< 2 Crónicas 16 >
1 En el trigésimo sexto año del gobierno de Asa, Baasa, rey de Israel, subió contra Judá, construyendo Ramá para que nadie pudiera salir o entrar a Asa, rey de Judá.
ʻI he taʻu ʻe tolungofulu ma ono ʻoe pule ʻa ʻAsa, naʻe haʻu ʻa Paʻasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ke tauʻi ʻa Siuta, pea langa ʻe ia ʻa Lama, koeʻuhi ke ʻoua naʻa ʻalu kituaʻā ha niʻihi pe haʻu ki loto kia ʻAsa ko e tuʻi ʻo Siuta.
2 Entonces Asa tomó plata y oro de las tiendas de la casa del Señor y de la casa del rey, y envió a Ben- Adad, rey de Siria, a Damasco, diciendo:
Pea naʻe ʻomi kituʻa ʻe ʻAsa ʻae siliva mo e koula mei he ngaahi fale koloa ʻoe fale ʻo Sihova, pea mei he fale ʻoe tuʻi, pea ne ʻave ia kia Peni-Hatati ko e tuʻi ʻo Silia ʻaia naʻe nofo ʻi Tamasikusi, ʻo pehē,
3 Sea un acuerdo entre tú y yo como hubo entre mi padre y tu padre: mira, te he enviado plata y oro; Ve y pon fin a tu acuerdo con Baasa, rey de Israel, para que pueda dejar de atacarme.
“ʻOku ai ʻae lea ʻiate au mo koe, ʻo hangē ko ia naʻe ʻi heʻeku tamai mo hoʻo tamai: vakai ʻoku ou ʻatu ni ʻae siliva mo e koula: ke ke ʻalu, pea maumauʻi hoʻo alea papau mo Paʻasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ke ʻalu ia ʻiate au.”
4 E hizo Ben-adad como dijo el rey Asa, y envió a los capitanes de sus ejércitos contra las ciudades de Israel, atacando a Ijon y Dan y Abel-maim, y todas las ciudades que servían de almacén a Neftalí.
Pea naʻe tokanga ʻa Peni-Hatati ki he tuʻi ko ʻAsa, pea ne fekau ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻo ʻene ngaahi tau ke tauʻi ʻae ngaahi kolo ʻo ʻIsileli: pea naʻa nau teʻia ʻa Isoni, mo Tani, mo ʻEpelimeimi, mo e ngaahi kolo tukunga koloa kotoa pē ʻo Nafitali.
5 Entonces, al oírlo, Baasa detuvo la construcción de Ramá suspendiendo su trabajo.
Pea ʻi he fanongo ki ai ʻe Paʻasa, naʻa ne tuku ʻene langa ʻa Lama, pea tuku liʻaki pe ʻene ngāue.
6 Entonces el rey Asa, con todo Judá, quitó las piedras y la madera con las que Baasa estaba construyendo a Ramá, y las usó para construir a Geba y Mizpa.
Pea naʻe ʻave ʻe ʻAsa ko e tuʻi ʻa Siuta kotoa pē mo ia: pea naʻa nau fetuku ʻo ʻave ʻae ngaahi maka kotoa pē ʻo Lama, pea mo e ngaahi ʻakau ʻi ai, ʻaia naʻe langa ʻaki ʻe Paʻasa: pea naʻa ne langa ʻaki ʻe ia ʻa Kepa mo Misipa.
7 En aquel momento, Hanani, él profeta, se acercó a Asa, rey de Judá, y le dijo: Porque has puesto tu fe en el rey de Siria y no en el Señor tu Dios, el ejército del rey de Siria. se ha escapado de tus manos.
Pea ʻi he kuonga ko ia naʻe haʻu ai ʻa Hanani, ko e tangata kikite kia ʻAsa ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo ne pehē kiate ia, “Ko e meʻa ʻi hoʻo falala ki he tuʻi ʻo Silia, pea naʻe ʻikai te ke falala kia Sihova ko ho ʻOtua, ko ia kuo hao ʻo hola ʻae tau ʻae tuʻi ʻo Silia mei ho nima.
8 ¿No eran los etíopes y los libios un ejército muy grande, con carruajes de guerra y jinetes más de lo que podrían estar contados? pero como tu fe estaba en el Señor, él los entregó en tus manos.
ʻIkai ko e fuʻu tau lahi ʻae kakai ʻItiopea mo e kakai Lupimi, mo e ngaahi saliote lahi mo e kau tangata heka hoosi? Ka ko e meʻa ʻi hoʻo falala kia Sihova, naʻa ne tuku mai ʻakinautolu ki ho nima.
9 Porque los ojos del Señor van, a través de toda la tierra, permite que se vea que él es el fuerte apoyo de aquellos cuyos corazones le son fieles. En esto has hecho tontamente, porque a partir de ahora tendrás guerras.
He ʻoku lele fetoutou mo liliu ʻaki ʻae fofonga ʻo Sihova ʻi māmani kotoa pē, ke fakahā mālohi ʻa ʻene ʻafio ke kau mo kinautolu ʻoku tokanga totonu honau loto kiate ia. ʻI he meʻa ni kuo ke fai fakavalevale: pea mei he kuonga ko eni te ke moʻua koe ʻi he ngaahi tau.”
10 Entonces Asa se enojó con el profeta y lo puso en la cárcel, ardiendo de ira contra él a causa de esto. Y al mismo tiempo, Asa era cruel con algunas de las personas.
Pea naʻe ʻita lahi ʻa ʻAsa ki he tangata kikite, pea ne tuku ia ki he fale fakapōpula: he naʻe lili ia kiate ia koeʻuhi ko e meʻa ni. Pea naʻe pule kakaha ʻa ʻAsa ki he kakai niʻihi ʻi he kuonga ko ia.
11 Ahora, los hechos de Asa, desde principio a fin, están registrados en el libro de los reyes de Judá e Israel.
Pea vakai, ko e ngaahi ngāue ʻa ʻAsa, ko e muʻaki mo e kimui, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta mo ʻIsileli.
12 En el año treinta y nueve de su gobierno, Asa tenía una enfermedad muy grave de los pies; pero no acudió al Señor en busca de ayuda para su enfermedad, sino a médicos.
Pea naʻe mahaki ʻa ʻAsa ʻi hono vaʻe, ʻi hono tolungofulu ma hiva taʻu ʻo ʻene pule, pea naʻe tupu ʻo lahi ʻaupito ʻene mahaki: ka ʻi heʻene mahaki naʻe ʻikai kumi ia kia Sihova, ka ki he kau faitoʻo.
13 Entonces Asa fue a descansar con sus padres, y la muerte le vino en el año cuarenta y uno de su gobierno.
Pea naʻe mohe ʻa ʻAsa mo ʻene ngaahi tamai, pea pekia ia ʻi hono fāngofulu ma taha taʻu ʻo ʻene pule.
14 Y lo enterraron el lugar que se había hecho para él mismo en la ciudad de David, en una cama llena de perfumes dulces de todo tipo de especias, hechos por el arte del perfumista, e hicieron una gran hoguera en su honor.
Pea naʻa nau fai hono putu ki hono fonualoto ʻoʻona, ʻaia naʻa ne ngaohi moʻona ʻi he Kolo ʻo Tevita, pea naʻe tuku ia ki he mohenga naʻe fakafonu ʻaki ʻae ngaahi meʻa namu kakala kehekehe naʻe teuʻi ʻe he kakai naʻe poto ʻi he ngāue ko ia: pea naʻa nau fai ʻae tutu lahi ʻaupito maʻana.