< Jeremías 52 >
1 Sedequías tenía 21 años de edad cuando comenzó a reinar, y reinó 11 años en Jerusalén. Su madre se llamaba Hamutal, hija de Jeremías de Libna.
Naʻe kamata pule ʻe Setikia ʻi hono uofulu ma taha taʻu ʻo ʻene motuʻa, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma taha ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Hamutali ko e ʻofefine ʻo Selemaia mei Lipina.
2 Hizo lo malo ante los ojos de Yavé, tal como hizo Joacim,
Pea naʻa ne fai kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko e meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe Sihoiakimi.
3 porque a causa de la ira de Yavé sucedió eso en Jerusalén y Judá, hasta que los echó de su Presencia. Pero Sedequías se rebeló contra el rey de Babilonia.
He ko e meʻa ʻi he houhau ʻo Sihova naʻe hoko ʻo pehē ki Selūsalema mo Siuta, naʻe angatuʻu ai pe ʻa Setikia ki he tuʻi ʻo Papilone. Kaeʻoua ke ne kapusi ʻakinautolu mei hono ʻao.
4 En el noveno año de su reinado, el mes décimo, a los diez días del mes, Nabucodonosor, rey de Babilonia, llegó con todo su ejército contra Jerusalén. Acampó contra ella y levantaron torres de asedio alrededor.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi hono hiva taʻu ʻo ʻene pule, ʻi hono hongofulu ʻoe māhina, pea ʻi hono hongofulu ʻoe ʻaho ʻoe māhina, naʻe haʻu ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, pea mo ʻene kautau kotoa pē, ki Selūsalema, pea nofo atu ki ai, pea ngaohi kolo ʻo takatakai ki ai.
5 La ciudad estuvo sitiada hasta el año 11 del rey Sedequías.
Ko ia naʻe takatakai ʻae kolo ʻo aʻu ki hono hongofulu ma taha taʻu ʻoe pule ʻa Setikia ko e tuʻi.
6 El mes cuarto, a los nueve días del mes, el hambre era aguda en la ciudad, hasta no haber pan para la población.
Pea ʻi hono fā māhina, ʻi hono ʻaho ʻe hiva ʻoe māhina, naʻe lahi ʻaupito ʻae honge ʻi he kolo, koeʻuhi naʻe ʻikai ha meʻakai ki he kakai ʻoe fonua.
7 Entonces, mientras los caldeos rodeaban la ciudad, se abrió una brecha en la ciudad. Los guerreros huyeron de noche por la puerta [ubicada] entre los dos muros, junto a los jardines reales, y salieron rumbo al Arabá.
Pea naʻe vaivai ʻae kolo, pea hola ʻae kautau kotoa pē, pea naʻa nau ʻalu mei he kolo ʻi he poʻuli, ʻi he hala ʻoe matapā ʻi he vahaʻa ʻoe ongo ʻā, ʻaia naʻe ʻi he ngoue ʻae tuʻi; pea nau ʻalu ʻi he hala ki he toafa, (lolotonga naʻe takatakai ʻae kolo ʻe he kau Kalitia.)
8 Pero el ejército caldeo persiguió al rey. Alcanzaron a Sedequías en los llanos de Jericó, mientras todo su ejército, ya disperso, lo abandonaba.
Ka naʻe tuli ʻae tuʻi ʻe he kau tau ʻoe kau Kalitia, pea nau maʻu ʻa Setikia ʻi he toafa ʻo Seliko; pea naʻe movetevete meiate ia ʻa ʻene kautau kotoa pē.
9 Detuvieron al rey, y se lo llevaron al rey de Babilonia, quien estaba en Ribla, en tierra de Hamat, donde pronunció sentencia contra él.
Pea naʻa nau puke ʻae tuʻi, pea ʻohake ia ki he tuʻi ʻo Papilone ki Lipila ʻi he fonua ko Hamati; pea ne fakamaauʻi ia ʻi ai.
10 El rey de Babilonia degolló a los hijos de Sedequías ante sus propios ojos. También degolló a todos los magistrados de Judá en Ribla.
