻae fefine pōpula ni mo ʻene tama: koeʻuhi ʻe ʻikai fakataha ʻae tama ʻae fefine pōpula ni, mo ʻeku tama ko ʻAisake.”
11 Y esta fue una gran pena para Abraham a causa de su hijo.
Pea ko e meʻa fakamamahi lahi ia ʻi he ʻao ʻo ʻEpalahame, koeʻuhi ko hono foha.
12 Pero Dios dijo: No te aflijas por causa del niño y Agar su madre; escucha lo que Sara te diga, porque es de Isaac que tu semilla tomará su nombre.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua kia ʻEpalahame, “ʻOua naʻa ke mamahi koeʻuhi ko e tama, pe koeʻuhi ko hoʻo fefine kaunanga ka ke tokanga ki he leʻo ʻo Sela ʻi he meʻa kotoa pē kuo ne lea ai kiate koe koeʻuhi ʻe ui ia ʻAisake pe ʻa ho hako.
13 Y haré una nación del hijo de tu sierva, porque él es tu simiente.
Pea te u fakatupu ʻae puleʻanga ʻi he tama ʻae fefine kaunanga, koeʻuhi ko ho hako ia.”
14 Y levantándose de mañana Abraham se levantó, y dio a Agar un pan y un odre de agua, y puso al niño sobre sus espaldas, y la despidió; y ella fue, vagando por la tierra asolada de Beerseba.
Pea tuʻu hengihengi hake ai ʻa ʻEpalahame, mo ne ʻomi ʻae mā mo e hina vai, ʻo ne ʻatu kia Hekaʻā, pea ne ai ia ki hono uma pea mo e tama, ʻo ne fekau ia ke ʻalu; pea naʻe ʻalu ia, ʻo he fano pe ʻi he toafa ʻo Peasipa.
15 Y cuando todo el agua en el odre se agotó, ella puso al niño debajo de un árbol.
Pea ʻi he ʻosi ʻae vai ʻi he hina, naʻe tuku ʻe ia ʻae tama ʻi he lolo ʻakau ʻe taha.
16 Y ella se alejó, a una buena distancia, y sentándose en la tierra, se puso a llorar amargamente, diciendo: No vea la muerte de mi hijo.
Ka ka ʻalu ia ʻo nofo fakahangatonu mai mei he mamaʻo ʻo tatau nai mo e touʻanga ngahau kuo fana; he naʻe pehē ʻe ia; “ʻOfa ke ʻoua naʻaku mamata ki he pekia ʻae tama, pea naʻe nofo ia ʻo hangatonu kiate ia, pea hiki hake ʻe ia hono leʻo ʻo tangi.”
17 Y el clamor del niño llegó a oídos de Dios; y el ángel de Dios dijo a Agar del cielo: Agar, ¿por qué lloras? no tengas miedo, porque el llanto del niño ha llegado a los oídos de Dios.
Pea ongoʻi ʻe he ʻOtua ʻae leʻo ʻoe tamasiʻi; pea lea mai ʻae ʻāngelo ʻae ʻOtua kia Hekaʻā mei he langi ʻo ne pehē kiate ia, “Ko e hā ʻoku ke mamahi ai Hekaʻā? ʻOua te ke manavahē: he kuo ongoʻi ʻe he ʻOtua ʻae leʻo ʻoe tamasiʻi mei he potu na.
18 Ven, toma a tu hijo en tus brazos, porque haré de él una gran nación.
Tuʻu, pea hiki hake ʻae tamasiʻi pea fafa ia ho nima: he te u ngaohi ia ko e puleʻanga lahi.”
19 Entonces Dios abrió sus ojos, y ella vio un manantial de agua, y ella llenó de agua el odre y le dio de beber al niño.
Pea naʻe fakaʻā ʻe he ʻOtua hono mata, pea naʻe mamata ia ki he matavai: pea ʻalu ia ʻo fakafonu ʻae hina ʻaki ʻae vai, pea ne fakainu ʻae tamasiʻi.
20 Y Dios estaba con el niño, y se hizo alto y fuerte, y se hizo arquero, viviendo en la tierra baldía.
Pea naʻe kau ʻae ʻOtua ki he tamasiʻi pea tupu ia, pea ne nofo ʻi he toafa, pea hoko ia ko e tangata fana.
21 Y estando él en el desierto de Parán, su madre le tomó mujer de la tierra de Egipto.
Pea naʻe nofo ia ʻi he toafa ʻo Palani: pea naʻe ʻomi ʻe heʻene faʻē, ʻae uaifi kiate ia mei he fonua ko ʻIsipite.
