< Salmos 88 >

1 Jehová Dios de mi salud, día y noche clamo delante de ti.
Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
2 Entre delante de ti mi oración: inclina tu oído a mi clamor.
Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
3 Porque mi alma está harta de males: y mi vida ha llegado a la sepultura. (Sheol h7585)
Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. (Sheol h7585)
4 Soy contado con los que descienden al sepulcro: soy como hombre sin fuerza;
Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
5 Librado entre los muertos. Como los matados que duermen en el sepulcro: que no te acuerdas más de ellos, y que son cortados de tu mano.
Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
6 Hásme puesto en el hoyo profundo: en tinieblas, en honduras.
Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
7 Sobre mí se ha acostado tu ira: y con todas tus ondas me has afligido. (Selah)
Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
8 Has alejado de mí mis conocidos: hásme puesto a ellos por abominaciones: estoy encerrado, y no saldré.
Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
9 Mis ojos enfermaron a causa de mi aflicción: te he llamado, o! Jehová, cada día he extendido a ti mis manos.
Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
10 ¿Harás milagro a los muertos? ¿Levantarse han los muertos para alabarte? (Selah)
Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
11 ¿Será contada en el sepulcro tu misericordia? ¿tu verdad en la perdición?
Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
12 ¿Será conocida en las tinieblas tu maravilla? ¿y tu justicia en la tierra del olvido?
Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
13 Y yo a ti, o! Jehová, he clamado: y de mañana te previno mi oración.
Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
14 ¿Por qué, o! Jehová, desechas a mi alma? ¿ por qué escondes tu rostro de mí?
Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
15 Yo soy afligido y menesteroso: desde la mocedad he llevado tus temores, he estado medroso.
Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
16 Sobre mí han pasado tus iras; tus espantos me han cortado.
Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
17 Hánme rodeado como aguas de continuo: hánme cercado a una.
Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.
18 Has alejado de mí el amigo y el compañero; y mis conocidos en las tinieblas.
Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.

< Salmos 88 >