< 2 Crónicas 34 >
1 De ocho años era Josías, cuando comenzó a reinar, y treinta y un años reinó en Jerusalem.
Naʻe valu taʻu ʻae motuʻa ʻo Sosaia ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe tolungofulu ma taha.
2 Este hizo lo recto en ojos de Jehová, y anduvo en los caminos de David su padre, sin apartarse ni a la diestra ni a la siniestra.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻaia naʻe lelei ʻi he ʻao ʻo Sihova, pea ʻalu ʻi he ngaahi hala ʻo Tevita ko ʻene tamai, pea naʻe ʻikai afe ia ki he nima toʻomataʻu pe ki he toʻohema.
3 A los ocho años de su reino, siendo aun muchacho, comenzó a buscar al Dios de David su padre, y a los doce años comenzó a limpiar a Judá y a Jerusalem de los altos, bosques, esculturas, y fundiciones.
He koeʻuhi ʻi hono valu taʻu ʻo ʻene pule, ʻi heʻene kei siʻi, naʻa ne kamata kumi ki he ʻOtua ʻo Tevita ko ʻene tamai: pea ʻi hono hongofulu ma ua taʻu, naʻa ne kamata ʻene ʻauhani ʻa Siuta mo Selūsalema mei he ngaahi potu māʻolunga, mo e ngaahi vao tapu, mo e ngaahi meʻa fakatātā naʻe tā, mo e ngaahi meʻa fakatātā naʻe haka.
4 Y derribaron delante de él los altares de los Baales, y quebró en piezas las imágenes del sol que estaban puestas encima; y los bosques, y las esculturas, y fundiciones, quebró y desmenuzó, y esparció el polvo sobre los sepulcros de los que habían sacrificado a ellos.
Pea naʻa nau holoki hifo ʻae ngaahi meʻa fakatātā ʻa Peali, ʻi hono ʻao: pea mo e ngaahi meʻa fakatātā naʻe māʻolunga ʻi ai, naʻa ne tā hifo ia: pea naʻa ne tā ke fakaikiiki ʻae ngaahi vao tapu, mo e ngaahi meʻa fakatātā naʻe tā, mo e ngaahi meʻa fakatātā naʻe haka, naʻa ne laiki ia ke efu, pea ne lulu ia ki he ngaahi tanuʻanga ʻokinautolu naʻa nau feilaulau ki ai.
5 Asimismo los huesos de los sacerdotes quemó sobre sus altares, y limpió a Judá y a Jerusalem.
Pea naʻe tutu ʻe ia ʻae ngaahi hui ʻoe kau taula ki honau ngaahi feilaulauʻanga, ʻo ne fakamaʻa ʻa Siuta mo Selūsalema.
6 Lo mismo hizo en las ciudades de Manasés, Efraím, y Simeón, hasta en Neftalí, con sus lugares asolados al derredor.
Pea [naʻe fai pehē pe ia ]ʻi he ngaahi kolo ʻo Manase, mo ʻIfalemi, mo Simione, ʻio, ʻo aʻu ki Nafitalai, ʻaki ʻenau ngaahi toki ʻi he ngaahi potu ʻi ai.
7 Y como hubo derribado los altares y los bosques, y quebrado y desmenuzado las esculturas, y destruido todos los ídolos del sol por toda la tierra de Israel, volvióse a Jerusalem.
Pea hili ʻene fesiʻi hifo ʻae ngaahi feilaulauʻanga mo e ngaahi vao tapu, ʻo ne tuki ke efu ʻae ngaahi meʻa fakatātā, ʻo ne tā hifo ʻae ngaahi tamapua kotoa pē ʻi he fonua kotoa pē ʻo ʻIsileli, naʻe toki liliu mai ia ki Selūsalema.
8 A los diez y ocho años de su reino, después de haber limpiado la tierra, y la casa, envió a Safán, hijo de Eselías, y a Maasías gobernador de la ciudad, y a Johá, hijo de Joacas canciller, para que reparasen la casa de Jehová su Dios.
Pea ʻi hono hongofulu ma valu talu ʻo ʻene pule, hili ʻene ʻauhani ʻae fonua, mo e fale, naʻe fekau ʻe ia ʻa Safani ko e foha ko ʻAsalia, mo Māseia ko e pule ʻoe kolo, mo Soa ko e foha ʻo Soasi, ko e tangata tohi, ke nau ngaohi ke lelei ʻae fale ʻo Sihova.
9 Los cuales vinieron a Helcías gran sacerdote, y dieron el dinero que había sido metido en la casa de Jehová, que los Levitas que guardaban la puerta habían cogido de mano de Manasés, y de Efraím, y de todos los restos de Israel, y de todo Judá y Ben-jamín; y se habían vuelto a Jerusalem.
