< 2 Reyes 20 >

1 En aquellos días, Ezequías estaba enfermo y cerca de la muerte. Entonces el profeta Isaías, hijo de Amoz, se acercó a él y le dijo: El Señor dice: Ordena tu casa, porque tu muerte está cerca.
Pea naʻe mahaki ʻa Hesekaia ʻi he ngaahi ʻaho ko ia ʻo teitei mate. Pea naʻe haʻu kiate ia ʻae palōfita ko ʻIsaia ko e foha ʻo ʻAmosi, ʻo ne pehē kiate ia, “ʻOku pehē ʻe Sihova, Teuteu ke lelei ho fale he te ke mate, pea ʻikai moʻui.”
2 Luego, volviendo su rostro hacia la pared, hizo su oración al Señor, diciendo:
Pea naʻe toki tafoki ai ʻe ia hono mata ki he holisi, pea ne lotu ʻe ia kia Sihova, ʻo pehē,
3 Oh Señor, ten en cuenta cómo te he sido fiel con todo mi corazón, y he hecho lo que es bueno a tus ojos. Y Ezequías dio paso al amargo llanto.
“ʻOku ou kole kiate koe ʻe Sihova, ke ke manatu eni ʻa ʻeku ʻalu ʻi ho ʻao ʻi he moʻoni pea mo e loto angatotonu, pea kuo u fai ʻaia ʻoku lelei ʻi ho ʻao.” Pea naʻe tangi mamahi ʻa Hesekaia.
4 Ahora que Isaías había salido del centro de la ciudad, vino a él la palabra del Señor, que decía:
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he teʻeki ʻalu ʻa ʻIsaia ki he loto kolo, mo ʻene haʻu kiate ia ʻae folofola ʻa Sihova, ʻo pehē,
5 Vuelve y dile a Ezequías, él capitán de mi pueblo: El Señor, el Dios supremo de David, tu padre, dice: Tu oración ha llegado a mis oídos, y he visto tu llanto; mira, yo te sanaré, al tercer día subirás a la casa del Señor.
“Foki atu, pea tala kia Hesekaia ko e ʻeiki ʻa hoku kakai, ‘ʻOku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo Tevita ko hoʻo tamai, Kuo u ongoʻi hoʻo lotu, kuo u mamata ki ho ngaahi loʻimata: vakai te u fakamoʻui koe: ʻi hono tolu ʻoe ʻaho te ke ʻalu hake ki he fale ʻo Sihova.
6 Te daré quince años más de vida; y te protegeré a ti y a este pueblo de las manos del rey de Asiria; Mantendré este pueblo a salvo, por mi honor y por el honor de mi siervo David.
Pea te u fakatolotolonga ʻa hoʻo ngaahi ʻaho ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma nima; pea te u fakamoʻui koe mo e kolo ni mei he nima ʻoe tuʻi ʻo ʻAsilia; pea te u maluʻi ʻae kolo ni koeʻuhi ko au, pea koeʻuhi ko Tevita ko ʻeku tamaioʻeiki.”
7 Entonces Isaías dijo: Toma una masa de higos. Así que la tomaron y la pusieron sobre la llaga, y él mejoró.
Pea naʻe pehē ʻe ʻIsaia, “Toʻo mai ha takaonga fiki.” Pea naʻa nau ʻave ʻo ʻai ia ki he kiatolo, pea naʻa ne moʻui ai.
8 Entonces Ezequías dijo a Isaías: ¿Cuál será la señal de que el Señor me sanará y de que subiré a la casa del Señor al tercer día?
Pea naʻe pehē ʻe Hesekaia kia ʻIsaia, “Ko e hā hono fakaʻilonga ʻoe fakamoʻui au, pea ki heʻeku ʻalu hake ki he fale ʻo Sihova ʻi hono tolu ʻoe ʻaho?”
9 Entonces Isaías dijo: Esta es la señal que el Señor te dará, que hará lo que ha dicho; ¿La sombra avanzará diez grados o retrocederá diez grados?
Pea naʻe pehē ʻe ʻIsaia, “Ke ke maʻu ʻae fakaʻilonga ko eni meia Sihova, ki heʻene fai moʻoni ʻe Sihova ʻae meʻa ni ʻaia kuo ne folofola ai: ʻe fēfē, ʻe hiki ki muʻa ʻae ata ʻi he tikeli ʻe hongofulu, pe te ne foki ki mui ʻi he tikeli ʻe hongofulu?
10 Y Ezequías respondió: Es una cosa fácil para la sombra avanzar; pero no que retroceda diez grados.
Pea naʻe pehēange ʻe Hesekaia, “Ko eni ko e meʻa maʻamaʻa ke ʻalu hifo ʻae ata ʻi he tikeli ʻe hongofulu: ʻoua naʻa pehē, taʻetuku ke foki ki mui ʻae ata ʻi he tikeli hongofulu.”
11 Entonces el profeta Isaías hizo oración al Señor, e hizo que la sombra retrocediera diez grados desde su posición en los escalones de Acaz.
