< Job 29 >

1 Y tornó Job a tomar su parábola, y dijo:
Yobu n’ayongera okwogera nti,
2 ¡Quién me tornase como en los meses pasados, como en los días cuando Dios me guardaba!
“Nga nneegomba emyezi egyayita, ennaku Katonda mwe yali nga y’andabirira,
3 Cuando hacía resplandecer su candela sobre mi cabeza, a la luz de la cual yo caminaba en la oscuridad.
ettaala ye bwe yayakiranga omutwe gwange, n’ekitangaala kye bwe kyanjakiranga nga ntambulira mu kizikiza.
4 Como fui en los días de mi mocedad, cuando Dios era familiar en mi tienda;
Mu biro we nabeerera ow’amaanyi, omukwano gwa Katonda omuyitirivu nga gukuuma amaka gange,
5 Cuando aun el Omnipotente estaba conmigo, y mis mozos al derredor de mí;
Ayinzabyonna bwe yali ng’akyali nange n’abaana bange nga bakyanneetoolodde,
6 Cuando yo lavaba mis caminos con manteca, y la piedra me derramaba ríos de aceite;
n’ekkubo lyange nga lisiigiddwa omuzigo n’olwazi nga lunfukirira omugga ogw’amafuta.
7 Cuando salía a la puerta a juicio, y en la plaza hacía aparejar mi silla:
“Bwe nalaganga ku mulyango gw’ekibuga ne ntuula ku ntebe mu kifo we baakubiranga enkiiko,
8 Los mozos me veían, y se escondían, y los viejos se levantaban, y estaban en pie.
abavubuka abato bandabanga ne badda ebbali, abakadde ne basituka ne bayimirira;
9 Los príncipes detenían sus palabras, y ponían la mano sobre su boca.
abakungu ab’oku ntikko ne balekeraawo okwogera, ne bakwata ne ku mimwa;
10 La voz de los principales se ocultaba, y su lengua se pegaba a su paladar.
ab’ebitiibwa ne balekeraawo okwogera, ennimi zaabwe ne zeesibira waggulu mu kamwa.
11 Cuando los oídos que me oían, me llamaban bienaventurado, y los ojos que me veían, me daban testimonio;
Buli kutu okwampuliranga nga kwesiima, era n’abo abandabanga nga basiima
12 Porque libraba al pobre que gritaba, y al huérfano que carecía de ayudador.
kubanga nawonyanga abaavu abaakaabiranga obuyambi, n’abatalina bakitaabwe abatalina abayamba.
13 La bendición del que se iba a perder venía sobre mí, y al corazón de la viuda hacía cantar de alegría.
Omusajja ng’afa, y’ansabira omukisa, ne ndeetera omutima gwa nnamwandu okuyimba.
14 Vestíame de justicia, y ella me vestía como un manto, y mí toca era juicio.
Ne nnyambala obutuukirivu ng’engoye zange, obwenkanya bwe bwali omunagiro gwange era ekitambala kye neesiba ku mutwe.
15 Yo era ojos al ciego, y pies al cojo.
Nnali maaso g’abamuzibe era ebigere by’abalema.
16 A los menesterosos era padre, y de la causa que no entendía, me informaba con diligencia.
Nnali kitaawe w’abanaku, ne nneyama okuwolereza besimanyiiko.
17 Y quebraba los colmillos del inicuo; y de sus dientes hacía soltar la presa.
Namenyanga amannyo g’abakozi b’ebibi, ne nziggya mu kamwa kaabwe, be baali bakutte.
18 Y decía: En mi nido moriré, y como arena multiplicaré días.
“Nalowooza nti, ‘Ndifiira mu nnyumba yange nga mpezezza ennaku zange nga nnyingi ng’omusenyu ogw’oku nnyanja.
19 Mi raíz está abierta junto a las aguas, y en mis ramas permanecerá rocío.
Omulandira gwange gulituuka mu mazzi, era n’omusulo gulibeera ku ttabi lyange okukeesa obudde.
20 Mi honra se renueva conmigo, y mi arco se renueva en mi mano.
Ekitiibwa kyange tekirikaddiwa mu nze, n’omutego gwange ogw’akasaale gusigale nga tegukaddiye mu mukono gwange.’
21 Oíanme y esperaban, y callaban a mi consejo.
“Abantu beesunganga okumpuliriza, nga balindirira mu kasirise amagezi gange.
22 Tras mi palabra no replicaban: mas mi razón destilaba sobre ellos.
Bwe namalanga okwogera, nga tewaba addayo kwogera, ebigambo byange byagwanga mpola mpola mu matu gaabwe.
23 Y esperábanme como a la lluvia, y abrían su boca como a la lluvia tardía.
Bannindiriranga ng’enkuba ne banywa ebigambo byange ng’enkuba eya ttoggo.
24 Si me reía a ellos, no lo creían; ni derribaban la luz de mi rostro.
Bwe nabamwenyeranga nga tebakikkiriza; ekitangaala ky’oku maaso gange kyali kya muwendo gye bali.
25 Aprobaba el camino de ellos, y sentábame en cabecera; y moraba como el rey en el ejército, como el que consuela llorosos.
Nabasalirangawo eky’okukola, ne ntuula nga kabaka n’amaggye ge; nnali ng’abo ababeesabeesa abakungubazi.”

< Job 29 >