< Isaías 10 >
1 ¡AY de los que establecen leyes injustas, y determinando prescriben tiranía,
Amtang kaminawk ih hmuen to lomh pae moe, kamtang kai ih kaminawk toenghaih lak pae ving hanah, lamhmainawk to pacaekthlaek moe, ampa tawn ai kaminawk ih hmuenmae to lomh hanah, katoeng ai patukhaih daan sah kaminawk hoi pacaekthlaek hanah lok takroek kaminawk loe khosak bing!
2 Por apartar del juicio á los pobres, y por quitar el derecho á los afligidos de mi pueblo; por despojar las viudas, y robar los huérfanos!
3 ¿Y qué haréis en el día de la visitación? ¿y á quién os acogeréis que os ayude, cuando viniere de lejos el asolamiento? ¿y en dónde dejaréis vuestra gloria?
Thuitaekhaih ni hoi kangthla parai ahmuen hoiah angzo han koi amrohaih phak naah timaw na sak o han? Abomhaih hnik hanah mi khaeah maw na caeh o han? Nangmacae ih hmuenmae naa ah maw na suek o han?
4 Sin mí se inclinarán entre los presos, y entre los muertos caerán. Ni con todo esto ha cesado su furor, antes todavía extendida su mano.
Kai mah abomh ai nahaeloe nihcae loe misong ah kaom kaminawk tlim ah om o ueloe, hum ih kaminawk salakah amtimh o tih. To tiah oh pacoengah doeh, anih palungphuihaih to dii ai, a ban phok toengtoeng vop.
5 Oh Assur, vara y bastón de mi furor: en su mano [he puesto] mi ira.
Ka palungphuihaih cunghet, ka palungphuihaih thingboeng, Assyria loe khosak bing!
6 Mandaréle contra una gente fementida, y sobre el pueblo de mi ira le enviaré, para que quite despojos, y arrebate presa, y que lo ponga á ser hollado como lodo de las calles.
Sithaw panoek ai kaminawk to tuk hanah, anih to ka patoeh moe, kai palungphuisak kaminawk to tuk pacoengah, tangnong baktiah loklam ah cawh hanah, anih to ka patoeh han.
7 Aunque él no lo pensará así, ni su corazón lo imaginará de esta manera; sino que su pensamiento será desarraigar y cortar gentes no pocas.
Toe hae loe anih mah sak atim ih hmuen na ai, anih palung thungah kaom hmuen doeh na ai ni; anih mah sak atimhaih loe kanoih parai prae kaminawk to phraek moe, amrosak han ih hae ni.
8 Porque él dice: Mis príncipes ¿no son todos reyes?
Assyria siangpahrang mah, misatuh angraengnawk boih loe kai ih kami ah na ai maw oh o?
9 ¿No es Calno como Carchêmis, Hamath como Arphad, y Samaria como Damasco?
Kalno vangpui, Karkhemish vangpui, Hammath vangpui, Arpad vangpui, Samaria vangpui hoi Damaska vangpui loe nihcae mah lak o boeh na ai maw? tiah thuih.
10 Como halló mi mano los reinos de los ídolos, [siendo] sus imágenes más que Jerusalem y Samaria;
Jerusalem hoi Samaria vangpui ih krangnawk pongah kahoih kue, krang bok kaminawk ih prae to ka lomh pae boeh moe,
11 Como hice á Samaria y á sus ídolos, ¿no haré también así á Jerusalem y á sus ídolos?
Samaria hoi anih ih krangnawk nuiah ka sak ih hmuen baktih toengah, Jerusalem hoi anih ih krangnawk nuiah doeh ka sah mak ai maw? tiah thuih.
12 Mas acontecerá que después que el Señor hubiere acabado toda su obra en el monte de Sión, y en Jerusalem, visitaré sobre el fruto de la soberbia del corazón del rey de Asiria, y sobre la gloria de la altivez de sus ojos.