Pea naʻe tāmateʻi ʻe he tuʻi ʻo Papilone ʻae ngaahi foha ʻo Setikia ʻi hono ʻao: pea ne tāmateʻi foki ʻae houʻeiki kotoa pē ʻo Siuta ʻi Lipila.
11 El rey de Babilonia le sacó los ojos a Sedequías y le puso grillos. Mandó llevarlo a Babilonia y lo metió en la cárcel hasta el día cuando murió.
Pea naʻa ne kapeʻi ʻae mata ʻo Setikia; pea naʻe haʻi ʻaki ia ʻae maea ukamea fihifihi, pea tataki ia ʻe he tuʻi ʻo Papilone ki Papilone, pea naʻe tuku ia ki he fale fakapōpula ʻo aʻu ki he ʻaho ʻo ʻene mate.
12 El mes quinto, a los diez días del mes, año 19 del reinado de Nabucodonosor, rey de Babilonia, llegó a Jerusalén Nabuzaradán, capitán de la guardia que servía en la presencia del rey de Babilonia.
Pea ʻi hono nima māhina, ʻi hono hongofulu ʻoe ʻaho ʻoe māhina, ko hono hongofulu ma hiva taʻu ʻoe pule ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, naʻe haʻu ki Selūsalema ʻa Nepusaatani ko e ʻeiki ʻoe kau leʻo, ʻaia naʻa ne tauhi ki he tuʻi ʻo Papilone,
13 Quemó la Casa de Yavé, el palacio real y todas las casas de Jerusalén. Destruyó con fuego todo edificio grande.
Pea naʻe tutu ʻaki ʻae afi ʻae fale ʻo Sihova, mo e fale ʻoe tuʻi; mo e fale kotoa pē ʻi Selūsalema, pea mo e ngaahi fale ʻoe kakai ʻeiki kotoa pē, naʻa ne tutu ʻaki ʻae afi:
14 El ejército caldeo, a las órdenes del capitán de la guardia, destruyó todos los muros alrededor de Jerusalén.
Pea naʻe maumauʻi ki lalo ʻae ʻā kotoa pē naʻe tuʻu takatakai ʻi Selūsalema, ʻe he kau tau kotoa pē ʻoe kau Kalitia, ko kinautolu naʻe ʻi he ʻeiki ʻoe kau leʻo.
15 Nabuzaradán, capitán de la guardia, se llevó en cautividad una parte de la gente humilde del pueblo, el remanente de la población que quedó en la ciudad, junto con los desertores que se habían pasado al rey de Babilonia y el resto de los artesanos.
Pea naʻe ʻave fakapōpula ʻe Nepusaatani ko e ʻeiki ʻoe kau leʻo, ʻae kakai masiva niʻihi, pea mo hono toe ʻoe kakai naʻe nofo ʻi he kolo, pea mo e kakai naʻe hola ki he tuʻi ʻo Papilone, pea mo hono toe ʻoe kakai tokolahi.
16 Pero Nabuzaradán, capitán de la guardia, dejó a los más pobres del pueblo como viñadores y labradores asalariados.
Ka naʻe tuku ʻe Nepusaatani ko e ʻeiki ʻoe kau leʻo ʻae kakai masiva niʻihi ki he fonua ke tauhi ʻae vaine pea ko e kau tauhi ngoue.
17 Los caldeos rompieron en pedazos las columnas de bronce, las basas y el mar de bronce que estaban en la Casa de Yavé. Se llevaron todo el bronce a Babilonia.
Pea ko e ngaahi pou palasa ʻaia naʻe ʻi he fale ʻo Sihova, pea ko e ngaahi tuʻunga, mo e ngaahi ʻaiʻanga vai palasa ʻaia naʻe ʻi he fale ʻo Sihova, naʻe maumauʻi ʻe he kau Kalitia, pea ʻave ʻae palasa kotoa pē ki Papilone.
18 Se llevaron también los calderos, las palas, las despabiladeras, los tazones, las cucharas y todos los utensilios de bronce con los cuales se ministraba.
Pea ko e ngaahi kulo foki, mo e ngaahi huo, mo e ngaahi helekosi maama, mo e ngaahi ipu, mo e ngaahi sēpuni, pea mo e ngaahi ipu palasa ʻaia naʻa nau ngāue aki, naʻa nau fetuku ia.
