< Salmos 50 >

1 Salmo a Asaf. El Dios de dioses, el SEÑOR, ha hablado, y convocado la tierra desde el nacimiento del sol hasta donde se pone.
Ko e Saame ʻa ʻAsafi. Kuo folofola ʻa Sihova, ko e ʻOtua Māfimafi, ʻo ui ki māmani ki he potu hopoʻanga ʻoe laʻā ʻo aʻu atu ki hono tōʻanga.
2 De Sion, perfección de hermosura, Dios ha resplandecido.
Mei Saione, ko e fungani ʻoe matamatalelei haohaoa, kuo ulo ʻae ʻOtua.
3 Vendrá nuestro Dios, y no callará; fuego consumirá delante de su presencia, y en derredor suyo habrá tempestad grande.
‌ʻE hāʻele mai hotau ʻOtua, pea ʻe ʻikai fakalongo pē: ʻe fakaʻauha ʻe he afi ʻi hono ʻao, pea ʻe takatakai ia ʻe he afā lahi.
4 Convocará a los cielos de arriba, y a la tierra, para juzgar a su pueblo.
Te ne ui ki he ngaahi langi mei ʻolunga, pea ki māmani, koeʻuhi ke ne fakamaau hono kakai.
5 Juntadme mis misericordiosos; los que pactaron mi pacto sobre sacrificio.
“Tānaki fakataha kiate au ʻeku kakai māʻoniʻoni; ʻakinautolu kuo fai ʻae fuakava mo au ʻi he feilaulau.”
6 Y denunciarán los cielos su justicia; porque Dios mismo es el juez. (Selah)
Pea ʻe fakahā ʻe he ngaahi langi ʻene māʻoniʻoni: he ko e ʻOtua pē ko e fakamaau. (Sila)
7 Oye, pueblo mío, y hablaré; escucha, Israel, y testificaré contra ti: Yo soy el Dios, el Dios tuyo.
“Fanongo mai, ʻE hoku kakai, pea te u lea; pea te u fakapapau kiate koe, ʻE ʻIsileli: ko au ko e ʻOtua, ʻio, ko ho ʻOtua.
8 No te reprenderé sobre tus sacrificios, que tus holocaustos delante de mí están siempre.
‌ʻE ʻikai te u valokiʻi koe koeʻuhi ko hoʻo ngaahi feilaulau, pe ko hoʻo ngaahi feilaulau tutu, ke fai maʻu pe ʻi hoku ʻao.
9 No tomaré de tu casa becerros, ni machos cabríos de tus apriscos.
‌ʻE ʻikai te u toʻo ha pulu mei ho fale, pe ha kosi tangata mei ho ngaahi lotoʻā.
10 Porque mía es toda bestia del monte; millares de animales en los montes.
He ʻoku ʻaʻaku ʻae manu kotoa pē ʻoe vao, mo e fanga manu ʻi he moʻunga ʻe afe.
11 Conozco todas las aves de los montes, y las fieras del campo están conmigo.
‌ʻOku ou ʻilo ʻae manupuna kotoa pē ʻoe ngaahi moʻunga: pea ʻoku ʻaʻaku ʻae ngaahi manu kaivao kotoa pē ʻoe ngoue.
12 Si yo tuviese hambre, no te lo diría a ti; porque mío es el mundo y su plenitud.
“Kapau te u fiekaia, ʻe ʻikai te u tala kiate koe: he ʻoku ʻaʻaku ʻa māmani, mo hono mahu ʻo ia.
13 ¿Tengo de comer yo carne de toros, o de beber sangre de machos cabríos?
He te u kai ʻeau ʻae kakano ʻoe fanga pulu tangata, pe inu ʻae toto ʻoe fanga kosi?
14 Sacrifica a Dios alabanza, y paga tus promesas al Altísimo.
‌ʻAtu ʻae fakafetaʻi ki he ʻOtua; mo ke fai hoʻo ngaahi fuakava ki he Fungani Māʻolunga:
15 Y llámame en el día de la angustia; te libraré, y tú me honrarás.
Pea ke ui kiate au ʻi he ʻaho ʻoe mamahi: te u fakamoʻui koe, pea te ke fakaongoongoleleiʻi au.”
16 Pero al malo dijo Dios: ¿Qué parte tienes tú de declarar mis leyes, y que tomes mi pacto en tu boca?
Ka ʻoku pehē ʻe he ʻOtua ki he angakovi, “Ko e hā ʻoku ke kau ai koe ke tala ʻeku ngaahi fekau, pea ke ʻai ʻi ho ngutu ʻeku fuakava?
17 ¡Aborreciendo tú el castigo, y echando detrás de ti mis palabras!
He ʻoku ke fehiʻa ki he akonaki, mo ke liʻaki ʻeku ngaahi lea ki ho tuʻa.
18 Si veías al ladrón, tú corrías con él; y con los adúlteros era tu parte.
‌ʻI hoʻo mamata ki ha kaihaʻa, naʻa ke loto leva kiate ia, pea naʻa ke kau mo e kau tono fefine.
19 Tu boca metías en mal, y tu lengua componía engaño.
“ʻOku ke tuku ho ngutu ki he kovi, pea ʻoku fakatupu ʻe ho ʻelelo ʻae kākā.
20 Tomabas asiento, y hablabas contra tu hermano; contra el hijo de tu madre ponías infamia.
‌ʻOku ke nofo ʻo lauʻikoviʻi ho tokoua; ʻoku ke fakakoviʻi ʻae tama ʻa hoʻo faʻē ʻaʻau.
21 Estas cosas hiciste, y yo he callado; pensabas por eso que de cierto sería yo como tú; yo te argüiré, y las pondré delante de tus ojos.
Naʻa ke fai ʻae ngaahi meʻa ni, pea ne u fakalongo pē; naʻa ke mahalo ʻoku ou hangē tofu pe ko koe: ka te u valokiʻi koe, ʻo fokotuʻu ia ʻi ho ʻao.
22 Entended ahora esto, los que os olvidáis de Dios; no sea que os arrebate, y no haya quién os libre.
Ko eni, mou tokanga ki he meʻa ni, ʻakimoutolu ʻoku fakangalongaloʻi ʻae ʻOtua, telia naʻaku haehae ke fakaikiiki ʻakimoutolu, pea ʻe ʻikai ha taha ke fakamoʻui.
23 El que sacrifica alabanza me honrará; y al que ordenare su camino, le enseñaré la salud de Dios.
“Ko ia ʻoku ne ʻatu ʻae fakafetaʻi ʻoku ne fakaongoongoleleiʻi au: pea ko ia ʻoku ne fakatonutonu hono hala te u fakahā kiate ia ʻae fakamoʻui ʻoe ʻOtua.”

< Salmos 50 >