< Job 10 >

1 Mi alma es cortada en mi vida: por tanto yo soltaré mi queja sobre mí, y hablaré con amargura de mi alma.
Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
2 Diré a Dios: No me condenes: házme entender por qué pleitéas conmigo.
Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
3 ¿Parécete bien que oprimas, y que deseches la obra de tus manos, y que favorezcas el consejo de los impíos?
Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
4 ¿Tienes tú ojos de carne? ¿ves tú como el hombre?
Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
5 ¿Tus días son como los días del hombre? ¿tus años son como los tiempos humanos,
Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
6 Que inquieras mi iniquidad, y busques mi pecado?
Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
7 Sobre saber tú que yo no soy impío: y que no hay quien de tu mano libre.
Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
8 Tus manos me formaron, y me hicieron todo al derredor: ¿y hásme de deshacer?
Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
9 Acuérdate ahora que como a lodo me hiciste: ¿y hásme de tornar en polvo?
Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
10 ¿No me fundiste como leche, y como un queso me cuajaste?
Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
11 Vestísteme de piel y carne, y cubrísteme de huesos y nervios.
Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
12 Vida y misericordia hiciste conmigo; y tu visitación guardó mi espíritu.
Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
13 Y estas cosas tienes guardadas en tu corazón: yo sé que esto está cerca de ti.
I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
14 Si yo pequé acecharme has tú, y no me limpiarás de mi iniquidad.
Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
15 Si fuere malo; ¡ay de mí! y si fuere justo, no levantaré mi cabeza, harto de deshonra, y de verme afligido.
Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
16 Y vas creciendo, cazándome como león: tornando, y haciendo en mí maravillas:
I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
17 Renovando tus llagas contra mi, y aumentando conmigo tu furor, remudándose sobre mí ejércitos.
Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
18 ¿Por qué me sacaste del vientre? Muriera yo, y no me vieran ojos.
Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
19 Fuera, como si nunca hubiera sido, llevado desde el vientre a la sepultura.
Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
20 ¿Mis días no son una poca cosa? cesa pues, y déjame, para que me esfuerce un poco,
Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
21 Antes que vaya, para no volver, a la tierra de tinieblas y de sombra de muerte:
Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
22 Tierra de oscuridad y tenebrosa sombra de muerte, donde no hay orden; y que resplandece como la misma oscuridad.
U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.

< Job 10 >