< Proverbios 30 >

1 Palabras de Agur, hijo de Jaqué, el de Masá. La profecía. Declaración del varón a Itiel y a Ucal.
Ko e ngaahi lea ʻa ʻAkuli ko e foha ʻo Sake, ʻaia ko e kikite: naʻe lea ʻae tangata kia ʻItieli, ʻio, kia ʻItieli mo ʻUkali.
2 En verdad soy el más ignorante de los hombres, Y no tengo entendimiento humano.
“Ko e moʻoni ʻoku lahi hake ʻa ʻeku vale ʻi he tangata kotoa pē, pea ʻoku ʻikai te u maʻu ʻae poto ʻo ha tangata.
3 No aprendí sabiduría, Ni comprendo la ciencia del Santo.
Kuo ʻikai akonekina au ki he poto, pea ʻoku ʻikai te u maʻu ʻae ʻilo ʻoe māʻoniʻoni.
4 ¿Quién subió a los cielos, y descendió? ¿Quién encerró los vientos en sus puños? ¿Quién ató las aguas en un paño? ¿Quién afirmó todos los términos de la tierra? ¿Cuál es su Nombre, y el nombre de su Hijo, si sabes?
Ko hai kuo ʻalu hake ki he langi, pe ʻalu hifo? Ko hai ʻoku ne tānaki ʻae matangi ʻi hono nima? Ko hai kuo ne fakamaʻopoʻopo ʻae ngaahi vai ʻi ha kofu? Ko hai kuo ne fokotuʻumaʻu ʻae ngaahi ngataʻanga ʻo māmani? Ko hai hono huafa, pea ko hai ʻae huafa ʻo hono ʻAlo, ʻo kapau ʻoku ke faʻa fakahā?
5 Toda Palabra de ʼElohim es limpia. Él es Escudo a los que en Él esperan.
“ʻOku maʻa ʻae folofola kotoa pē ʻae ʻOtua: pea ko e ungaʻanga ia kiate kinautolu kotoa pē ʻoku falala kiate ia.
6 No añadas a sus Palabras, Para que no te reprenda, Y seas hallado mentiroso.
‌ʻOua naʻa ke fakalahi ki heʻene folofola telia naʻa ne valokiʻi koe, pea ʻe ʻilo ai koe ko e loi.”
7 Dos cosas te pedí, No me las niegues mientras viva:
Ko e meʻa ʻe ua kuo u kole kiate koe; pea ʻoua naʻa ke taʻofi ia ʻiate au ʻo aʻu ki heʻeku mate.
8 Aparta de mí la vanidad y la mentira, Y no me des pobreza ni riqueza. Mantenme con el pan necesario,
Hiki ke mamaʻo ʻiate au ʻae vaʻinga mo e loi: pea ʻoua naʻaku masiva pe koloaʻia: fafanga ʻaki au ʻae meʻakai ʻoku taau pe mo au:
9 No sea que me sacie y te niegue, o diga: ¿Quién es Yavé? O que, por ser pobre robe Y blasfeme el Nombre de mi ʼElohim.
Telia naʻaku mākona, pea u fakafisiʻi koe, pea u pehē, Ko hai ʻa Sihova? Telia foki naʻaku masiva, pea u kaihaʻa, mo takuanoa ʻae huafa ʻo hoku ʻOtua.
10 No acuses al esclavo ante su ʼadón, No sea que te maldiga, y seas hallado culpable.
‌ʻOua naʻa ke fakakoviʻi ʻae tamaioʻeiki ki heʻene ʻeiki, telia naʻa ne kapeʻi koe, pea ʻilo ko koe ʻoku halaia.
11 Hay quien maldice a su padre, Y no bendice a su madre.
‌ʻOku ai ʻae fānau ʻoku kape ki heʻenau tamai, pea ʻoku ʻikai ke tāpuakiʻi ʻenau faʻē.
12 Hay quien es puro en su propia opinión, Pero no está lavado de su impureza.
‌ʻOku ai ʻae toʻutangata ʻe taha ʻoku nau māʻoniʻoni ʻi honau mata ʻonautolu, ka ʻoku teʻeki ke fufulu ʻenau anga fakalielia.
13 Hay quien mira con ojos altivos Y párpados bien levantados por arrogancia.
‌ʻOku ai ʻae toʻutangata ʻe taha, ʻOi seuke! Hono ʻikai māʻolunga ʻa honau mata! Pea kuo nau hiki hake honau laumata.
14 Hay quien tiene dientes como espadas Y muelas como cuchillos Para devorar a los pobres de la tierra Y a los necesitados de entre los hombres.
‌ʻOku ai ʻae toʻutangata ʻe taha, ʻoku tatau honau nifo mo e heletā, mo honau ngao ʻoku hangē ko e hele, ke kai ʻo ʻosi ʻae masiva mei he funga ʻo māmani, pea ʻosi mo e paea mei he kakai.
15 La sanguijuela tiene dos hijas: Dame y Dame. Tres cosas hay que nunca se sacian, Aun la cuarta jamás dice: ¡Basta!
“ʻOku maʻu ʻe he aluka ʻae ʻofefine ʻe toko ua ʻoku tangi, ‘Foaki mai, foaki mai.’ “ʻOku ai ʻae meʻa ʻe tolu ʻoku ʻikai siʻi ke fiemālie, ʻio, ʻoku fā ʻae meʻa ʻoku ʻikai ke nau pehē, ‘Maʻuā, kuo lahi:’
16 El Seol, la matriz estéril, La tierra, que no se harta de agua, Y el fuego, que nunca dice: ¡Basta! (Sheol h7585)
Ko e faʻitoka; mo e manāva ʻoku paʻa; ko e kelekele ʻoku ʻikai pito ʻi he vai; pea mo e afi ʻoku ʻikai ke pehē, ‘Maʻuā, kuo lahi.’ (Sheol h7585)
17 Ojo que se burla del padre Y desprecia la obediencia a la madre, ¡Arránquenlo los cuervos del valle Y devórenlo los polluelos del buitre!