22 En aquel tiempo, Abimelec y Ficol, el capitán de su ejército, le dijeron a Abraham: Veo que Dios está contigo en todo lo que haces.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi he kuonga ko ia, naʻe lea kia ʻEpalahame ʻa ʻApimeleki, mo Fikoli ko e ʻeiki lahi ia ʻo ʻene kautau, ʻo pehē: “ʻOku ʻiate koe ʻae ʻOtua ʻi he meʻa kotoa pē ʻoku ke fai;
23 Ahora, pues, dame tu juramento, en el nombre de Dios, que no me harás mal a mí ni a mis hijos después de mí, sino que como he sido bueno contigo, serás para mí. y a esta tierra donde has estado viviendo.
Pea ko eni, ke ke fuakava kiate au ʻi he ʻOtua, koeʻuhi ke ʻoua naʻa ke fai kākā kiate au, pe ki hoku foha, pe ki he foha ʻo hoku foha, ka ke fai kiate au, mo e fonua, ʻaia kuo ke nofo ʻāunofo ki ai, ʻo hangē ko ʻeku ʻofa kiate koe.”
24 Y Abraham dijo: Te daré mi juramento.
Pea pehē ʻe ʻEpalahame, “Te u fuakava.”
25 Pero Abraham protestó a Abimelec por causa de un pozo de agua que los siervos de Abimelec tomaron por la fuerza.
Pea naʻe valoki ʻe ʻEpalahame kia ʻApimeleki, koeʻuhi ko e vai keli naʻe faʻao fakamālohi ʻe he kau tamaioʻeiki ʻa ʻApimeleki.
26 Pero Abimelec dijo: No tengo idea de quién ha hecho esto; nunca me lo dijiste, y no lo sabía hasta el día de hoy.
Pea pehēange ʻe ʻApimeleki, “ʻOku ʻikai te u ʻilo pe ko hai kuo fai ʻae meʻa ni, pea naʻe ʻikai te ke tala mai ia, pea naʻe ʻikai te u fanongo ki ai, ka ko e ʻaho ni pe.”
27 Y Abraham tomó ovejas y vacas, y se los dio a Abimelec, y los dos juntos hicieron pacto.
Pea naʻe ʻomi ʻe ʻEpalahame ʻae fanga sipi mo e fanga pulu, ʻo ne foaki ia kia ʻApimeleki; pea naʻe fai ʻekinaua ʻae fuakava;
28 Y Abraham puso aparte de un lado siete corderos del rebaño.
Pea naʻe vaheʻi mo tuku kehe ʻe ʻEpalahame ʻae lami fefine ʻe fitu.
29 Entonces Abimelec dijo: ¿Qué son estos siete corderos que has puesto de un lado?
Pea pehē ʻe ʻApimeleki kia ʻEpalahame; “Ko e hā hono ʻuhinga ʻoe lami fefine ʻe fitu kuo ke vaheʻi mo tuku kehe?”
30 Y él dijo: Tomarás estos siete corderos, para que sean testigos de que hice este pozo de agua.
Pea ne pehē, “Ke ke toʻo ia ʻo ʻave mei hoku nima, ʻae lami fefine ʻe fitu ko ia, koeʻuhi ko e fakamoʻoni ia kiate au, naʻaku keli ʻae vai.
31 Y le dio el nombre de Beer-seba, porque allí los dos habían prestado juramento.
Ko ia naʻa ne ui ai ʻae potu ko ia ko Peasipa: koeʻuhi naʻa na fefuakava ʻi ai;
32 Entonces se pusieron de acuerdo en Beerseba, y Abimelec y Ficol, capitán de su ejército, volvieron a la tierra de los filisteos.
Naʻe pehē ʻena fai ʻae fuakava ʻi Peasipa: pea tuʻu hake ʻa ʻApimeleki mo Fikoli ko e ʻeiki lahi ʻo ʻene kautau, pea na toe ō ki he fonua ʻoe kakai Filisitia.
33 Y Abraham, después de plantar un árbol santo en Beerseba, adoró el nombre del Señor, el Eterno Dios.
Pea naʻe tō ʻe ʻEpalahame ʻae ngaahi ʻakau ʻi Peasipa, pea naʻe ui ai ia ki he huafa ʻo Sihova, ko e ʻOtua taʻengata;
34 Y Abraham vivió en la tierra de los filisteos como en tierra extraña.
Pea naʻe ʻāunofo ʻa ʻEpalahame ʻi he fonua ʻoe kakai Filisitia ʻi he ngaahi ʻaho lahi.