< San Lucas 22 >

1 Se aproximaba la Pascua, la fiesta de los Panes sin Levadura.
Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
2 Los principales sacerdotes y los escribas buscaban cómo matarlo pero temían al pueblo.
Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.
3 Entonces Satanás entró en Judas Iscariote, quien era de los 12.
A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice.
4 Él fue y habló con los principales sacerdotes y magistrados en cuanto a cómo lo entregaría.
On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.
5 Se regocijaron y acordaron darle plata.
Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca.
6 Él aceptó y buscaba una ocasión para entregárselo sin alboroto.
On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.
7 Entonces llegó el día de los Panes sin Levadura. Era necesario sacrificar la pascua.
Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,
8 Envió a Pedro y Juan y les dijo: Vayan, prepárennos la pascua para que la comamos.
posla Isus Petra i Ivana i reče: “Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.”
9 Y ellos le preguntaron: ¿Dónde quieres que [la] preparemos?
Rekoše mu: “Gdje hoćeš da pripravimo?”
10 Él les contestó: Miren, vayan a la ciudad. Se encontrarán con un hombre que lleva un cántaro de agua. Síganlo hasta la casa donde entre
On im reče: “Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe
11 y digan al dueño de [la] casa: El Maestro te pregunta: ¿Dónde está el aposento donde comeré la pascua con mis discípulos?
i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
12 Él les mostrará un gran aposento alto ya listo. Preparen allí.
I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite.”
13 Ellos fueron y hallaron como les dijo, y prepararon la pascua.
Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu.
14 Cuando llegó la hora Él [se] reclinó con los apóstoles
Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.
15 y les dijo: ¡Ardientemente deseé comer esta pascua con ustedes antes de mi padecimiento!
I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.
16 Porque les digo: Que de ningún modo la coma [otra vez] hasta que se cumpla en el reino de Dios.
Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.”
17 Tomó una copa, dio gracias y dijo: Tomen esto y repártanlo entre ustedes,
I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom.
18 porque de ahora en adelante, que de ningún modo beba del fruto de la vid hasta que venga el reino de Dios.
Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.”
19 Tomó un pan, dio gracias, lo partió, les dio y les dijo: Esto es mi cuerpo que es entregado por ustedes. Hagan esto en memoria de Mí.
I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
20 Después de comerlo, [tomó] también la copa y dijo: Esta copa es el Nuevo Pacto en mi sangre, la cual es derramada por ustedes.
Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.”
21 Pero observen, la mano del que me entrega está conmigo en la mesa.
“A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.
22 Porque en verdad, el Hijo del Hombre se conduce según lo que fue determinado. Pero ¡ay de aquel hombre que lo entrega!
Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.”
23 Ellos discutieron quién sería el que iba a cometer esto.
I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
24 También discutieron entre ellos quién era el más importante.
Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.
25 Entonces Él les dijo: Los reyes de las naciones ejercen señorío sobre ellas, y los que tienen autoridad son llamados benefactores.
A on im reče: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.
26 Pero no es así entre ustedes, sino el más importante es como el de menos importancia, y el líder como el que sirve.
Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.
27 Porque, ¿quién es más importante, el reclinado o el que sirve? ¿No es el reclinado? Y Yo estoy entre ustedes como el que sirve.
Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.”
28 Pero ustedes son quienes permanecieron conmigo en mis pruebas.
“Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
29 Como mi Padre me asignó un reino, Yo también lo asigno a ustedes,
Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:
30 para que coman y beban a mi mesa en mi reino, y se sienten en tronos a juzgar a las 12 tribus de Israel.
da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.”
31 Simón, Simón, piensa esto: Satanás te reclamó para zarandearte como el trigo.
“Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.
32 Pero Yo hablé con Dios por ti para que tu fe no desfallezca. Y tú, cuando vuelvas, fortalece a tus hermanos.
Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.”
33 Pero él le dijo: Señor, estoy listo a ir contigo tanto a [la] cárcel como a [la] muerte.
Petar mu reče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.”
34 Él respondió: Pedro, un gallo no cantará hoy hasta que me niegues tres veces.
A Isus će mu: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.”
35 Y les dijo: Cuando los envié sin bolsa, ni morral, ni sandalias, ¿les faltó algo? Y ellos contestaron: Nada.
I reče: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa.”
36 Pero ahora, el que tiene bolsa, llévela, y el que tiene morral, también. El que no tiene espada, venda su ropa y compre [una].
Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač
37 Porque es necesario que se cumpla en Mí lo que está escrito: Fue contado con inicuos. Porque lo que está escrito de Mí se cumple.
jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.”
38 Ellos dijeron: Señor, aquí hay dos espadas. Él les respondió: Es suficiente.
Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!”
39 Como acostumbraba, fue a la Montaña de Los Olivos, y lo siguieron sus discípulos.
Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.
40 Cuando llegaron al lugar, les dijo: Hablen con Dios para que no entren en tentación.
Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!”
41 Y Él se apartó de ellos como [a distancia de] un tiro de piedra, se arrodilló y hablaba con Dios:
I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:
42 Padre, si quieres, aparta esta copa de Mí, pero que no se cumpla mi voluntad, sino la tuya.
“Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”
A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
45 Y cuando terminó de hablar con Dios, fue a los discípulos y los halló dormidos por causa de la tristeza.
Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti
46 Y les preguntó: ¿Por qué duermen? Levántense, hablen con Dios para que no entren en tentación.
pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”
47 Mientras Él hablaba, apareció Judas, uno de los 12, seguido por una turba. Se acercó a Jesús para besarlo.
Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.
48 Jesús le preguntó: Judas, ¿con un beso entregas al Hijo del Hombre?
Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?”
49 Entonces al ver lo que sucedía, los que estaban alrededor de Él dijeron: Señor, dinos si atacamos con espada.
A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: “Gospodine, da udarimo mačem?”
50 Uno de ellos atacó al esclavo del sumo sacerdote y le amputó la oreja derecha.
I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
51 Entonces Jesús dijo: ¡Permitan aun esto! Y al agarrar la oreja, lo sanó.
Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotače uha i zacijeli ga.
52 Jesús dijo a los principales sacerdotes, oficiales del Templo y ancianos que llegaron contra Él: ¿[Ustedes] salieron con espadas y garrotes como contra un bandido?
Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
53 Cada día Yo estaba con ustedes en el Templo, y no extendieron las manos contra Mí. Pero ésta es la hora de ustedes y la potestad de la oscuridad.
Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.”
54 [Lo] arrestaron y [lo] llevaron a la casa del sumo sacerdote. Y Pedro [lo ]seguía de lejos.
Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
55 Encendieron un fuego en medio del patio y se sentaron alrededor. Pedro se sentó entre ellos.
A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
56 Entonces una esclava miró fijamente a Pedro quien estaba sentado frente a la lumbre, y dijo: ¡Éste también estaba con Él!
Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!”
57 Pero él negó: ¡No lo conozco, mujer!
A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!”
58 Un poco después, otro de ellos lo miró y dijo: Tú también eres de ellos. Pedro contestó: ¡Hombre, no soy!
Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!”
59 Como una hora más tarde, otro afirmaba: En verdad éste también estaba con Él, pues también es galileo.
I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!”
60 Pedro respondió: ¡Hombre, no sé lo que dices! Y al instante, mientras aún hablaba, un gallo cantó.
A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.
61 El Señor se volvió y miró a Pedro. Y él recordó la Palabra que el Señor le dijo: Hoy, antes que un gallo cante, me negarás tres veces.
Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.”
62 Salió y lloró amargamente.
I iziđe te gorko zaplaka.
63 Los hombres que lo custodiaban lo ridiculizaban y golpeaban,
A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime
64 le vendaron los ojos y le decían: Profetiza, ¿quién es el que te golpeó?
i zastirući mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!”
65 Y decían muchas otras cosas para blasfemar contra Él.
I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
66 Cuando amaneció, se reunieron el presbiterio del pueblo, los principales sacerdotes y los escribas. Lo llevaron ante su Tribunal Supremo
A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće
67 y le dijeron: Si tú eres el Cristo, dinos. Él les respondió: Si les digo, de ningún modo creerían,
i rekoše: “Ako si ti Krist, reci nam!” A on će im: “Ako vam reknem, nećete vjerovati;
68 y si les pregunto, de ningún modo responderían.
ako vas zapitam, nećete odgovoriti.
69 Pero desde ahora el Hijo del Hombre estará sentado a [la] derecha del poder de Dios.
No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.”
70 Y le preguntaron: ¿Entonces Tú eres el Hijo de Dios? Él les respondió: Ustedes dicen que Yo soy.
Nato svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji!” On im reče: “Vi velite! Ja jesam!”
71 Entonces ellos preguntaron: ¿Qué necesidad tenemos aún de testimonio? Porque nosotros mismos [lo] oímos de su boca.
Nato će oni: “Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!”

< San Lucas 22 >