< Job 8 >
1 Y respondió Baldad Sujita, y dijo:
Shuhi tami Bildad ni a pathung teh,
2 ¿Hasta cuándo hablarás esto, y las palabras de tu boca serán como un viento fuerte?
Nâsittouh maw he e hnonaw heh dei han, na pahni dawk hoi ka tâcawt e lawk hah athakaawme kahlî patetlah ao han.
3 ¿Si pervertirá Dios el derecho, y si el Todopoderoso pervertirá la justicia?
Cathut ni kalan hoeh lah lawk a ceng boimaw, nahoeh pawiteh, Athakasaipounge ni, lannae a kamlang takhai boimaw.
4 Si tus hijos pecaron contra él, él los echó en el lugar de su pecado.
Na capanaw ni ama taranlahoi yon awh pawiteh, kâtapoenae kecu dawk a tâkhawng han.
5 Si tú de mañana buscares a Dios, y rogares al Todopoderoso:
Cathut hah atangcalah hoi, na tawng teh, Athakasaipounge koevah, kâheinae na sak pawiteh,
6 Si fueres limpio y derecho, cierto luego se despertará sobre ti, y hará próspera la morada de tu justicia:
Tamikathoung tamikalan lah na awm pawiteh, nang hanelah atu roeroe thaw vaiteh, lanae hmuen koe hawinae na coe sak han.
7 De tal manera que tu principio habrá sido pequeño en comparación del grande crecimiento de tu postrimería.
Na kamtawngnae a thoung nakunghai, na poutnae a len katang han.
8 Porque pregunta ahora a la edad pasada, y dispónte para inquirir de sus padres de ellos;
Bangkongtetpawiteh, pahrennae hoi a yan e hnonaw hah pakhingpalang haw, na mintoenaw ni a hmu e hnonaw hah pouk haw.
9 Porque nosotros somos desde ayer, no sabemos, siendo nuestros días sobre la tierra como sombra.
Bangkongtetpawiteh, paduem e tami la o awh teh, banghai panuek awh hoeh. Bangdawk tetpawiteh, talai van e hnin tha naw teh, tâhlip patetlah doeh ao.
10 ¿No te enseñarán ellos, te dirán, y de su corazón sacarán estas palabras?
Ahnimae lungthin thung hoi ka tâcawt e lawknaw ni, na dei pouh awh teh, na cangkhai hoeh namaw.
11 ¿El junco crece sin cieno? ¿crece el prado sin agua?
Tuinawk laipalah lungpum a roung thai han namaw. Tui laipalah capi teh a roung thai han namaw.
12 ¿Aun él en su verdura no será cortado, y antes de toda yerba se secará?
A hring nah tâtueng hoeh nakunghai, alouke akungnaw hlak palang a kamyai.
13 Tales son los caminos de todos los que olvidan a Dios; y la esperanza del impío perecerá.
Cathut kapahnimnaw e a lamthung teh, hot patetlah ao. Tami kahawihoehnaw e ngaihawinae teh a kahma han.
14 Porque su esperanza será cortada, y su confianza es casa de araña.
A kâuepkhai awh e teh, tâkhawng pouh lah ao han, a kâuepkhainae teh, Bombarui patetlah doeh ao.
15 El estribará sobre su casa, mas no permanecerá en pie: recostarse ha sobre ella, mas no se afirmará.
A im dawk a kamngawi ei kangdout thai hoeh. Kacakcalah a kuet ei pou cak thai ma hoeh.
16 Un árbol está verde delante del sol, y sus renuevos salen sobre su huerto:
Khobetnae koe dikkahringcala a roung teh, a kangnaw ni takha koung tahloi awh.
17 Junto a una fuente sus raíces se van entretejiendo, y enlazándose hasta un lugar pedregoso.
A tangpha ni talung khakdeng teh, talung um vah a tangpha a payang nahane a tawng.
18 Si le arrancaren de su lugar, y negare de él, diciendo: Nunca te vi:
Amae hmuen koehoi phawk lah ao torei teh, pou kacak mahoeh, telah a kâpahnawt han.
19 Ciertamente este será el gozo de su camino; y de la tierra de donde se traspusiére retoñecerán otros.
Khenhaw! het hateh, lunghawinae lamthung lah a o, talai dawk hoi aloukenaw hah a pâw han.
20 He aquí, Dios no aborrece al perfecto, ni toma la mano de los malignos.
Khenhaw! Cathut ni toun han kaawm hoeh e na tâkhawng hoeh vaiteh, thoe ka sak e teh kangdout sak mahoeh.
21 Aun henchirá tu boca de risa, y tus labios de jubilación.
Na kâko teh panuinae hoi akawi sak vaiteh, na pahni hai lunghawinae lawk hoi akawi sak han.
22 Los que te aborrecen, serán vestidos de confusión; y la habitación de los impíos perecerá.
Nang kahmuhmanaw hah yeiraipo sak vaiteh, tamikathoutnaw e rim teh awm mahoeh toe telah a ti.