< Jeremías 19 >
1 Yavé dijo: Vé y compra una vasija de arcilla al alfarero. Lleva contigo ancianos del pueblo y ancianos de los sacerdotes.
ʻOku pehē mai ʻa Sihova, ʻAlu, ʻo toʻo ʻae hina ʻumea ʻoe tufunga ngaohi ipu, pea ʻave ʻae kau mātuʻa niʻihi ʻoe kakai, pea mo e kau mātuʻa ʻoe kau taulaʻeiki;
2 Saldrás al Valle del Hijo de Hinom, que está en la entrada de la Puerta Oriental y proclama allí las palabras que Yo te diré.
Pea ke ʻalu ki he teleʻa ʻoe foha ʻo Henomi, ʻaia ʻoku ʻi he matapā hahake, pea fakahā ʻi ai ʻae ngaahi lea ʻaia te u tala kiate koe,
3 Y dí: Oh reyes de Judá y habitantes de Jerusalén, oigan la Palabra de Yavé. Yavé de las huestes, el ʼElohim de Israel, dice: Ciertamente Yo traigo una desgracia sobre este lugar de tal clase que a todo el que lo oiga le vibrarán los oídos.
Pea ke pehē, “ʻE ngaahi tuʻi ʻo Siuta, mo e kakai ʻo Selūsalema, mou fanongo ki he folofola ʻa Sihova; ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; Vakai, te u ʻomi ʻae kovi ki he potu ni, pea ko ia ʻe fanongo ki ai, ʻe vavana ai hono telinga.
4 Porque me abandonaron y enajenaron este lugar. Ofrecieron en él incienso a otros ʼelohim que ellos no conocieron, ni sus antepasados, ni los reyes de Judá. Llenaron este lugar de sangre de inocentes.
Koeʻuhi kuo nau liʻaki au, pea kuo fakakehe ʻae potu ni, kuo tutu ʻi ai ʻae meʻa namu kakala ki he ngaahi ʻotua kehe, ʻaia naʻe ʻikai te nau ʻilo, pe ko ʻenau ngaahi tamai, pe ko e ngaahi tuʻi ʻo Siuta, pea kuo fakapito ʻaki ʻae potu ni ʻae toto ʻoe taʻehalaia.
5 Edificaron lugares altos a baal para quemar con fuego a sus hijos como holocaustos a baal, cosa que Yo no ordené ni dije, ni me vino a la mente.
Kuo nau langa foki ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻo Peali, ke tutu ai honau ngaahi foha ʻi he afi, ko e feilaulau tutu kia Peali, ʻaia naʻe ʻikai te u fekau, pe lea ki ai, pea naʻe ʻikai siʻi te u fiemālie ki ai:
6 Por tanto ciertamente vienen días, dice Yavé, cuando ya no se llamará este lugar Tófet, ni Valle del Hijo de Hinom, sino Valle de la Matanza.
Ko ia, ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻOku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, ʻe ʻikai toe ui ʻae potu ni ko Tofeti, pe ko e teleʻa ʻoe foha ʻo Henomi, ka Ko e teleʻa ʻoe tāmateʻi.
7 Anularé el consejo de Judá y de Jerusalén en este lugar. Caerán a espada ante sus enemigos y en mano de los que buscan su vida. Daré sus cadáveres como comida a las aves del cielo y a las bestias de la tierra.
Pea te u fakataʻeʻaonga ʻae fakakaukau ʻa Siuta mo Selūsalema ʻi he potu ni: pea te u pule ke nau tō ʻi he heletā ʻi he ʻao ʻo honau ngaahi fili, pea mo e nima ʻonautolu ʻoku kumi ʻenau moʻui: pea te u foaki honau ʻangaʻanga ke kai ʻe he fanga manu ʻoe ʻatā, pea mo e fanga manu ʻoe fonua.
8 Convertiré a esta ciudad en espanto y burla. Todo el que pase por ella se asombrará y silbará a causa de todas sus plagas.
