< Proverbios 25 >
1 TAMBIÉN estos son proverbios de Salomón, los cuales copiaron los varones de Ezechîas, rey de Judá.
I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog.
2 Gloria de Dios es encubrir la palabra; mas honra del rey es escudriñar la palabra.
Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je.
3 Para la altura de los cielos, y para la profundidad de la tierra, y para el corazón de los reyes, no hay investigación.
Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.
4 Quita las escorias de la plata, y saldrá vaso al fundidor.
Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru.
5 Aparta al impío de la presencia del rey, y su trono se afirmará en justicia.
Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit će se pravicom prijestol njegov.
6 No te alabes delante del rey, ni estés en el lugar de los grandes:
Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško,
7 Porque mejor es que se te diga, Sube acá, que no que seas humillado delante del príncipe que miraron tus ojos.
jer je bolje da ti se kaže: “Popni se gore” nego da te ponize pred odličnikom.
8 No salgas á pleito presto, no sea que no sepas qué hacer al fin, después que tu prójimo te haya dejado confuso.
Što su ti oči vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što ćeš učiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj?
9 Trata tu causa con tu compañero y no descubras el secreto á otro.
Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne,
10 No sea que te deshonre el que lo oyere, y tu infamia no pueda repararse.
da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati.
11 Manzana de oro con figuras de plata es la palabra dicha como conviene.
Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.
12 [Como] zarcillo de oro y joyel de oro fino, es el que reprende al sabio que tiene oído dócil.
Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.
13 Como frío de nieve en tiempo de la siega, [así es] el mensajero fiel á los que lo envían: pues al alma de su señor da refrigerio.
Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.
14 [Como] nubes y vientos sin lluvia, [así es] el hombre que se jacta de vana liberalidad.
Tko se diči lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše.
15 Con larga paciencia se aplaca el príncipe; y la lengua blanda quebranta los huesos.
Strpljivošću se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi.
16 ¿Hallaste la miel? come lo que te basta; no sea que te hartes de ella, y la vomites.
Kad naiđeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.
17 Detén tu pie de la casa de tu vecino, porque harto de ti no te aborrezca.
Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te.
18 Martillo y cuchillo y saeta aguda, es el hombre que habla contra su prójimo falso testimonio.
Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i mač i oštra strijela.
19 Diente quebrado y pie resbalador, es la confianza en el prevaricador en tiempo de angustia.
Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava.
20 El que canta canciones al corazón afligido, [es como] el que quita la ropa en tiempo de frío, ó el que sobre el jabón [echa] vinagre.
Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.
21 Si el que te aborrece tuviere hambre, dale de comer pan; y si tuviere sed, dale de beber agua:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom.
22 Porque ascuas allegas sobre su cabeza, y Jehová te lo pagará.
Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti.
23 El viento del norte ahuyenta la lluvia, y el rostro airado la lengua detractora.
Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice.
24 Mejor es estar en un rincón de casa, que con la mujer rencillosa en espaciosa casa.
Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.
25 [Como] el agua fría al alma sedienta, así son las buenas nuevas de lejanas tierras.
Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.
26 [Como] fuente turbia y manantial corrompido, [es] el justo que cae delante del impío.
Kao zatrpan izvor i vrelo zamućeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim.
27 Comer mucha miel no es bueno: ni el buscar la propia gloria es gloria.
Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane časti.
28 [Como] ciudad derribada y sin muro, es el hombre cuyo espíritu no tiene rienda.
Grad razvaljen i bez zidova - takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.