Angraeng mah sak atim ih hmuen boih Zion mae hoi Jerusalem nuiah sah tih, anih loe poeksang moe, amoekhaih hoiah mik padai, Assyria siangpahrang to thuitaek tih.
13 Porque dijo: Con la fortaleza de mi mano [lo] he hecho, y con mi sabiduría; porque he sido prudente: y quité los términos de los pueblos, y saqueé sus tesoros, y derribé como valientes los que estaban sentados:
Anih mah, Hae hmuennawk loe ka ban thacakhaih hoi palunghahaih hoiah ni ka sak; kai loe palunghahaih hoiah acung; prae kaminawk ih ramri to ka tahruet pae moe, thacak kami mah nihcae ih siangpahrang pazawk pae baktih toengah, nihcae ih hmuenmae to ka lomh pae boeh:
14 Y halló mi mano como nido las riquezas de los pueblos; y como se cogen los huevos dejados, [así] me apoderé yo de toda la tierra; y no hubo quien moviese ala, ó abriese boca y graznase.
kami mah tavaa tabu thung ih tadui to lak baktih toengah, prae kaminawk boih ih angraenghaih to ka lak boeh; mi doeh pakhraeh bop ai, hangh hanah pakha ang o ai.
15 ¿Gloriaráse el hacha contra el que con ella corta? ¿se ensoberbecerá la sierra contra el que la mueve? como si el bordón se levantase contra los que lo levantan; como si se levantase la vara: ¿no [es] leño?
Caka mah caka patohkung to laisaep thuih vai maw, to tih ai boeh loe thing aahhaih sarang mah patohkung nuiah amoek thuih vai maw? Thingboeng mah patohkung to atoengh tahang vai maw, kami mah na ai maw thingboeng to atoengh tahang? tiah a naa.
16 Por tanto el Señor Jehová de los ejércitos enviará flaqueza sobre sus gordos; y debajo de su gloria encenderá encendimiento, como ardor de fuego.
To pongah Angraeng, misatuh kaminawk ih Angraeng mah, kathawk hruk misatuh kaminawk khaeah nganzaek nathaih to patoeh ueloe, lensawkhaih hoiah ohhaih tlim ah kangqong hmai baktiah hmai mah kangh tih.
17 Y la luz de Israel será por fuego, y su Santo por llama que abrase y consuma en un día sus cardos y sus espinas.
Israel aanghaih loe kangqong hmai ah om tih; anih ih Ciimcai Sithaw loe hmaipalai ah om tih; anih ih kapring phroh hoi soekhring loe nito thung hmai mah kangh ueloe, amro boih tih.
18 La gloria de su bosque y de su campo fértil consumirá, desde el alma hasta la carne: y vendrá á ser como abanderado en derrota.
Taw thung ih hmuennawk hoi long kahoih lawk hmuennawk boih, a hinghaih hoi a takpum doeh nawnto amro boih tih; nihcae loe nganna kaminawk baktiah thazok o tih.
19 Y los árboles que quedaren en su bosque, serán en número que un niño los pueda contar.
Anih taw thung ih kanghmat thingnawk doeh, nawkta mah cazin lak thai koiah zetta ni om sut tih boeh, tiah thuih.
20 Y acontecerá en aquel tiempo, que los que hubieren quedado de Israel, y los que hubieren quedado de la casa de Jacob, nunca más estriben sobre el que los hirió; sino que se apoyarán con verdad en Jehová Santo de Israel.
To na niah kanghmat Israel kami hoi kaloih anghmat Jakob imthung takohnawk loe, nihcae hum kami nuiah amha o mak ai boeh, Ciimcai Israel Sithaw nuiah ni amha o tih boeh.
21 Las reliquias se convertirán, las reliquias de Jacob, al Dios fuerte.
Anghmat kami, kanghmat Jakob acaeng loe, Thacak Sithaw khaeah amlaem o let tih.
22 Porque si tu pueblo, oh Israel, fuere como las arenas de la mar, las reliquias de él se convertirán: la destrucción acordada rebosará justicia.
