< 2 Samuel 3 >

1 La guerra entre la casa de Saúl y la casa de David fue larga, pero David se fortalecía, mientras la casa de Saúl se debilitaba cada vez más.
Naʻe fai fuoloa foki ʻae tau ʻae fale ʻo Saula pea mo e fale ʻo Tevita, ka naʻe fakaʻaʻau pe ke mālohi lahi ʻa Tevita, pea naʻe fakaʻaʻau ke vaivai hifo ʻae fale ʻo Saula.
2 A David le nacieron hijos en Hebrón: Su primogénito fue Amnón, de Ahinoam jezreelita,
Pea naʻe fānau ʻae fānau tangata kia Tevita ʻi Hepeloni: ko hono ʻuluaki ko ʻAmanoni, ʻia ʻAhinoami ko e [fefine ]Sesilili;
3 su segundo Quileab, de Abigail, la que fue esposa de Nabal el carmelita, el tercero Absalón, hijo de Maaca, hija de Talmai, rey de Gesur,
Pea ko hono toko ua ko Kiliapi, ʻia ʻApikale naʻe mali mo Napale ko e tangata Kameli; pea ko hono toko tolu ko ʻApisalomi, ko e tama ʻa Meaka, ko e ʻofefine ʻo Talimai ko e tuʻi ʻo Kesuli:
4 el cuarto Adonías, hijo de Haggit, el quinto Sefatías, hijo de Abital,
Pea ko hono toko fā, ko ʻAtonisa, ko e tama ʻo Hakiti; pea ko hono toko nima, ko Sifatia ko e tama ʻo ʻApitali;
5 y el sexto Itream, de Egla, esposa de David. Estos le nacieron a David en Hebrón.
Pea ko hono toko ono, ko Itiliami, ʻia Ekila ko e uaifi ʻo Tevita. Naʻe fanauʻi ʻakinautolu ni kia Tevita ʻi Hepeloni.
6 Durante el transcurso de la guerra entre la casa de Saúl y la casa de David, Abner se fortalecía en la casa de Saúl.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he lolotonga ʻae fetauʻaki ʻae fale ʻo Saula pea mo e fale ʻo Tevita, naʻe kau mālohi ʻa ʻApina ki he fale ʻo Saula.
7 Saúl tuvo una concubina llamada Rizpa, hija de Aja. Entonces Is-boset le dijo a Abner: ¿Por qué te uniste a la concubina de mi padre?
Pea naʻe ai ʻae fefine sinifu ʻo Saula, ʻaia naʻe hingoa ko Lisipa, ko e taʻahine ʻo ʻAia: pea naʻe pehē ʻe [Isiposeti ]kia ʻApina, “Ko e hā kuo ke hū atu ai ki he sinifu ʻo ʻeku tamai?”
8 Abner se irritó muchísimo por las palabras de Is-boset y dijo: ¿Soy yo la cabeza de un perro que pertenece a Judá? Hasta hoy muestro favor a la casa de Saúl tu padre, a sus hermanos y amigos, de manera que no te entregué en mano de David. ¿Y ahora me echas en cara un asunto de mujeres?
Pea naʻe toki ʻita ʻaupito ʻa ʻApina koeʻuhi ko e lea ʻa Isiposeti, pea ne pehē, “He ko e ʻulu au ʻo ha kulī? Kuo u fai lelei ki Siuta he ʻaho ni ki he fale ʻo Saula ko hoʻo tamai, ki hono ngaahi tokoua, pea ki hono kāinga, pea kuo ʻikai te u tukuange koe ki he nima ʻo Tevita, ka kuo ke lau kiate au he ʻaho ni ha meʻa hala ki he fefine ni?
9 Así haga ʼElohim a Abner y aún le añada, si lo que Yavé juró a David no lo obtengo para él,
Ke fai ʻe he ʻOtua kia ʻApina, ʻo lahi hake foki, ʻo kapau ʻe ʻikai te u fai ʻo hangē ko e fuakava ʻa Sihova kia Tevita;
10 al traspasar el reino de la casa de Saúl y confirmar el trono de David sobre Israel y sobre Judá, desde Dan hasta Beerseba.
Ke hiki ʻae puleʻanga mei he fale ʻo Saula, pea ke fokotuʻu ʻae nofoʻa fakatuʻi ʻo Tevita ki ʻIsileli mo Siuta, ʻo fai atu mei Tani ʻo aʻu ki Peasipa.”
11 Is-boset no pudo responder a Abner porque le temía.
Pea naʻe ʻikai te ne toe faʻa lea mai kia ʻApina, he naʻa ne manavahē kiate ia.
