< 2 Samuel 9 >

1 David preguntó: ¿Quedó alguien de la casa de Saúl a quien yo muestre bondad por amor a Jonatán?
Pea naʻe pehē ʻe Tevita, “ʻOku kei toe ni ha tokotaha ʻi he fale ʻo Saula, koeʻuhi ke u fakahā ha ʻofa ki ai koeʻuhi ko Sonatane?”
2 Había un esclavo de la casa de Saúl de nombre Siba, al cual llevaron ante David. El rey le dijo: ¿Eres tú Siba? Y él contestó: Tu esclavo.
Pea naʻe ʻi he fale ʻo Saula ʻae tamaioʻeiki ʻaia naʻe hingoa ko Sipa. Pea ʻi heʻenau ui mai ia [ke haʻu ]kia Tevita, naʻe pehē ʻe he tuʻi kiate ia, “Ko Sipa koe?” Pea naʻe pehē mai ʻe ia, “Ko hoʻo tamaioʻeiki au.”
3 El rey le preguntó: ¿No queda alguno de la casa de Saúl a quien yo muestre la bondad de ʼElohim? Y Siba respondió al rey: Aún queda un hijo de Jonatán, lisiado de ambos pies.
Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi, “ʻOku ʻikai toe koā ha tokotaha ʻoe fale ʻo Saula, koeʻuhi ke u fakahā kiate ia ʻae ngāue lelei fakaʻotua kiate ia?” Pea naʻe pehē ʻe Sipa ki he tuʻi, “ʻOku kei [moʻui ]ha foha ʻo Sonatane ʻoku ketu.”
4 El rey le preguntó: ¿Dónde está? Y Siba dijo al rey: Mira, está en Lodebar, en casa de Maquir, hijo de Amiel.
Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi kiate ia, “ʻOku nofo ia ki fē?” Pea naʻe pehē ʻe Sipa ki he tuʻi, “Vakai, ʻoku nofo ia ʻi he fale ʻo Makili, ko e foha ʻo ʻAmieli ʻi Lotipale.”
5 El rey David ordenó traerlo de la casa de Maquir, hijo de Amiel, en Lodebar.
Pea naʻe toki fekau ʻe Tevita ke ʻomi ia mei he fale ʻo Makili, ko e foha ʻo ʻAmieli, mei Lotipale.
6 Cuando Mefi-boset, hijo de Jonatán, hijo de Saúl, llegó ante David, cayó sobre su rostro y se postró. David preguntó: ¿Mefi-boset? Y él respondió: Aquí está tu esclavo.
Pea ko eni, ʻi heʻene haʻu kia Tevita, ʻa Mifiposeti ko e foha ʻo Sonatane, ko e foha ʻo Saula, naʻa ne tō hifo ki hono mata, ʻo ne fai fakaʻapaʻapa. Pea naʻe pehē ʻe Tevita, “Mifiposeti.” Pea naʻe tali ʻe ia, ʻo pehē, “Vakai ko hoʻo tamaioʻeiki au!”
7 Entonces David le dijo: No temas, porque ciertamente te mostraré bondad por amor a Jonatán tu abuelo. Te devolveré toda la tierra de tu padre Saúl, y comerás siempre a mi mesa.
Pea naʻe pehē ʻe Tevita kiate ia, “ʻOua naʻa ke manavahē: he te u fakahā moʻoni kiate koe ʻae ʻofa, koeʻuhi ko Sonatane ko hoʻo tamai, pea te u toe ʻange kiate koe ʻae fonua kotoa pē ʻo Saula ko hoʻo tamai; pea te ke maʻu hoʻo meʻakai mei hoku keinangaʻanga maʻuaipē.”
8 Él se postró y dijo: ¿Quién es tu esclavo para que te fijes en un perro muerto como yo?
Pea naʻa ne punou hifo ia, ʻo ne pehē, “Ko e hā hoʻo tamaioʻeiki ke ke sio ai ki ha kulī mate ʻo hangē ko au?
9 El rey llamó entonces a Siba, esclavo de Saúl, y le dijo: Todo lo que fue de Saúl y de toda su casa lo entrego al nieto de tu ʼadón.
Pea naʻe toki ui ʻe he tuʻi kia Sipa ko e tamaioʻeiki ʻa Saula, ʻo ne pehē kiate ia, “Kuo u foaki ki he foha ʻo hoʻo ʻeiki, ʻae meʻa kotoa pē naʻe ʻo Saula pea mo hono fale kotoa pē.
10 Tú, tus hijos y tus esclavos cultivarán la tierra para él, y le llevarán [el producto] para que el nieto de tu ʼadón tenga alimento. Sin embargo, Mefi-boset, el nieto de tu ʼadón, comerá siempre pan en mi mesa. Y Siba tenía 15 hijos y 20 esclavos.
Pea ko ia te ke ngoueʻi ʻae fonua maʻana, ʻe koe mo hoʻo ngaahi foha, pea mo hoʻo kau tamaioʻeiki, pea te ke utu mai, koeʻuhi ke ai ha meʻakai ki he foha ʻo hoʻo ʻeiki: ka ʻe kai ʻe Mifiposeti ko e foha ʻo hoʻo ʻeiki, ʻi hoku keinangaʻanga maʻuaipē.” Pea ko eni naʻe ʻia Sipa ʻae fānau tangata ʻe toko hongofulu ma nima, mo e kau tamaioʻeiki ʻe toko uofulu.
11 Siba dijo al rey: Conforme a todo lo que mi ʼadón el rey ordena a su esclavo, así hará. Y Mefi-boset comía en la mesa como uno de los hijos del rey.
Pea naʻe toki pehē ai ʻe Sipa ki he tuʻi, “ʻO hangē ko ia kotoa pē kuo fekau ʻe hoku ʻeiki ko e tuʻi ki heʻene tamaioʻeiki, ʻe pehē hono fai ʻe hoʻo tamaioʻeiki.” [Ka naʻe pehē ʻe he tuʻi, ]“ʻE kai ʻa Mifiposeti ʻi hoku keinangaʻanga ʻoʻoku ʻo hangē ko ha tokotaha ʻi he ngaahi foha ʻoe tuʻi.”
12 Mefi-boset tenía un hijo pequeño llamado Micaía. Todos los que vivían en la casa de Siba eran esclavos de Mefi-boset.
Pea naʻe maʻu ʻe Mifiposeti ʻae foha siʻi ʻaia naʻe ui ko Mika. Pea ko kinautolu kotoa pē naʻe nofo ʻi he fale ʻo Sipa naʻa nau tauhi kia Mifiposeti.
13 Pero Mefi-boset, que estaba lisiado de ambos pies, vivía en Jerusalén, porque comía siempre a la mesa del rey.
Ko ia naʻe nofo ai ʻa Mifiposeti ki Selūsalema; he naʻa ne kai maʻuaipē ʻi he keinangaʻanga ʻoe tuʻi; pea naʻe ketu hono vaʻe fakatouʻosi.

< 2 Samuel 9 >