19 10 apitán de la guardia tomó también los incensarios, los tazones, las copas, las ollas, los candelabros, las escudillas y las tazas, los cuales eran de oro puro y de plata pura.
Pea ko e ngaahi ipu, mo e ʻaiʻanga afi, mo e ngaahi ipu siʻi, mo e ngaahi kulo, mo e ngaahi tuʻunga maama, mo e ngaahi sēpuni, pea mo e ngaahi ipu inu; ʻaia naʻe koula ʻi he koula, pea mo ia naʻe siliva ʻi he siliva, naʻe fetuku ʻe he ʻeiki ʻoe kau leʻo.
20 Era incalculable el peso del bronce de las dos columnas, el mar y los 12 bueyes de bronce que sostenían el mar que el rey Salomón hizo para la Casa de Yavé.
Ko e pou ʻe ua, mo e fuʻu ʻaiʻanga vai lahi ʻe taha, pea mo e pulu palasa ʻe hongofulu ma ua ʻaia naʻe ʻi lalo ʻi he ngaahi tuʻunga, ʻaia naʻe ngaohi ʻe Solomone ko e tuʻi ʻi he fale ʻo Sihova: pea naʻe ʻikai faʻa fakamamafa ʻae palasa ʻoe ngaahi ipu ni kotoa pē.
21 En cuanto a las columnas, la altura de cada una era de 8,1 metros. Su circunferencia medía un cordel de 5,4 metros y su espesor era de 7,2 centímetros, pues eran huecas.
Pea ko e ngaahi pou, ko hono māʻolunga ʻoe pou ʻe taha ko e hanga ʻe tolungofulu ma ono; pea ko e filo naʻe takatakai ʻaki ia ko e hanga ʻe uofulu ma fā; pea ko hono matolu ko e louhiʻi ʻe fā: pea naʻe ava pe ia ʻi loto.
22 Un capitel de bronce coronaba cada columna. La altura del capitel era de 2,25 metros, con una obra de malla y granadas en su alrededor, todo de bronce. La segunda columna era de iguales dimensiones, con sus granadas.
Pea naʻe ʻai ha ʻulu palasa ʻi ʻolunga ʻi ai; pea ko hono māʻolunga ʻoe ʻulu ʻe taha ko e hanga ʻe hongofulu, mo e tongi fakasanisani, pea mo e pomikanite ʻoku tākai ʻaki ʻae ngaahi ʻulu, kuo ngaohi kotoa pē ʻaki ʻae palasa. Pea ko hono ua ʻoe pou naʻe tatau mo ia pea mo hono pomikanite.
23 Había 96 granadas en cada hilera. Sobre la malla alrededor del capitel había un total de 100 granadas.
Pea naʻe ai ʻae pomikanite ʻe hivangofulu ma ono ʻi he potu ʻe taha; pea ko hono lau kātoa ʻoe pomikanite naʻe tākai ʻaki ʻae meʻa naʻe tongi, ko e teau.
24 El capitán de la guardia capturó después a Seraías, el sumo sacerdote, y a Sofonías, el segundo sacerdote, junto con los tres guardianes del patio.
Pea naʻe ʻave ʻe he ʻeiki ʻoe kau leʻo ʻa Selaia ko e taulaʻeiki lahi, pea mo Sefania ko hono ua ʻoe taulaʻeiki, pea mo e kau leʻo matapā ʻe toko tolu:
25 De los de la ciudad tomó a cierto servidor del palacio que tenía a su cargo los guerreros, a siete hombres del servicio personal del rey que fueron hallados en la ciudad, al escriba principal de la milicia, que hacía la recluta de la gente de la tierra, y a 60 hombres del pueblo que se hallaron dentro de la ciudad.
Pea naʻe ʻave foki ʻi he kolo ʻae kau tangata talifekau ʻaia naʻe pule ki he kau tangata tau; pea mo e kau tangata ʻe toko fitu, ko kinautolu naʻa nau nonofo mo e tuʻi, naʻe ʻilo ʻakinautolu ʻi he kolo; mo e tangata tohi lahi ʻoe kau tau, ʻaia naʻe ʻaʻana ʻae lau ʻae kakai ʻoe fonua, mo e kau tangata ʻoe fonua ʻe toko onongofulu, ʻakinautolu naʻe ʻilo ʻi loto kolo.