12 Entonces Abner envió mensajeros a David para decirle de parte de él: ¿De quién es la tierra? Y que también le dijeran: Haz pacto conmigo, y ciertamente mi mano estará contigo para que todo Israel se vuelva a ti.
Pea naʻe fekau atu ʻe ʻApina ʻae kau talafekau kia Tevita maʻana, ʻo ne pehē, “ʻOku ʻo hai ʻae fonua? Mo ne pehē, Ke tā kau taha mo au, pea vakai, ʻe ʻiate koe ʻa hoku nima, ke fakatoka ʻa ʻIsileli kotoa pē kiate koe.”
13 Y él respondió: Bien, yo haré pacto contigo, pero una cosa te pido: No verás mi semblante sin que primero traigas a Mical, hija de Saúl, cuando vengas a verme.
Pea naʻa ne pehē, “ʻOku lelei, te u fai ha fuakava mo koe: ka ko e meʻa ʻe taha kuo pau hoku loto ke ke fai, ʻa eni, ʻE ʻikai te ke sio ki hoku mata, ʻo kapau ʻe ʻikai te ke tomuʻa ʻomi ʻa Mikale ko e ʻofefine ʻo Saula, ʻoka ke ka hau ke sio ki hoku mata.”
14 David envió mensajeros a Is-boset, hijo de Saúl y dijo: Devuélveme mi esposa Mical, a quien desposé conmigo por 100 prepucios de filisteos.
Pea naʻe ʻave ʻe Tevita ʻae kau talafekau kia Isiposeti ko e foha ʻo Saula, ʻo ne pehē, “Tuku mai hoku uaifi ko Mikale, ʻaia naʻaku poloʻi kiate au ʻaki ʻae muʻa kili ʻe teau ʻoe kau Filisitia.”
15 Entonces Is-boset envió a quitársela a [su esposo], Paltiel, hijo de Lais.
Pea naʻe fekau ʻe Isiposeti, ʻo ne ʻomi ia mei hono husepāniti ko Faliteli ko e foha ʻo Leisi.
16 Pero su esposo salió con ella. Caminaba y lloraba detrás de ella hasta Bahurim, donde Abner le dijo: ¡Anda, devuélvete! Y él regresó.
Pea naʻe muimui tangi pe ʻa hono husepāniti ʻiate ia ʻo aʻu ki Pahulimi. Pea naʻe pehē ai ʻe ʻApina kiate ia, “ʻAlu, ʻo foki atu.” Pea naʻa ne foki ange.
17 Abner consultó con los ancianos de Israel: En tiempos pasados ustedes buscaban a David para que fuera su rey.
Pea naʻe fealēleaʻaki ʻa ʻApina pea mo e kau mātuʻa ʻo ʻIsileli, ʻo ne pehē, “ʻI he kuonga kuo hili naʻa mou kumi kia Tevita ke ne tuʻi kiate kimoutolu:
18 Ahora pues, háganlo, porque Yavé habló a David: Por medio de mi esclavo David libraré a mi pueblo Israel de la mano de los filisteos y todos sus enemigos.
Pea ko eni fai ia: he kuo folofola ʻa Sihova ʻia Tevita, ʻo pehē, ‘ʻI he nima ʻo hoku tamaioʻeiki ko Tevita te u fakamoʻui ʻa hoku kakai ʻIsileli mei he nima ʻoe kau Filisitia, pea mei he nima ʻo honau ngaahi fili kotoa pē.’”
19 Abner habló también a los hijos de Benjamín. Luego él mismo fue a Hebrón para decirle a David todo lo que parecía bien a los ojos de Israel y a la casa de Benjamín.
Pea naʻe lea foki ʻa ʻApina ke ongo atu ki Penisimani: pea naʻe ʻalu foki ʻa ʻApina ke lea ʻi he telinga ʻo Tevita ʻi Hepeloni, ʻi he meʻa kotoa pē naʻe loto lelei ki ʻIsileli, mo ia naʻe lelei ai ʻae fale kotoa pē ʻo Penisimani.
20 Abner fue con 20 hombres a David en Hebrón. Éste hizo un banquete para Abner y sus hombres.
Ko ia naʻe haʻu ai ʻa ʻApina ki Hepeloni kia Tevita, pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata ʻe toko uofulu. Pea naʻe fai ha kātoanga ʻe Tevita kia ʻApina pea mo e kau tangata naʻe ʻiate ia.
21 Abner dijo a David: Me levantaré, iré y reuniré a todo Israel para mi ʼadón el rey y que hagan un pacto contigo a fin de que tú reines sobre todo lo que desea tu corazón. Así David despidió a Abner, y éste se fue en paz.
