< Salmos 77 >
1 Mi voz se levanta a ʼElohim y clamaré. Mi voz se levanta a ʼElohim, Y Él me oirá.
Ki te tino kaiwhakatangi, ki a Ierutunu. He himene na Ahapa. Ki te Atua toku reo, e karanga nei ahau, ki te Atua toku reo, a tera e tahuri mai tona taringa ki ahau.
2 En el día de mi angustia busqué a ʼAdonay. A Él levanté mi mano de noche sin descanso. Mi alma rehusaba ser consolada.
I rapu ahau ki te Ariki i te ra o toku pouri: maro tonu toku ringa i te po, kihai ano i pepeke; kihai toku wairua i pai kia whakamarietia.
3 Me acuerdo de ʼElohim y me conmuevo. Me lamento y mi espíritu desmaya. (Selah)
E mahara ana ahau ki te Atua, a e pouri ana: kei te whakaaroaro, a ngaro iho toku wairua. (Hera)
4 Mantienes mis párpados abiertos. Estoy turbado y no puedo hablar.
E puritia ana e koe oku kanohi kia mataara tonu; he pouri ahau, te ahei te korero.
5 Consideré los días de antaño, Los años de tiempos pasados.
Ka hoki oku whakaaro ki nga ra onamata, ki nga tau o tua iho.
6 Recuerdo mi canto en la noche. Medito en mi corazón, Y mi espíritu escudriña:
E whakamahara ana ahau ki taku waiata i te po, e korerorero ana ki toku ngakau e rapurapu ana toku wairua.
7 ¿Desechará ʼAdonay para siempre, Y no volverá a ser favorable?
Tera ranei te Ariki e panga tonu ake ake? A heoi ano ranei ana manakohanga mai?
8 ¿Cesó por completo su misericordia? ¿Se extinguió para siempre su promesa?
Kua kahore ranei tana mahi tohu mo ake tonu atu? Kua whati ranei tana kupu a ake ake?
9 ¿Olvidó ʼEL ser bondadoso? ¿En su ira retiró su compasión? (Selah)
Kua wareware ranei te Atua ki te atawhai? Kua riri ranei ia, a tutakina atu ana e ia tona aroha? (Hera)
10 Entonces dije: Es mi enfermedad: Que la mano derecha de ʼElyón cambió.
Na ka mea ahau, Ko toku ngoikore tenei: otira ka mahara ahau ki nga tau o te ringa matau o te Runga Rawa.
11 Me acordaré de las obras de YA, ¡Sí! Recordaré tus maravillas de antaño.
Ka mahara ahau ki nga mahi a Ihowa; ae ra, ka mahara ahau ki au mea whakamiharo o tua iho.
12 Meditaré en toda tu obra, Y hablaré sobre tus proezas.
Ka whakaaro hoki ahau ki au meatanga katoa, ka purakau ki au mahi.
13 ¡Oh ʼElohim, santo es tu camino! ¿Cuál ʼelohim es tan grande como nuestro ʼElohim?
E te Atua, kei te wahi tapu tou ara: ko wai te atua nui hei rite ki te Atua?
14 Tú eres el ʼElohim que obra maravillas. Hiciste notorio entre los pueblos tu poder.
Ko koe te Atua e mahi nei i nga mea whakamiharo: kua whakapuakina e koe tou kaha i waenganui o nga iwi.
15 Con tu poder redimiste a tu pueblo, A los hijos de Jacob y de José. (Selah)
Hokona ana e tou ringa tau iwi, nga tama a Hakopa raua ko Hohepa. (Hera)
16 Te vieron las aguas, oh ʼElohim. Las aguas te vieron y se angustiaron. Los abismos también se estremecieron.
I kite nga wai i a koe, e te Atua i kite nga wai i a koe, mataku ana: i oho ano nga rire.
17 Espesas nubes derramaron agua. Los nubarrones tronaron. También tus flechas centellaron.
Ringihia ana he wai e nga kapua, puaki ana te haruru o nga rangi: rererere ana au pere.
18 El ruido de tu trueno estaba en el remolino de viento. Los relámpagos iluminaron el mundo. Tembló y se estremeció la tierra.
I roto i te awhiowhio te haruru o tau whatitiri: marama noa te ao i nga uira; wiri ana te whenua, oioi ana.
19 Abriste tu camino en el mar Y tus senderos en las aguas caudalosas, Para que tus pisadas no fueran conocidas.
I te moana tou ara, i nga wai nui tou huarahi, e kore ano e kitea ou takahanga.
20 Como un rebaño guiaste a tu pueblo Por medio de Moisés y Aarón.
He mea arahi e koe tau iwi ano he kahui, ara e te ringa o Mohi raua ko Arona.