Pea tangi ʻae palōfita ko ʻIsaia kia Sihova: pea naʻa ne fakafoki ki mui ʻae ata ʻi he tikeli ʻe hongofulu, ʻaia naʻe ʻalu hifo ai ia ʻi he meʻa ʻa ʻAhasi ʻaia naʻe fakaʻilonga ai ʻae ngaahi feituʻulaʻā,
12 En ese momento, Merodac-baladán, hijo de Baladán, rey de Babilonia, envió cartas con una ofrenda a Ezequías, porque tenía noticias de que Ezequías había estado enfermo.
ʻI he kuonga ko ia naʻe fekau ʻe Pelotakipalatani, ko e foha ʻo Palatani, ko e tuʻi ʻo Papilone, ʻae ngaahi tohi mo e meʻaʻofa kia Hesekaia: he naʻe fanongo ia kuo mahaki ʻa Hesekaia.
13 Ezequías se alegró de que vinieran y les permitiera ver todo su cúmulo de riquezas, la plata y el oro y las especias y el aceite de gran precio, y su depósito de armas, y todo lo que había en sus tesoros; no había nada en toda su casa o su reino que Ezequías no les mostrara.
Pea naʻe tokanga ʻa Hesekaia kiate kinautolu, ʻo ne fakahā kiate kinautolu ʻae fale kotoa ʻo ʻene ngaahi meʻa maʻongoʻonga, ko e siliva, mo e koula, mo e ngaahi meʻa nanamu mo e lolo maʻongoʻonga, mo e fale ʻo ʻene mahafutau, mo ia kotoa pē naʻe ʻilo ʻi hono fale koloa: naʻe ʻikai ha meʻa ʻi hono fale, mo hono puleʻanga kātoa naʻe taʻefakahā ʻe Hesekaia, kiate kinautolu.
14 Entonces el profeta Isaías vino al rey Ezequías y le dijo: ¿Qué dijeron estos hombres y de dónde vinieron? Y Ezequías dijo: Vinieron de un país lejano, incluso de Babilonia.
Pea naʻe toki haʻu ai ʻa ʻIsaia ko e palōfita ki he tuʻi ko Hesekaia, ʻo ne pehē kiate ia, “Ko e hā ʻae lea naʻe fai ʻe he kau tangata na? Pea naʻa nau haʻu mei fē kiate koe?” Pea naʻe pehē ʻe Hesekaia. “Kuo nau haʻu mei he fonua mamaʻo, ʻio, mei Papilone.”
15 Y él dijo: ¿Qué han visto en tu casa? Y Ezequías respondió: Ellos vieron todo en mi casa: no hay nada entre mis tiendas que no les mostrara.
Pea naʻe pehē ʻe ia, “Ko e hā kuo nau mamata ki ai ʻi ho fale?” Pea naʻe pehē ʻe Hesekaia, ʻae meʻa kotoa pē ʻoku ʻi hoku fale kuo nau mamata ki ai: ʻoku ʻikai ha meʻa ʻi hoku ngaahi koloa naʻe ʻikai te u fakahā kiate kinautolu.
16 Entonces Isaías dijo a Ezequías: Escucha la palabra del Señor.
Pea pehē ʻe ʻIsaia kia Hesekaia, “Fanongo ki he folofola ʻa Sihova.
17 Ciertamente, los días en que todo lo que hay en tu casa y todo lo que tus padres han atesorado hasta el día de hoy, se lo llevarán a Babilonia, nada quedará, dice el Señor.
Vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, ʻe fetuku ai ki Papilone ʻaia kotoa pē ʻoku ʻi ho fale, mo ia kotoa pē naʻe tānaki ʻe hoʻo ngaahi tamai ʻo aʻu ki he ʻaho ni: ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻE ʻikai ha meʻa ʻe toe.
18 Y los hijos de tus hijos, descendientes de tu cuerpo, se los llevarán para ser siervos y serán eunucos en la casa del rey de Babilonia.
Pea koeʻuhi ʻi ho ngaahi foha ʻe tupu ʻiate koe, ʻaia ʻe fānau kiate koe, te nau ʻave ke mamaʻo; pea te nau nofo ko e kau talifekau ʻi he fale ʻoe tuʻi ʻo Papilone.”
19 Entonces Ezequías dijo a Isaías: La palabra del Señor que has dicho es buena. Y dijo, ¿si en mi tiempo hay paz y justicia?
Pea naʻe pehē ai ʻe Hesekaia kia ʻIsaia, “ʻOku lelei ʻae folofola ʻa Sihova ʻaia kuo ke lea ʻaki. Pea pehē ʻe ia, ʻIkai ʻoku lelei, ʻo kapau ʻe ai ʻae melino mo e moʻoni ʻi hoku ngaahi ʻaho ʻoʻoku?”
20 Los demás hechos de Ezequías y su poder, y cómo hizo él estanque y el arroyo para llevar el agua al pueblo, ¿no están registrados en el libro de las crónicas de los reyes de Judá?
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Hesekaia, mo ʻene mālohi kotoa pē, pea mo ʻene ngaohi ʻae tukunga vai, mo e tafeʻanga vai, mo ʻene ʻomi ʻae vai ki he kolo, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
21 Ezequías fue a descansar con sus padres; y su hijo Manasés se hizo rey en su lugar.
Pea naʻe mohe ʻa Hesekaia mo ʻene ngaahi tamai: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Manase.

< 2 Reyes 20 >