Pea naʻe pehē ʻe ʻApina kia Tevita, “Te u tuʻu hake ʻo ʻalu, pea te u tānaki ʻa ʻIsileli kātoa ki hoku ʻeiki ko e tuʻi koeʻuhi ke nau fai ha fuakava mo koe, pea koeʻuhi ke ke puleʻi ʻaia kotoa pē ʻoku holi ho loto ki ai.” Pea naʻe tukuange ʻe Tevita ʻa ʻApina; pea naʻa ne ʻalu ʻi he melino pe.
22 Los esclavos de David y Joab llegaron de una incursión y llevaron consigo un gran botín. Pero Abner no estaba con David en Hebrón, pues lo despidió y él se fue en paz.
Pea vakai, naʻe liu mai ʻae kakai ʻo Tevita mo Soape mei he vāhenga tau, pea [naʻa nau ]ʻomi mo kinautolu ʻae fuʻu koloa lahi: ka naʻe ʻikai ʻia Tevita ʻa ʻApina ʻi Hepeloni; he kuo ʻosi ʻa ʻene tukuange ia, pea kuo ʻalu ia ʻi he melino.
23 Cuando Joab llegó con todo el ejército que estaba con él, informaron a Joab: Abner, hijo de Ner, vino al rey, y él lo despidió, y se fue en paz.
Pea ʻi heʻene hoko mai ʻa Soape mo e kakai kotoa pē naʻe ʻiate ia, naʻa nau fakahā kia Soape, ʻo pehē, naʻe haʻu ʻa ʻApina ko e foha ʻo Nea ki he tuʻi, pea kuo ne tuku ia ke ʻalu, pea kuo ʻalu melino pe ia.
24 Entonces Joab fue al rey y dijo: ¿Qué hiciste? ¡Ciertamente Abner vino a ti! ¿Por qué lo dejaste ir? ¡Ya salió!
Ko ia naʻe toki haʻu ai ʻa Soape ki he tuʻi ʻo ne pehē, “Ko e hā eni kuo ke fai? Vakai kuo haʻu ʻa ʻApina kiate koe; ko e hā kuo ke tuku ai ia ke ne ʻalu, pea kuo ne mole atu ʻaupito?
25 ¡Tú sabes que Abner, hijo de Ner, vino a engañarte para saber adónde vas y de dónde vienes, y saber todo lo que haces!
‌ʻOku ke ʻilo ʻa ʻApina ko e foha ʻo Nea naʻa ne haʻu ke kākaaʻi koe, pea ke ne matakiʻi ʻa hoʻo feʻaluʻaki, pea ke ʻilo ʻaia kotoa pē ʻoku ke fai.”
26 Cuando Joab salió de la presencia de David, envió mensajeros tras Abner, y lo devolvieron desde el pozo de Sira, pero David no lo supo.
Pea hili ʻa ʻene haʻu ʻa Soape meia Tevita, naʻa ne kouna atu ʻae kau talafekau kia ʻApina, pea naʻa nau ʻomi ia mei he vaikeli ko Sila: ka naʻe ʻikai ʻilo ia ʻe Tevita.
27 Cuando Abner regresó a Hebrón, Joab lo llamó aparte en medio de la puerta para hablarle en privado. Allí lo hirió por la quinta costilla, de modo que murió, a causa de la sangre de Asael, hermano de Joab.
Pea ʻi heʻene liliu mai ʻa ʻApina ki Hepeloni, naʻe ʻave ia ʻe Soape ki he kau hala ʻi he matapā ke lea fakafufū kiate ia, pea naʻa ne hokaʻi ia ʻi ai ʻi hono kete ke ne mate, koeʻuhi ko e toto ʻo hono tokoua ko ʻAsaeli.
28 Cuando David supo esto, dijo: ¡Yo y mi reino somos inocentes ante Yavé para siempre de la sangre de Abner, hijo de Ner!
Pea ʻi heʻene toki fanongo ki ai ʻa Tevita, naʻa ne pehē, “ʻOku ou ʻataʻatā au mo hoku puleʻanga ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo taʻengata, ʻi he toto ʻo ʻApina ko e foha ʻo Nea:
29 ¡Recaiga sobre la cabeza de Joab y sobre toda la casa de su padre! ¡Que nunca falte de la casa de Joab uno que padezca flujo, que sea leproso, que se apoye en muleta, que muera a espada o que carezca de pan!
Tuku ke tō ia ki he ʻulu ʻo Soape, pea ki he fale kotoa ʻo ʻene tamai; pea ʻoua naʻa hala ʻae fale ʻo Soape ʻi ha kuonga, ʻi ha taha ʻoku mahaki kovi pe ha kilia, pe ha taha ʻoku faʻaki ki ha tokotoko, pe ha taha ʻoku tō ki he heletā, pe ha taha ʻoku masiva meʻakai.”
