< Deuteronomio 10 >

1 En aquel tiempo Jehová me dijo: Alísate dos tablas de piedra como las primeras, y sube a mí al monte, y hazte un arca de madera;
“Pea naʻe pehē mai ʻe Sihova kiate au ʻi he kuonga ko ia, ‘Ke ke tā mai ʻae ongo maka lafalafa ʻo hangē ko e ʻuluaki, pea ke ʻalu hake kiate au ki he moʻunga, pea ke ngaohi kiate koe ha puha ʻakau.’
2 Y escribiré en aquellas tablas las palabras que estaban en las tablas primeras, que quebraste; y ponerlas has en el arca.
Pea te u tohi ki he ongo maka lafalafa ʻae ngaahi lea naʻe ʻi he ʻuluaki maka ʻaia naʻa ke maumauʻi, pea te ke ʻai ia ki he puha.
3 E hice un arca de madera de cedro, y alisé dos tablas de piedra como las primeras, y subí al monte con las dos tablas en mi mano.
Pea ne u ngaohi ʻae puha ʻoe ʻakau ko e sitimi, peau tātā ʻae ongo maka lafalafa ʻo hangē ko e ʻuluaki, pea u ʻalu hake ki he moʻunga, naʻe ʻi hoku nima ʻae ongo maka lafalafa.
4 Y escribió en las tablas, conforme a la primera escritura, las diez palabras que Jehová os había hablado en el monte de en medio del fuego el día de la congregación, y diómelas Jehová.
Pea naʻe tohi ʻe ia ki he ongo maka lafalafa ʻo fakatatau ki he ʻuluaki tohi, ko e fekau ʻe hongofulu, ʻaia naʻe folofolaʻaki ʻe Sihova kiate kimoutolu ʻi he moʻunga mei he lotolotonga ʻoe afi ʻi he ʻaho ʻoe fakataha: pea naʻe tuku mai ia ʻe Sihova kiate au.
5 Y volví, y descendí del monte, y puse las tablas en el arca, que había hecho, y allí están, como Jehová me mandó.
Pea naʻaku tafoki au ʻo ʻalu hifo mei he moʻunga, peau ʻai ʻae ongo maka lafalafa ki he puha naʻaku ngaohi; pea ʻoku ʻi ai ia, ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kiate au.
6 Después los hijos de Israel partieron de Berot de los hijos de Jacán a Mosera: allí murió Aarón, y allí fue sepultado; y tuvo el sacerdocio por él su hijo Eleazar.
“Pea naʻe hiki ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ʻa honau fononga mei Piheloti ʻoe fānau ʻa Sekani ki Mosela: pea naʻe pekia ai ʻa ʻElone, pea naʻe tanu ia ʻi ai; pea naʻe tongia ia ʻe ʻEliesa ko hono foha ʻi he ngāue fakataulaʻeiki.
7 De allí partieron a Gadgad; y de Gadgad a Jetebata tierra de arroyos de aguas.
Pea naʻa nau fononga mei ai ki Kotikota; pea mei Kotikota ki Sotipati, ko e fonua ʻoe ngaahi vaitafe.
8 En aquel tiempo apartó Jehová la tribu de Leví, para que llevase el arca del concierto de Jehová, para que estuviese delante de Jehová para servirle, y para bendecir en su nombre hasta hoy;
“Pea ʻi he ngaahi ʻaho ko ia naʻe vaheʻi ʻe Sihova ʻae faʻahinga ʻo Livai, ke haʻamo ʻae puha ʻoe fuakava ʻo Sihova, ke tuʻu ʻi he ʻao ʻo Sihova ke tauhi kiate ia, mo tāpuakiʻi ʻi hono huafa, ʻo aʻu ki he ʻaho ni.
9 Por lo cual Leví no tuvo parte ni heredad, con sus hermanos: Jehová es su heredad, como Jehová tu Dios le dijo.
Ko ia ʻoku ʻikai maʻu ai ha tufakanga, pe ha tofiʻa ʻe Livai fakataha mo hono kāinga; ko hono tofiʻa ʻoʻona ʻa Sihova, ʻo hangē ko e talaʻofa kiate ia ʻe Sihova ko ho ʻOtua.
10 Y yo estuve en el monte, como los primeros días, cuarenta días y cuarenta noches, y Jehová me oyó también esta vez, y Jehová no quiso destruirte.
Pea ne u tatali ʻi he moʻunga, ʻi he ʻaho ʻe fāngofulu mo e pō ʻe fāngofulu, ʻo hangē ko e fuofua fai; pea naʻe tokanga kiate au ʻa Sihova ʻi he kuonga foki ko ia, pea naʻe ʻikai fie fakaʻauha ʻakimoutolu ʻe Sihova.