Pea ʻi heʻenau haʻu kia Hilikia ko e taulaʻeiki lahi, naʻa nau ʻatu ʻae ngaahi paʻanga ʻaia naʻe ʻomi ki he fale ʻoe ʻOtua, ʻaia naʻe tānaki ʻe he kau Livai naʻe leʻohi ʻae ngaahi matapā mei he nima ʻo Manase mo ʻIfalemi, pea mei he kakai toe kotoa pē ʻo ʻIsileli, pea ʻi Siuta kotoa pē mo Penisimani; pea naʻa nau liu mai ki Selūsalema.
10 Y diéronlo en mano de los que hacían la obra, que eran prepósitos en la casa de Jehová: los cuales lo dieron a los que hacían la obra, y trabajaban en la casa de Jehová, en reparar y en instaurar el templo.
Pea naʻa nau tuku ia ki he nima ʻoe kau tangata ngāue ʻaia naʻe tauhi ʻae fale ʻo Sihova, pea naʻa nau ʻatu ia ki he kau tangata ngāue naʻe fai ʻae ngāue ʻi he fale ʻo Sihova, ke toe ngaohi mo fakalelei ʻae fale:
11 Y dieron también a los oficiales y albañiles para que comprasen piedra de cantería, y madera para las comisuras, y para la trabazón de las casas, las cuales habían destruido los reyes de Judá.
ʻIo, naʻa nau ʻatu ia ki he kau tufunga mo e kau langa fale, ke fakatauʻaki ʻae ngaahi maka kuo tā, mo e ʻakau maʻae ngaahi hokoʻanga alanga, pea ki he faliki ʻoe ngaahi fale ʻaia naʻe maumauʻi ʻe he ngaahi tuʻi ʻo Siuta.
12 Y estos varones trabajaban con fidelidad en la obra: y eran sus gobernadores Jahat, y Abdías, Levitas de los hijos de Merari: y Zacarías y Mosollam, de los hijos de Caat, que solicitasen la obra: y de los Levitas, todos los entendidos en instrumentos de música:
Pea naʻe fai lelei ʻae ngāue ʻe he kau tangata: pea ko e kau enginaki ngāue kiate kinautolu, ko Sehati mo ʻOpataia, ko e ongo Livai ʻi he ngaahi foha ʻo Melali: mo Sakalia mo Mesulami, ʻi he ngaahi foha ʻoe kau Kohate, ke tokoni ʻa hono fai: pea mo e kau Livai niʻihi, ʻakinautolu kotoa pē naʻe loto poto ʻi he ngaahi meʻa faiva.
13 Y de los peones, tenían cargo los que solicitaban a todos los que hacían obra en todos los servicios: y de los Levitas, los escribas, gobernadores, y porteros.
Pea naʻa nau pule foki ki he kau [tangata ]haʻamo kavenga, pea ko e kau enginaki ʻakinautolu kiate kinautolu kotoa pē naʻe ngāue ʻi he ngāue kotoa pē: pea naʻe ʻi he kau Livai, ʻae kau tangata tohi, mo e kau matāpule, mo e kau leʻo matapā.
14 Y como sacaron el dinero que había sido metido en la casa de Jehová, Helcías el sacerdote halló el libro de la ley de Jehová dada por mano de Moisés.
Pea ʻi heʻenau ʻomi kituaʻā ʻae ngaahi paʻanga ʻaia naʻe ʻomi ki he fale ʻo Sihova, naʻe ʻilo ʻe Hilikia ko e taulaʻeiki ha tohi ʻoe fono ʻa Sihova naʻe tuku ʻe Mōsese.
15 Y respondiendo Helcías, dijo a Safán escriba: Yo he hallado el libro de la ley en la casa de Jehová. Y dio Helcías el libro a Safán.
Pea naʻe lea ʻa Hilikia ʻo pehē kia Safani ko e tangata tohi, “Kuo u ʻilo ʻae tohi ʻoe fono ʻi he fale ʻo Sihova.” Pea naʻe ʻatu ʻe Hilikia ʻae tohi kia Safani.
16 Y Safán lo llevó al rey, y le contó el negocio, diciendo: Tus siervos han cumplido todo lo que les fue dado a cargo.
Pea naʻe ʻave ʻae tohi ʻe Safani ki he tuʻi, ʻo ne ʻomi ʻae lea ki he tuʻi, ʻo pehē, “Ko ia kotoa pē naʻe fekau ki hoʻo kau tamaioʻeiki kuo nau fai.
17 Han tomado el dinero que se halló en la casa de Jehová, y lo han dado en mano de los señalados, y en mano de los que hacen la obra.
