< Isaías 21 >

1 Carga sobre el Desierto del Mar: Como la tempestad del Neguev, así viene del desierto, de una tierra aterradora.
Ko te poropititanga mo te koraha o te moana. Ka rite ki nga awhiowhio i te tonga e pupuhi ana, tona haerenga mai i te koraha i te whenua e wehingia ana.
2 Una visión dura me fue mostrada: El traidor traiciona, el destructor destruye. ¡Sube, Elam! ¡Asedia, Media! ¡Aplaqué todo gemido!
He kino rawa te kitenga kua whakaaturia nei ki ahau; kei te tinihanga te tangata tinihanga, kei te pahua te kaipahua. Whakaekea, e Erama whakapaea, e Meria mutu pu i ahau nga auetanga katoa o reira.
3 Por tanto mi cintura se llenó de dolor. Me vinieron angustias, como angustias de parturienta. Me agita oírlo, me espanta mirarlo.
Na reira ki tonu toku hope i te mamae, whakawiri rawa nga mea e ngau nei i ahau, ano ko te whakawiringa o te wahine e whakawhanau ana: mamae ana ahau, kore ake e rongo; ohorere ana, kore ake e kite.
4 Se me turba el corazón y el terror se apoderó de mí. El crepúsculo anhelado se me convirtió en espanto.
Kahekahe ana toku manawa, wehi ana i te whakamataku: ko te ahiahi po i hiahiatia e ahau, puta ake ana hei mea e tuiri ai ahau.
5 Disponen la mesa y extienden el mantel: Comen y beben. ¡Levántense, capitanes! Aceiten los escudos,
Kei te whakapai ratou i te tepu, kua whakaritea he kaitutei, kei te kai ratou, kei te inu: whakatika, e nga rangatira, pania te whakangungu rakau.
6 porque ʼAdonay me dice: Vé, pon un centinela, que informe lo que ve:
Ko ta te Ariki kupu hoki tenei ki ahau Tikina, whakaturia he kaitutei, mana e whakaatu tana e kite ai.
7 Si ve hombres montados, parejas de jinetes en asnos, jinetes en camellos, que preste atención, muy fija atención.
Na ka kitea e ia te ope, nga kaieke hoiho tatakirua, he ropu kaihe, he ropu kamera, kia ata whakarongo marie ia.
8 Entonces el centinela clamó: ¡Oh ʼAdonay, estoy en pie continuamente de día en la torre del centinela, y en mi puesto de guardia sigo firme cada noche!
Katahi tera ka karanga, ano he raiona: e Toku Ariki, kei runga ahau i te wahi tutei e tu tonu ana i te awatea; pau katoa ano nga po i ahau e tu nei i taku mahi tiaki.
9 ¡Ciertamente vienen hombres montados, parejas de jinetes! Después habló: ¡Cayó, cayó Babilonia, y todos los ídolos de sus ʼelohim quebrantó en tierra!
Nana, tenei te haere mai nei he ropu tangata, me nga kaieke hoiho, he tatakirua. Na ka oho ia, ka mea, Kua horo a Papurona, kua horo; ko nga whakapakoko katoa ano o ona atua, wawahia iho ki te whenua.
10 Pueblo mío, trillado en mi era, te anuncio lo que oí de parte de Yavé de las huestes, el ʼElohim de Israel.
E taku patunga witi, e te witi o taku patunga; ko taku i rongo ai ki a Ihowa o nga mano, ki te Atua o Iharaira, e whakaaturia nei e ahau ki a koutou.
11 Carga sobre Duma: De Seir alguien me grita: ¡Centinela! ¿Cuánto queda de la noche? ¡Centinela! ¿Cuánto queda de la noche?
Ko te poropititanga mo Ruma. E karanga mai ana tetahi ki ahau i Heira, E te kaitutei, ko te aha i te po? E te kaitutei, ko te aha i te po?
12 Responde el centinela: Viene la mañana y también la noche. Si quieren preguntar, pregunten. Regresen, vuelvan otra vez.
Ka ki mai te kaitutei, Kei te haere mai te ata raua ko te po: ki te uia e koutou, e ui: hoki mai, haere mai.
13 Carga sobre Arabia: En el bosque de Arabia pasarán la noche, oh caminantes de Dedán.
Ko te poropititanga mo Arapia. Kei te ngahere i Arapia he nohoanga mo koutou i te po, e nga tira haere o Reranimi.
14 Oh habitantes de Tema, salgan con agua a encontrar al sediento. Socorran con pan al que huye.
I kawea e ratou he wai mo te tangata e matewai ana; i haere nga tangata o te whenua o Tema ki te whakatau i nga tangata e rere ana, me ta ratou taro.
15 Porque huyen de la espada desenvainada, del arco entesado y de la presión de la batalla.
Ka rere mai hoki ratou i nga hoari, i te hoari kua oti te unu, i te kopere kua oti te whakapiko, i te pakaha ano o te whawhai.
16 Porque Yavé me dijo: Dentro de un año de jornalero, todo el esplendor de Cedar terminará.
Ko ta te Ariki kupu hoki tenei ki ahau, Kia kotahi tau, ko te tau hoki o te kaimahi, a ka poto katoa te kororia o Kerara.
17 El resto del número de los arqueros, los hombres poderosos de los hijos de Cedar serán pocos. Lo dijo Yavé, ʼElohim de Israel.
Na ko nga morehu o nga kaikopere, ko nga marohirohi o nga tama a Kerara, ka torutoru; ko te kupu hoki tenei a Ihowa, a te Atua o Iharaira.

< Isaías 21 >