30 Así Joab y Abisai su hermano asesinaron a Abner, porque él dio muerte a Asael, hermano de ellos, durante la batalla en Gabaón.
Ko ia naʻe tāmateʻi ʻa ʻApina ʻe Soape mo ʻApisai ko hono tokoua, koeʻuhi ko ʻene tāmateʻi ʻa hona tokoua ko ʻAsaeli ʻi he tau ʻi Kipea.
31 Después David dijo a Joab y a todo el pueblo que estaba con él: ¡Rasguen sus ropas, átense tela áspera y hagan duelo por Abner! Y el rey David iba detrás del féretro.
Pea naʻe pehē ʻa Tevita kia Soape, pea ki he kakai kotoa pē naʻe ʻiate ia, Haehae ʻa homou ngaahi kofu, pea nonoʻo ʻakimoutolu ʻaki ʻae tauangaʻa, pea tēngihia ʻa ʻApina. Pea naʻe muimui ʻe Tevita ko e tuʻi ki he fata [ʻoe pekia].
32 Sepultaron a Abner en Hebrón. El rey alzó su voz y lloró junto al sepulcro de Abner. Todo el pueblo también lloró.
Pea naʻa nau tanu ʻa ʻApina ʻi Hepeloni: pea naʻe hiki hake ʻe he tuʻi hono leʻo ʻo ne tangi ʻi he faʻitoka ʻo ʻApina; pea naʻe tangi ʻae kakai kotoa pē.
33 El rey pronunció esta endecha por Abner: ¿Tenía que morir Abner como muere un insensato?
Pea naʻe tēngihia ʻe he tuʻi ʻa ʻApina, ʻo ne pehē, “Ko e hā kuo mate ai ʻa ʻApina, ʻo hangē ko ha tangata kovi?
34 Tus manos no estaban atadas, Ni impedidos tus pies con grillos. Más bien, como el que cae ante los hijos de iniquidad, así caíste tú. Y todo el pueblo volvió a llorar por él.
Naʻe ʻikai haʻi ho nima, pea naʻe ʻikai fakamaʻu ho vaʻe ʻi he meʻa haʻi: ʻo hangē ko e tō ha tangata ʻi he ʻao ʻoe kakai angakovi, naʻe pehē ʻa hoʻo hinga.” Pea naʻe toe tēngihia ia ʻe he kakai kotoa pē.
35 Después todo el pueblo fue a rogar a David que comiera ese día, pero David juró: Así me haga ʼElohim y aun me añada si yo pruebo pan o cualquier otra cosa antes que se oculte el sol.
Pea ʻi he haʻu ʻae kakai kotoa pē kia Tevita ke kole ia ke ne kai ha meʻa ʻi heʻene kei ʻaho, naʻe fuakava ʻe Tevita, ʻo pehē, “Ke pehē hono fai kiate au ʻe he ʻOtua, ʻo lahi hake, ʻo kapau te u kamata ha konga [mā], pe ha meʻa kehe, kaeʻoua ke tō hifo ʻae laʻā.”
36 Todo el pueblo supo esto, y lo vio con agrado. Todo cuanto hacía el rey parecía bien al pueblo.
Pea naʻe tokanga ʻae kakai kotoa pē, pea naʻa nau leleiʻia ai: ʻo hangē foki ko e fiemālie ʻae kakai kotoa pē ʻi he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe he tuʻi.
37 Así todo el pueblo y todo Israel entendió aquel día que la muerte de Abner, hijo de Ner, no provino del rey.
He naʻe ʻilo ʻi he ʻaho ko ia ʻe he kakai kotoa pē mo ʻIsileli kotoa pē, naʻe ʻikai ko e loto ʻoe tuʻi ke tāmateʻi ʻa ʻApina ko e foha ʻo Nea.
38 El rey dijo a sus esclavos: ¿No saben ustedes que un jefe y un gran hombre cayó hoy en Israel?
Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi ki heʻene kau tamaioʻeiki, “ʻIkai ʻoku mou ʻilo ko e ʻeiki mo e tangata ongoongo kuo tō hifo he ʻaho ni ʻi ʻIsileli?
39 Y yo, aunque fui ungido como rey, fui benévolo, mientras que esa gente, los hijos de Sarvia, fueron más duros que yo. ¡Que Yavé retribuya al malhechor según su perversidad!
Pea kuo u vaivai he ʻaho ni, neongo kuo pani au ko e tuʻi: pea ʻoku faingataʻa fau kiate au ʻae kau tangata na ko e ngaahi tama ʻo Seluia: ʻe totongi ʻe Sihova ki he fai kovi ʻo fakatatau mo ʻene ngāue kovi.”

< 2 Samuel 3 >