11 Y díjome Jehová: Levántate, anda para que partas delante del pueblo, para que entren, y hereden la tierra, que juré a sus padres que les había de dar.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, Tuʻu hake, ʻo fononga atu ʻi he ʻao ʻoe kakai, koeʻuhi kenau ʻalu atu ʻo maʻu ʻae fonua, ʻaia naʻaku fuakava ai ki heʻenau ngaahi tamai ke foaki kiate kinautolu.
12 Ahora pues, Israel, ¿qué pide Jehová tu Dios de ti, sino que temas a Jehová tu Dios, que andes en todos sus caminos, y que le ames, y sirvas a Jehová tu Dios con todo tu corazón, y con toda tu alma;
“Pea ko eni, ʻE ʻIsileli, ko e hā ia ʻoku fekau ai ʻe Sihova ko ho ʻOtua kiate koe, ka ke manavahē kia Sihova ko ho ʻOtua, ke ʻalu ʻi hono ngaahi hala kotoa pē, pea ke ʻofa kiate ia, pea ke tauhi ʻa Sihova ko ho ʻOtua ʻaki ho loto kotoa pea mo ho laumālie kotoa.
13 Que guardes los mandamientos de Jehová, y sus estatutos, que yo te mando hoy, para que hayas bien?
Ke tauhi ʻae ngaahi fekau ʻa Sihova, mo ʻene ngaahi tuʻutuʻuni, ʻaia ʻoku ou fekau kiate koe he ʻaho ni ke ke lelei ai?
14 He aquí, de Jehová tu Dios son los cielos y los cielos de los cielos: la tierra y todas las cosas que están en ella.
Vakai, ko e langi mo e langi ʻoe ngaahi langi ʻoku ʻo Sihova ko ho ʻOtua, ko māmani foki, mo ia kotoa pē ʻoku ʻi ai.
15 Solamente de tus padres se agradó Jehová, para amarlos: y escogió su simiente después de ellos, a vosotros, de todos los pueblos, como parece en este día.
Ka naʻe finangalo lelei ʻa Sihova ki hoʻo ngaahi tamai ke ʻofa kiate kinautolu, pea naʻa ne fili honau hako kimui ʻiate kinautolu, ʻio, ko kimoutolu ʻi he kakai kotoa pē, ʻo hangē ko ia he ʻaho ni.
16 Circuncidád pues el prepucio de vuestro corazón: y no endurezcáis más vuestra cerviz.
Ko ia ke mou kamuʻi ʻae kili ʻo homou loto, pea ʻoua te mou kei kia kekeva.
17 Porque Jehová vuestro Dios es Dios de dioses, y Señor de señores, Dios grande, poderoso y terrible, que no acepta personas, ni toma cohecho:
He ko Sihova ko homou ʻOtua ko e ʻOtua ia ʻoe ngaahi ʻotua, mo e ʻEiki ia ʻoe ngaahi ʻeiki, ko e ʻOtua lāngilangi, ko e māfimafi, mo fakailifia, ʻaia ʻoku ʻikai filifilimānako ki he kakai, pe maʻu ha totongi:
18 Que hace derecho al huérfano y a la viuda: que ama también al extranjero dándole pan y vestido.
‌ʻOku ne fakamaau ʻe ia maʻae tamai mate mo e fefine paea, ʻoku ʻofa ia ki he muli, ʻo ne foaki ki ai ʻae meʻakai mo e kofu.
19 Amaréis pues al extranjero: porque extranjeros fuisteis vosotros en tierra de Egipto.
Ko ia mou ʻofa foki ki he muli: he naʻa mou nofo ko e kau muli ʻi he fonua ko ʻIsipite.
20 A Jehová tu Dios temerás, a él servirás, a él te allegarás, y por su nombre jurarás.
Ke ke manavahē kia Sihova ko ho ʻOtua; ko ia pe ke ke tauhi, pea ke pikitai kiate ia pe, pea fuakava ki hono huafa.
21 El será tu alabanza, y él será tu Dios, que ha hecho contigo estas grandes y terribles cosas, que tus ojos han visto.
Ko ho vikivikiʻanga ia, pea ko ho ʻOtua ia, ʻaia kuo ne fai maʻau ʻae ngaahi meʻa lahi mo fakamanavahē, ʻaia kuo mamata ki ai ʻa ho mata.
22 Con setenta almas descendieron tus padres a Egipto, y ahora Jehová te ha hecho como las estrellas del cielo en multitud.
Naʻe ʻalu hifo ʻa hoʻo ngaahi tamai ki ʻIsipite ko e kakai ʻe toko fitungofulu; pea ko eni kuo ngaohi koe ʻe Sihova ko ho ʻOtua ke tatau mo e ngaahi fetuʻu ʻoe langi homou tokolahi.

< Deuteronomio 10 >