Israelnawk loe tuipui taeng ih savuet zetto pop o e, anghmat kaminawk ni amlaem o let tih; nihcae mah tongh o han koi amrohaih loe katoeng lokcaekhaih ah ni om tih.
23 Pues el Señor Jehová de los ejércitos hará consumación y fenecimiento en medio de la tierra.
Misatuh kaminawk ih Angraeng mah prae boih nuiah suekcoek ih amrohaih to akoepsak tih.
24 Por tanto el Señor Jehová de los ejércitos dice así: Pueblo mío, morador de Sión, no temas de Assur. Con vara te herirá, y contra ti alzará su palo, á la manera de Egipto:
To pongah misatuh kaminawk ih Angraeng Sithaw mah, Izip kaminawk mah sak ih baktih toengah, Zion ah kaom kai ih kaminawk to Assyria kaminawk mah thingboeng hoiah bop o tih, nihcae mah thingboeng hoiah na pahuem o tih; toe nihcae to zii o hmah.
25 Mas de aquí á muy poco tiempo, se acabará el furor y mi enojo, para fenecimiento de ellos.
Palung ka phuihaih loe nihcae amrohaih ah oh baktih toengah, nangcae nuiah palung ka phuihaih loe nawnetta thungah dii tih boeh.
26 Y levantará Jehová de los ejércitos azote contra él, cual la matanza de Madián en la peña de Oreb: y alzará su vara sobre la mar, [según hizo] por la vía de Egipto.
Angraeng Sithaw mah Oreb lungsong taengah, Median kaminawk danpaek baktih toengah, Assyria kaminawk to thingboeng hoiah bop tih; Egypt prae ah tuipui to boh moe, tui koihsak baktih toengah a thacakhaih to amtuengsak tih.
27 Y acaecerá en aquel tiempo, que su carga será quitada de tu hombro, y su yugo de tu cerviz, y el yugo se empodrecerá por causa de la unción.
To na niah loe na palaeng ih hmuen kazit hoi na tahnong ih hmuen phawhhaih hnam to azuk pae ving tih boeh; situi to bawh boeh pongah, hmuen phawhhaih hnam to apet tih boeh.
28 Vino hasta Ajad, pasó hasta Migrón; en Michmas contará su ejército:
Misanawk loe Aiath vangpui ah phak o moe, Migron vangpui ah caeh o poe; Mikmash vangpui ah hmuenmae to amtik o:
29 Pasaron el vado; alojaron en Geba: Ramá tembló; Gabaa de Saúl huyó.
mae salak ih loklam hoiah a caeh o moe, Geba ah anghak o; Ramah loe tasoeh moe, Saul ohhaih Gibeah loe cawnh ving.
30 Grita en alta voz, hija de Galim; haz que se oiga hacia Lais, pobrecilla Anathoth.
Aw Gallim canu, hang ah! Aw laishiah, tahngai ah! Anathoth loe tahmen thoh parai!
31 Madmena se alborotó: los moradores de Gebim se juntarán.
Madmenah loe cawnh ving boeh; Gebim ih kaminawk doeh cawnh o moe, loih o boeh.
32 Aún [vendrá] día cuando reposará en Nob: alzará su mano al monte de la hija de Sión, al collado de Jerusalem.
To na niah loe Nob vangpui ah anghak o tih; Jerusalem ih mae, Zion canu ih mae ah a ban to takhoek tih.
33 He aquí el Señor Jehová de los ejércitos desgajará el ramo con fortaleza: y los de grande altura serán cortados, y los altos serán humillados.
Khenah, Angraeng, misatuh kaminawk ih Angraeng mah zitthok thing tanghang to pakhruh ving tih; anih mah kasang parai thing tanghangnawk doeh pakhruh ueloe, kasang parai tanghangnawk doeh kahnaem ah pakhru tih.
34 Y cortará con hierro la espesura del bosque, y el Líbano caerá con fortaleza.
Taw thung ih thingnawk to caka hoiah pakhru tih, Babylon loe Thacak Kami ih ban hoiah amtim tih.