“Ko e mata ʻoku manuki ki heʻene tamai, pea ʻikai tokanga ke fai talangofua ki heʻene faʻē, ʻe kapeʻi ia ʻe he fanga leveni ʻoe teleʻa, pea ʻe kai ia ʻe he fanga ʻikale iiki.
18 Tres cosas me son ocultas, Y tampoco comprendo la cuarta:
‌ʻOku ai ʻae meʻa ʻe tolu ʻoku fakaofo lahi kiate au, ʻio, ko e meʻa ʻe fā ʻoku ʻikai te u ʻiloʻi.
19 El rastro del águila en el aire, El rastro de la culebra sobre la peña, El rastro de la nave en el mar, Y el rastro del hombre en la doncella.
Ko e punaʻanga ʻoe ʻikale ʻi he ʻatā; mo e hala ʻoe ngata ʻi he funga maka; mo e ʻaluʻanga ʻoe vaka ʻi he loto vaha; mo e anga ʻae tangata ki he tāupoʻou.
20 Así procede la mujer adúltera: Come, se limpia la boca y dice: Nada malo hice.
‌ʻOku pehē ʻae anga ʻae fefine tonotangata; ʻoku ne kai, ʻo ne holoholo hono ngutu, ʻo ne pehē, “Naʻe ʻikai te u fai ha kovi.”
21 Por tres cosas se estremece la tierra, Y la cuarta no puede soportar:
Ko e meʻa ʻe tolu ʻoku maveuveu ai ʻa māmani, ko e meʻa ʻe fā ʻoku ʻikai ke ne faʻa kātakiʻi:
22 Por el esclavo, cuando llega a reinar, Por el necio, cuando se harta de pan,
Ko e tamaioʻeiki kuo fakanofo ke pule; mo e tangata vale kuo mākona ʻi he meʻakai;
23 Por la mujer aborrecida, cuando se casa, Y por una esclava, cuando desplaza a su señora.
Mo e fefine anga fakalielia kuo mali; mo e kaunanga ʻoku hoko ki he koloa ʻa ʻene ʻeiki fefine.
24 Cuatro cosas son pequeñas en la tierra, Pero mucha más sabias que los sabios:
‌ʻOku ai ʻae meʻa ʻe fā ʻoku iiki ʻi he funga ʻo māmani, ka ʻoku lahi ʻaupito ʻenau poto:
25 Las hormigas, pueblo no fuerte, Pero preparan su sustento en el verano;
Ko e lō, ko e faʻahinga ia ʻoku ʻikai ke mālohi, ka ʻoku nau tokonaki ʻenau meʻakai ʻi he faʻahitaʻu mafana.
26 Los conejos, pueblo nada esforzado, Pero hacen su casa en la roca;
Ko e fanga safana, ko e faʻahinga ia ʻoku vaivai pe, ka ʻoku nau ngaohi honau fale ʻi he ngaahi maka;
27 Las langostas, que no tienen rey, Pero salen todas en cuadrillas;
‌ʻOku ʻikai maʻu ha tuʻi ʻe he fanga heʻe, ka ʻoku nau puna fakataha atu;
28 Las lagartijas, que se agarran con la mano, Pero están en los palacios reales.
‌ʻOku puke ʻaki ʻe he hina ʻa hono nima, ʻo ne nofo ʻi he ngaahi fale ʻoe ngaahi tuʻi.
29 Tres cosas hay de hermoso andar, Y la cuarta pasea muy bien:
‌ʻOku ai ʻae meʻa ʻe tolu ʻoku lelei ʻenau ʻalu, ʻio, ʻoku fā, ʻae meʻa ʻoku matalelei ʻenau ʻalu:
30 El león, el más fuerte entre todas las bestias, Que no se vuelve atrás por nada;
Ko e laione ʻaia ʻoku mālohi ʻi he fanga manu, pea ʻe ʻikai te ne tafoki atu ʻi ha taha;
31 El gallo que erguido camina, También el macho cabrío, Y un rey, cuando sus tropas están con él.
Ko e hoosi; mo e kosi tangata foki; pea mo e tuʻi, ʻoku ʻikai faʻa fai ki ai ha angatuʻu.
32 Si te enalteciste neciamente, O tramaste el mal, pon tu mano sobre tu boca.
“Kapau kuo ke fai vale ʻi hoʻo hiki hake koe ʻe koe, pea kapau kuo ke mahalo kovi, ke ke ʻai ho nima ki ho ngutu.
33 Porque así como al batir la leche se saca mantequilla, Y al que recio se suena le sale sangre, El que provoca la ira causará contienda.
Ko e moʻoni ʻoku tupu ʻae pota ʻi he tuki ʻae huʻahuhu ʻoe manu, pea tupu ʻae toto ʻi he mioʻi ʻoe ihu: ʻoku pehē, ʻoku tupu ʻae fekeʻikeʻi ʻi he ʻita fakamālohi.”

< Proverbios 30 >