< 2 Crónicas 17 >

1 Su hijo Josafat reinó en su lugar y se fortaleció contra Israel.
Pea naʻe pule ʻa Sihosafate ko hono foha ko hono fetongi, pea naʻa ne fakamālohi ʻe ia ia ki ʻIsileli.
2 Destacó tropas en todas las ciudades fortificadas de Judá y colocó guarniciones en la tierra de Judá y en las ciudades de Efraín que su padre Asa capturó.
Pea naʻa ne vahe ʻae kautau [ke nofo ]ki he ngaahi kolotau kotoa pē ʻo Siuta, ʻo ne vahe ʻae ngaahi kongakau leʻo ʻi he fonua ʻo Siuta, pea ʻi he ngaahi kolo ʻo ʻIfalemi, ʻaia naʻe lavaʻi ʻe ʻAsa ko ʻene tamai.
3 Yavé estuvo con Josafat, porque anduvo en los procedimientos de su antepasado David. No acudió a los baales,
Pea naʻe ʻia Sihosafate ʻa Sihova, ko e meʻa ʻi heʻene ʻalu ʻi he ngaahi ʻuluaki anga ʻo ʻene tamai ko Tevita, pea naʻe ʻikai te ne kumi kia Peali;
4 sino acudió al ʼElohim de su padre. Anduvo en sus Mandamientos y no según las obras de Israel.
Ka naʻe kumi ʻe ia kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻene tamai, pea ne ʻalu ʻi heʻene ngaahi fekau, pea naʻe ʻikai fakatatau ki he ngaahi ngāue ʻa ʻIsileli.
5 Yavé confirmó el reino en su mano. Todo Judá dio presentes a Josafat, y tuvo riqueza y honores en abundancia.
Ko ia naʻe fakatuʻumaʻu ʻe Sihova ʻae puleʻanga ʻi hono nima: pea naʻe ʻomi ʻe Siuta kotoa pē ʻae ngaahi meʻaʻofa kia Sihosafate: pea maʻu ʻe ia ʻae koloa mo e nāunau ke lahi ʻaupito.
6 Su corazón se animó en los caminos de Yavé, y quitó de Judá los lugares altos y las Aseras.
Pea naʻe hiki hake hono loto ʻi he ngaahi hala ʻo Sihova: pea naʻa ne liʻaki ʻae ngaahi potu māʻolunga mo e ngaahi vao tapu mei Siuta.
7 En el tercer año de su reinado, [el rey Josafat] envió a sus magistrados Ben-hail, Abdías, Zacarías, Natanael y Micaías, a enseñar en las ciudades de Judá.
Pea ʻi hono tolu taʻu ʻo ʻene pule foki, naʻa ne fekau ki hono houʻeiki, ʻio, kia Peniheili, pea kia ʻOpataia, pea kia Sakalia, pea kia Netanili, pea mo Mikaia, ke ako ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta.
8 Envió con ellos a los levitas Semaías, Netanías, Zebadías, Asael, Semiramot, Jonatán, Adonías, Tobías, Tobadonías y a los sacerdotes Elisama y Joram.
Pea naʻa ne fekau mo kinautolu ʻae kau Livai, ʻio, ʻa Simaia, mo Netania, mo Sepatia, mo ʻAsaeli, mo Similamoti, mo Sihonatani, mo ʻAtonisa, mo Topisa, mo Tope ʻAtonisa, ko e kau Livai: pea ʻalu mo kinautolu ʻa ʻIlisama mo Siholami, ko e ongo taulaʻeiki.
9 Ellos enseñaron en Judá y llevaban consigo el Rollo de la Ley de Yavé. Recorrieron todas las ciudades de Judá y enseñaban al pueblo.
Pea naʻa nau fai ʻae ako ʻi Siuta, ʻonau maʻu ʻiate kinautolu ʻae tohi ʻoe fono ʻa Sihova: pea naʻa nau ʻalu fano ʻi he ngaahi kolo kotoa pē ʻo Siuta, ʻonau ako ki he kakai.
10 El pavor de Yavé cayó sobre todos los reinos de las tierras que estaban alrededor de Judá, y no hicieron guerra contra Josafat.
Pea naʻe tō ʻae manavahē kia Sihova ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoe ngaahi fonua naʻe tuʻu takatakai ʻi Siuta: ko ia naʻe ʻikai langaʻi ai ha tau kia Sihosafate.
11 Algunos de los filisteos llevaban a Josafat presentes y plata como tributo. También los árabes le llevaron rebaños: 7.700 carneros y 7.700 machos cabríos.
Pea ko e kau Filisitia niʻihi naʻa nau ʻomi ʻae ngaahi meʻaʻofa kia Sihosafate, mo e siliva tukuhau: pea naʻe ʻomi kiate ia ʻe he kakai ʻAlepea ʻae fanga manu, ko e sipitangata ʻe fitu afe, mo e fitungeau, mo e kosi tangata ʻe fitu afe mo e fitungeau.
12 Josafat llegó a ser muy grande. Edificó en Judá fortalezas y ciudades de almacenamiento.
Pea naʻe fakaʻaʻau ki muʻa ʻo lahi ʻaupito ʻa Sihosafate: pea naʻe langa ʻe ia ʻi Siuta ʻae ngaahi fale māʻolunga, mo e ngaahi kolo tukunga meʻa.
13 Además tuvo muchas provisiones en las ciudades de Judá, y hombres de guerra muy valientes en Jerusalén.
Pea naʻe lahi ʻene ngāue ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta: pea naʻe [nofo ]ʻi Selūsalema ʻae kau tangata tau, ʻae kau toʻa mālohi.
14 Éste era el número de ellos, según sus casas paternas: de los comandantes de millares de Judá, el jefe era Adnas, con 300.000 guerreros valientes;
Pea ko hono lau eni ʻokinautolu ʻo fakatatau ki he fale ʻo ʻenau ngaahi tamai: Ko e kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi toko afe ʻo Siuta: ko ʻAtina, ko e tuʻukimuʻa, pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata toʻa mālohi ko e toko tolu kilu.
15 le seguía el jefe Johanán, con 280.000;
Pea naʻe hoko mo ia ʻa Sihohanani ko e ʻeikitau, pea naʻe ʻiate ia ʻae toko ua kilu, mo e toko valu mano.
16 luego Amasías, hijo de Zicri, quien se ofreció voluntariamente a Yavé, con 200.000 hombres valientes;
Pea naʻe hoko mo ia ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Sikili, ʻaia naʻa ne tuku fiemālie pe ia maʻa Sihova: pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata toʻa mālohi ko e toko ua kilu.
17 de Benjamín, Eliada, hombre muy valiente, y con él 200.000 que llevaban arco y escudo;
Pea ʻia Penisimani: ko Iliata ko e tangata toʻa mālohi, pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata naʻe mahafutau ʻaki ʻae kau fana mo e pā, ko e toko ua kilu.
18 y a continuación, Jozabad, con 180.000 hombres equipados para la guerra.
Pea naʻe hoko mo ia ʻa Sihosapati, pea naʻe ʻiate ia ʻae tokotaha kilu mo e toko valu mano naʻe tali teu pe ki he tau.
19 Éstos eran los que servían al rey, aparte de los que el rey destacó en las ciudades fortificadas por todo Judá.
naʻe tali fekau ʻakinautolu ni ki he tuʻi, kaeʻumaʻā ʻakinautolu naʻe tuku ʻe he tuʻi ki he ngaahi kolo tau ʻi he potu kotoa pē ʻo Siuta.

< 2 Crónicas 17 >