Pea te u ngaohi ʻae kolo ni ke lala, pea ko e manukiʻanga; pea ʻe ofo mo fakaʻiseʻisa ki ai ʻakinautolu kotoa pē ʻoku ʻalu ki ai, koeʻuhi ko hono ngaahi tautea kotoa pē.
9 Dispondré que se coman la carne de sus hijos y sus hijas. Cada uno comerá la carne de su prójimo en el asedio y la aflicción, con los cuales los angustiarán sus enemigos y los que buscan sus vidas.
Pea te u pule ke nau kai ʻae kakano ʻo honau ngaahi foha, pea mo e kakano ʻo honau ngaahi ʻofefine, pea te nau taki taha kai ʻae kakano ʻo hono kāinga ʻi he tau mo e mamahi, ʻaia ʻe fakamamahi ʻaki ʻakinautolu ʻe honau ngaahi fili, pea mo kinautolu ʻoku kumi ʻenau moʻui.”
10 Luego quebrarás la vasija ante los ojos de los hombres que vayan contigo
Pea te ke toki foa ʻae hina ʻi he ʻao ʻoe kau tangata ʻoku nau ʻalu mo koe,
11 y les dirás: Yavé de las huestes dice: De este modo quebraré a este pueblo y a esta ciudad, como se quiebra una vasija de arcilla, que no se puede restaurar. En Tófet serán enterrados, porque no habrá otro lugar para sepultar.
Pea te ke lea kiate kinautolu, “ʻOku pehē mai ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau; ʻE pehē ʻeku maumauʻi ʻae kakai ni, pea mo e kolo ni, ʻo hangē ʻoku foaʻi ʻe ha taha ʻae ipu ʻae tufunga ngaohi ipu, ʻaia ʻe ʻikai toe faʻa ngaohi ke haohaoa: pea ʻe tanu [ʻakinautolu ]ʻi Tofeti, pea ʻe ʻikai ha potu ʻe hao ai honau tanu.
12 Así haré a este lugar y a sus habitantes, dice Yavé. Convertiré esta ciudad como a Tófet.
ʻOku pehē ʻe Sihova, Te u fai pehē ki he potu ni, pea mo hono kakai, pea te u ngaohi ʻae kolo ni ke hangē ko Tofeti:
13 Las casas de Jerusalén y las casas de los reyes de Judá que están contaminadas serán como Tófet, todas las casas sobre cuyas azoteas ofrecen incienso a todo el ejército del cielo y vierten libaciones a otros ʼelohim.
Pea ʻe fakaʻuliʻi ʻae ngaahi fale ʻo Selūsalema, pea mo e ngaahi fale ʻoe ngaahi tuʻi ʻo Siuta, ʻo hangē ko e potu ʻo Tofeti, koeʻuhi ko e ngaahi fale kotoa pē ʻaia kuo tutu ai ʻae meʻa namu kakala ʻi honau tuʻa fale ki he ngaahi meʻa ʻoe langi, pea kuo lilingi ai ʻae feilaulau inu ki he ngaahi ʻotua kehe.”
14 Jeremías regresó de Tófet, a donde lo envió Yavé a profetizar. Se puso en pie en el patio de la Casa de Yavé y dijo a todo el pueblo:
Pea naʻe toki haʻu ʻa Selemaia mei Tofeti, ʻaia naʻe fekau ia ki ai ʻe Sihova ke kikite; pea ne tuʻu ʻi he lotoʻā ʻoe fale ʻo Sihova ʻo ne lea ki he kakai kotoa pē,
15 Yavé de las huestes, ʼElohim de Israel, dice: Ciertamente Yo traigo sobre esta ciudad y todas sus aldeas toda calamidad que pronuncié contra ella, porque se volvieron indómitos para no escuchar mis Palabras.
ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; “Vakai te u ʻomi ki he kolo ni, pea mo hono ngaahi potu kakai kotoa pē, ʻae kovi kotoa pē ʻaia naʻaku lea ki ai, koeʻuhi kuo nau fakakekeva honau kia, telia naʻa nau fanongo ki heʻeku ngaahi lea.”