26 Nabuzaradán, capitán de la guardia, los capturó y los llevó ante el rey de Babilonia en Ribla.
Ko ia, naʻe ʻave ʻakinautolu ʻe Nepusaatani ko e ʻeiki ʻoe kau leʻo, pea ne ʻomi ʻakinautolu ki Lipila ki he tuʻi ʻo Papilone.
27 El rey de Babilonia los atacó y los mató en Ribla, en tierra de Hamat. Así Judá fue llevado en cautividad, fuera de su tierra.
Pea naʻe teʻia ʻakinautolu ʻe he tuʻi ʻo Papilone, pea tāmateʻi ʻakinautolu ʻi Lipila ʻi he fonua ko Hamati. Naʻe pehē ʻae ʻave fakapōpula ʻo Siuta mei hono fonua.
28 Éste es el pueblo que Nabucodonosor llevó cautivo: el año séptimo, a 3.033 hombres de Judá,
Ko eni ʻae kakai naʻe ʻave fakapōpula ʻe Nepukanesa: ʻi hono fitu taʻu, ko e kau Siu ʻe toko tolu afe ma uofulu ma tolu:
29 el año 18 de Nabucodonosor, a 832 personas de Jerusalén;
ʻI hono hongofulu ma valu taʻu ʻo Nepukanesa naʻa ne ʻave fakapōpula mei Selūsalema ʻae toko valungeau ma tolungofulu ma ua:
30 el año 23 de Nabucodonosor, a 745 personas de Judá por Nabuzaradán, capitán de la guardia. Hubo un total de 4.600 personas.
Pea ʻi hono uofulu ma tolu taʻu ʻo Nepukanesa naʻe ʻave fakapōpula ʻe Nepusaatani ko e ʻeiki ʻoe kau leʻo ʻae kau Siu ʻe toko fitungeau ma toko fāngofulu ma toko nima: ko e kakai kotoa pē, ko e toko fā afe, mā toko onongeau.
31 El año 37 del cautiverio de Joaquín, rey de Judá, el mes 12, a los 25 días del mes, sucedió que Evil-merodac, rey de Babilonia, el año primero de su reinado, indultó a Joaquín, rey de Judá, y lo sacó de la cárcel.
Pea ʻi hono tolungofulu ma fitu taʻu ʻoe fakapōpula ʻo Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻi hono hongofulu ma ua ʻoe māhina, mo hono uofulu ma nima ʻoe ʻaho ʻoe māhina, naʻe hoko ʻo pehē, Ko ʻIvilimelotaki ko e tuʻi ʻo Papilone ʻi hono ʻuluaki taʻu ʻo ʻene pule, naʻa ne hakeakiʻi ʻa Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta, pea ʻomi ia mei he fale fakapōpula.
32 Le habló amigablemente e hizo poner su sitial por encima de los otros reyes que estaban con él en Babilonia.
Pea naʻa ne lea lelei kiate ia, pea naʻe hiki hake hono nofoʻanga fakaʻeiʻeiki ke māʻolunga he nofoʻanga ʻoe ngaahi tuʻi naʻe ʻi ai mo ia ʻi Papilone.
33 Le mudó también la ropa de prisionero. Comió siempre en la mesa del rey todos los días de su vida.
Pea naʻe fetongi hono kofu fakapōpula: pea ne kai mā maʻuaipē ʻi hono ʻao ʻi he ngaahi ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui.
34 Continuamente se le daba una ración de parte del rey de Babilonia para cada día durante todos los días de su vida, hasta el día de su muerte.
Pea ko ʻene meʻakai, naʻe tufa maʻuaipē ʻe he tuʻi ʻo Papilone ʻae kai kiate ia, ko e ʻinasi ʻi he ʻaho kotoa pē, ʻi he ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui, ʻo aʻu ki he ʻaho ʻo ʻene mate.