< 2 Crónicas 22 >
1 Los habitantes de Jerusalén proclamaron a Ocozías, el menor de sus hijos, como rey en su lugar, porque unas bandas que llegaron con los árabes al campamento mataron a todos los hijos mayores. Por tanto Ocozías, hijo de Joram, rey de Judá, reinó.
Pea naʻe fakanofo ʻe he kakai ʻo Selūsalema ʻa ʻAhasia ko hono foha ki mui ke tuʻi ko hono fetongi: he ko e kau tangata naʻe haʻu mo e kau ʻAlepea ki he ʻapitanga naʻa nau tāmateʻi ʻae ngaahi taʻokete kotoa pē. Ko ia, naʻe pule ʻa ʻAhasia ko e foha ʻo Siholami ko e tuʻi ʻo Siuta.
2 Ocozías tenía 22 años cuando comenzó a reinar, y reinó un año en Jerusalén. El nombre de su madre era Atalía, hija de Omri.
Naʻe uofulu ma ua taʻu ʻae motuʻa ʻo ʻAhasia ʻi heʻene hoko ʻo pule, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu pe taha ʻi Selūsalema. Ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko ʻAtalia ko e ʻofefine ʻo Omili.
3 También él anduvo en los caminos de la casa de Acab. Su propia madre fue su consejera para que obrara impíamente.
Pea naʻe ʻalu ia ʻi he ngaahi hala ʻoe fale ʻo ʻEhapi: he naʻe akonakiʻi ia ʻe heʻene faʻē ke fai angakovi.
4 Hizo lo malo ante Yavé, como la casa de Acab, porque después de la muerte de su padre, ellos lo aconsejaban para perdición de él.
Ko ia naʻa ne fai angakovi ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻo hangē ko e fale ʻo ʻEhapi: he ko ʻene kau akonaki ʻakinautolu hili ʻae mate ʻa ʻene tamai, ke malaʻia ai ia.
5 Porque al andar según el consejo de ellos, fue con Joram, hijo de Acab, rey de Israel, a la guerra contra Hazael, rey de Siria, en Ramot de Galaad. Los sirios hirieron a Joram,
Pea naʻe ʻalu ia foki ʻo muimui ki heʻenau fakakaukau, pea ʻalu ia mo Siholami ko e foha ʻo ʻEhapi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ki he tau ke tauʻi ʻa Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia ki Lemoti-Kiliati: pea naʻe fakakafo ʻa Solami ʻe he kakai Silia.
6 quien volvió a Jezreel para ser curado de las heridas que le hicieron en Ramot de Galaad cuando combatía contra Hazael, rey de Siria. Azarías, hijo de Joram, rey de Judá, bajó a ver a Joram, hijo de Acab, en Jezreel, pues estaba enfermo.
Pea naʻe liliu mai ia ki Sesilili ke faitoʻo ki hono ngaahi kafo ʻaia naʻa ne lavea ai ʻi Lama ʻi heʻene tauʻi ʻa Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia. Pea naʻe ʻalu hifo ki Sesilili ʻa ʻAsalia ko e foha ʻo Siholami ko e tuʻi ʻo Siuta ke vakai ʻa Siholami ko e foha ʻo ʻEhapi koeʻuhi naʻe mahaki ia.
7 Pero la derrota de Ocozías era designio de ʼElohim, porque fue a ver a Joram. Al llegar allí, salió con Joram contra Jehú, hijo de Nimsi, a quien Yavé ungió para exterminar la casa de Acab.
Pea ko e fakamalaʻia ʻo ʻAhasia naʻe mei he ʻOtua ʻi [heʻene ]hoko kia Solami: koeʻuhi ʻi heʻene hoko ange, naʻe ʻalu kituaʻā ia fakataha mo Siholami ke tauʻi ʻa Sehu ko e foha ʻo Nimisi, ʻaia naʻe pani ʻaki ʻae lolo ʻe Sihova ke ne motuhi ʻae fale ʻo ʻEhapi.
8 Cuando Jehú hacía justicia con la casa de Acab, encontró a los jefes de Judá y los hijos de los hermanos de Ocozías quienes estaban al servicio de Ocozías, y los mató.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, koeʻuhi ʻi he fai ʻe Sehu ʻene tautea ki he faʻahinga ʻo ʻEhapi, ʻo ne ʻilo ʻae ngaahi houʻeiki ʻo Siuta, mo e ngaahi kāinga ʻo ʻAhasia, ʻakinautolu naʻe tauhi ʻa ʻAhasia, naʻa ne tāmateʻi ʻakinautolu.
9 También buscó a Ocozías, a quien detuvieron cuando estaba escondido en Samaria. Lo llevaron ante Jehú, y lo mataron. Pero lo sepultaron, porque dijeron: Es el hijo de Josafat, quien buscó a Yavé con todo su corazón. Y no quedó ninguno de la casa de Ocozías que fuera capaz de retener el reino.
Pea naʻa ne kumi ʻa ʻAhasia: pea naʻa nau puke ia, (he naʻe fufū ia ʻi Samēlia) ʻo ʻomi ia kia Sehu: pea hili ʻenau tāmateʻi ia, naʻa nau tanu ia: he naʻa nau pehē, Ko e foha ia ʻo Sihosafate, ʻaia naʻe kumi kia Sihova ʻaki hono loto kotoa. Ko ia naʻe ʻikai ha mālohi ʻi he fale ʻo ʻEhapi, ke puke maʻu ʻae puleʻanga.
10 Cuando Atalía, madre de Ocozías, vio que su hijo murió, se levantó para exterminar a toda la descendencia real de la casa de Judá.
Pea ʻi he vakai ʻe ʻAtalia ko e faʻē ʻa ʻAhasia kuo mate ʻene tama, naʻe tuʻu hake ia ʻo ne tāmateʻi ʻae hako kotoa pē ʻoe hau ʻi he fale ʻo Siuta.
11 Pero Josabet, hija del rey tomó a Joás, hijo de Ocozías, y se lo llevó furtivamente de entre los hijos del rey que eran asesinados. Lo escondió juntamente con su madre de crianza en uno de los aposentos. Así Josabet, hija del rey Joram, esposa del sacerdote Joiada, la cual era hermana de Ocozías, lo escondió de Atalía, y ella no pudo matarlo.
Ka ko Sihosapeati ko e ʻofefine ʻoe tuʻi, naʻa ne toʻo ʻa Soasi ko e foha ʻo ʻAhasia, ʻo ne kaihaʻasi ia mei he ngaahi foha ʻoe tuʻi ʻaia naʻe tāmateʻi, pea tuku ia mo ʻene fefine tauhi ʻi ha fale mohe. Ko ia naʻe fufū ia ʻe Sihosapeati ko e ʻofefine ʻoe tuʻi, ko e uaifi ʻo Sihoiata ko e taulaʻeiki, (he ko e tuofefine ia ʻo ʻAhasia, ) meia ʻAtalia, ko ia naʻe ʻikai te ne tāmateʻi ia.
12 Estuvo con ellos escondido en la Casa de ʼElohim seis años, mientras Atalía reinaba en la tierra.
Pea naʻe ʻiate kinautolu ia ʻo fufū ʻi he fale ʻoe ʻOtua ʻi he taʻu ʻe ono: pea naʻe pule ʻa ʻAtalia ki he fonua.