Pea kuo nau tānaki fakataha ʻae paʻanga kotoa pē naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova, pea kuo tuku ia ki he nima ʻoe kau enginaki ngāue, pea ki he nima ʻoe kau tangata ngāue.”
18 Además de esto declaró Safán escriba al rey, diciendo: El sacerdote Helcías me dio un libro. Y leyó Safán en él delante del rey.
Pea naʻe tala ʻe Safani ko e tangata tohi ki he tuʻi ʻo pehē, “Kuo tuku mai ʻe Hilikia ko e taulaʻeiki ha tohi.” Pea naʻe lau ia ʻe Safani ki he tuʻi.
19 Y como el rey oyó las palabras de la ley, rompió sus vestidos.
Pea ʻi he ongoʻi ʻe he tuʻi ʻae ngaahi lea ʻae fono, naʻa ne haehae hono ngaahi kofu.
20 Y mandó a Helcías, y a Haicam, hijo de Safán, y a Abdón, hijo de Mica, y a Safán escriba, y a Asa siervo del rey, diciendo:
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi kia Hilikia, mo ʻAhikami ko e foha ʻo Safani, mo ʻApitoni ko e foha ʻo Maika, mo Safani ko e tangata tohi, mo ʻAsahia ko e tamaioʻeiki ʻae tuʻi ʻo pehē,
21 Andád, y consultád a Jehová de mí, y de los restos de Israel y de Judá, acerca de las palabras del libro que se ha hallado: porque grande es el furor de Jehová que ha caído sobre nosotros, por cuanto nuestros padres no guardaron la palabra de Jehová, para hacer conforme a todas las cosas que están escritas en este libro.
“Mou ʻalu, pea fehuʻi kia Sihova koeʻuhi ko au, pea maʻanautolu ʻoku toe ʻi ʻIsileli mo Siuta, ki he ngaahi lea ʻi he tohi kuo ʻilo: he kuo lahi ʻae houhau ʻa Sihova ʻaia kuo lingi kiate kitautolu, ko e meʻa ʻi he ʻikai tauhi ʻe heʻetau ngaahi tamai ʻae folofola ʻa Sihova, ke fai ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē kuo tohi ʻi he tohi.”
22 Entonces Helcías y los del rey fueron a Oldán profetisa, mujer de Sellum, hijo de Tecuat, hijo de Hasra, guarda de los vestimentos, la cual moraba en Jerusalem, en la casa de la doctrina: y dijéronle las palabras dichas.
Pea naʻe ʻalu ʻa Hilikia, mo kinautolu naʻe tuʻutuʻuni ʻe he tuʻi, kia Hulita ko e fefine palōfita ko e uaifi ʻo Salumi ko e foha ʻo Tikiva, ko e foha ʻo Hahasi, ko e tauhi ʻoe ngaahi kofu: (pea naʻe nofo ia ʻi Selūsalema ʻi he fale ako: ) pea nau lea pehē pe kiate ia.
23 Y ella respondió: Jehová el Dios de Israel ha dicho así: Decíd al varón que os ha enviado a mí, que así ha dicho Jehová:
Pea naʻe lea ia kiate kinautolu, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, “Mou tala ki he tangata naʻa ne fekau ʻakimoutolu kiate au,
24 He aquí, yo traigo mal sobre este lugar, y sobre los moradores de él, todas las maldiciones que están escritas en el libro que leyeron delante del rey de Judá:
ʻOku pehē mai ʻe Sihova, Vakai, Te u ʻomi ʻae kovi ki he potu ni, pea ki hono kakai, ʻio, ʻae ngaahi malaʻia kotoa pē ʻaia kuo tohi ʻi he tohi ʻaia naʻa nau lau ʻi he ʻao ʻoe tuʻi ʻo Siuta:
25 Por cuanto me han dejado, y han sacrificado a dioses ajenos, provocándome a ira en todas las obras de sus manos: por tanto mi furor destilará sobre este lugar, y no se apagará.
Ko e meʻa ʻi heʻenau liʻaki au, pea mo e tutu ʻae meʻa namu kakala ki he ngaahi ʻotua kehe, koeʻuhi ke nau langaʻi ʻeku houhau lahi, ʻaki ʻae ngaahi ngāue ʻa honau nima: ko ia ʻe lilingi ai ʻeku houhau lahi ki he potu ni pea ʻe ʻikai fuʻifuʻi ia.
26 Mas al rey de Judá, que os ha enviado a consultar a Jehová, así le diréis: Jehová el Dios de Israel ha dicho así: Por cuanto oíste las palabras del libro,
Pea koeʻuhi ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻaia naʻa ne fekau ʻakimoutolu ke fehuʻi kia Sihova, te mou tala pehē kiate ia, ʻOku pehē mai ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli koeʻuhi ko e ngaahi lea ʻaia kuo ke ongoʻi:
27 Y tu corazón se enterneció, y te humillaste delante de Dios oyendo sus palabras sobre este lugar, y sobre sus moradores: humillástete delante de mí, y rompiste tus vestidos, y lloraste en mi presencia, yo también te he oído, dice Jehová:
Ko e meʻa ʻi he ongongofua ʻa ho loto, pea naʻa ke fakavaivai koe ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua, ʻi hoʻo ongoʻi ʻene ngaahi valoki ki he potu ni, pea ki he kakai ʻo ia, pea naʻa ke fakavaivai koe ʻi hoku ʻao, mo ke haehae ho ngaahi kofu, pea tangi ʻi hoku ʻao: ʻoku pehē foki ʻe Sihova kuo u ongoʻi koe.
28 He aquí, yo te recogeré con tus padres, y serás recogido en tu sepulcro en paz: y tus ojos no verán todo el mal que yo traigo sobre este lugar, y sobre los moradores de él. Y ellos recitaron al rey la respuesta.
Vakai, te u fakataha koe ki hoʻo ngaahi tamai, pea ʻe tānaki koe ki ho tanuʻanga ʻi he fiemālie pe, pea ʻe ʻikai mamata ʻe ho mata ki he kovi kotoa pē ʻaia te u ʻomi ki he potu ni, pea ki he kakai ʻo ia.” Ko ia naʻa nau ʻomi ʻae lea ki he tuʻi.
29 Entonces el rey envió, y juntó todos los ancianos de Judá y de Jerusalem.
Pea naʻe fekau ai ʻe he tuʻi ʻo ne tānaki fakataha ʻae kau mātuʻa kotoa pē ʻo Siuta mo Selūsalema.
30 Y subió el rey a la casa de Jehová, y con él todos los varones de Judá, y los moradores de Jerusalem, y los sacerdotes, y los Levitas, y todo el pueblo desde el mayor hasta el más pequeño: y leyó en los oídos de ellos todas las palabras del libro del concierto que había sido hallado en la casa de Jehová.
Pea naʻe ʻalu hake ʻae tuʻi ki he fale ʻo Sihova, pea mo e kau tangata kotoa pē ʻo Siuta, mo e kakai ʻo Selūsalema, mo e kau taulaʻeiki, mo e kau Livai, mo e kakai kotoa pē, ʻae lahi mo e siʻi: pea naʻe lau ʻe ia ʻi honau telinga, ʻae lea kotoa pē ʻoe tohi ʻoe fuakava ʻaia naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova.
31 Y estando el rey en pie en su lugar, hizo alianza delante de Jehová, que andarían en pos de Jehová, y que guardarían sus mandamientos, sus testimonios, y sus estatutos, de todo su corazón, y de toda su alma; y que harían las palabras del concierto, que estaban escritas en aquel libro.
Pea naʻe tuʻu ʻae tuʻi ʻi hono potu, pea fai ʻae fuakava ʻi he ʻao ʻo Sihova, ke muimui ia ʻia Sihova, pea ke tauhi ʻene ngaahi fekau, mo ʻene ngaahi fakamoʻoni, mo ʻene ngaahi tuʻutuʻuni, ʻaki hono loto kotoa, mo hono laumālie kotoa, ke fai ki he ngaahi lea ʻoe fuakava, ʻaia kuo tohi ʻi he tohi ni.
32 E hizo que consintiesen todos los que estaban en Jerusalem y en Ben-jamín: y así hicieron los moradores de Jerusalem conforme al concierto de Dios, del Dios de sus padres.
Pea naʻa ne fakakau ʻakinautolu kotoa pē ʻo Selūsalema, mo Penisimani, ʻaia naʻe ʻi ai ke nau tuʻu ʻo fai ki ai. Pea naʻe fai ʻe he kakai ʻo Selūsalema ʻo fakatatau ki he fuakava ʻae ʻOtua, ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai.
33 Y quitó Josías todas las abominaciones de todas las tierras de los hijos de Israel, e hizo a todos los que se hallaron en Israel que sirviesen a Jehová su Dios: no se apartaron de en pos de Jehová el Dios de sus padres todo el tiempo que él vivió.
Pea naʻe toʻo ʻo ʻave ke mamaʻo ʻe Sosaia ʻae ngaahi meʻa kovi mei he ngaahi fonua kotoa pē naʻe kau ki he fānau ʻa ʻIsileli, pea ne fakakau ʻakinautolu kotoa pē naʻe kātoa ʻi ʻIsileli ke nau tauhi, ʻio, ke tauhi ʻa Sihova ko honau ʻOtua. Pea naʻe ʻikai te nau liʻaki ʻenau muimui kia Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai, ʻi hono ngaahi ʻaho kotoa pē ʻoʻona.