< 1 Samuel 27 >

1 Pero David se dijo: Algún día voy a perecer por mano de Saúl. Nada me será mejor que escapar a la tierra de los filisteos. Así Saúl perderá toda esperanza de buscarme por todo el territorio de Israel, y escaparé de su mano.
Pea naʻe pehē ʻe Tevita ʻi hono loto, “Ko eni, ʻe ai ha ʻaho te u ʻauha ai nai ʻi he nima ʻo Saula: ʻoku ʻikai ha meʻa lelei hake kiate au, ka ko ʻeku hola ʻo hao ki he fonua ʻoe kau Filisitia; pea ʻe ʻosi ai ʻae mamahi ʻa Saula kiate au, ʻi he toe kumi kiate au ʻi he ngaahi potu fonua ʻo ʻIsileli: ko ia te u hao ai mei hono nima.”
2 David se levantó con los 600 hombres que tenía consigo, y pasó a Aquís, hijo de Maoc, rey de Gat.
Pea naʻe tuʻu ʻa Tevita, pea hoko atu ia mo e kau tangata ʻe toko onongeau naʻe ʻiate ia kia ʻAkisi, ko e foha ʻo Maoki ko e tuʻi ʻo Kati.
3 Él y sus hombres vivieron con Aquís en Gat, cada uno con su familia, David con sus dos esposas, Ahinoam, la jezreelita, y Abigail, la que fue esposa de Nabal, el de la montaña Carmelo.
Pea naʻe nofo ʻa Tevita mo ʻAkisi ʻi Kati, ʻaia mo hono kau tangata, ʻae tangata taki taha mo hono fale, ʻa Tevita mo hono ongo uaifi ʻe toko ua, ko ʻAhinoami ko e fefine Sesilili, mo ʻApikale ko e fefine Kameli, ʻaia naʻe mali mo Napale.
4 Le informaron a Saúl que David huyó a Gat, y no lo buscó más.
Pea naʻe tala kia Saula kuo hola ʻa Tevita ki Kati: pea naʻe ʻikai te ne toe kumi ia.
5 David dijo a Aquís: Si ahora hallé gracia ante ti, que me den un lugar en una de las poblaciones del campo para que yo viva allí. ¿Por qué debe vivir tu esclavo contigo en la ciudad real?
Pea naʻe pehē ʻe Tevita kia ʻAkisi, “Ko eni, kapau kuo u ʻilo ʻae ʻofa ʻi ho ʻao, tuku kenau foaki mai kiate au ha potu fonua ʻi ha kolo, pe ʻi ʻuta, koeʻuhi ke u nofo ki ai: he koeʻumaʻā ʻae nofo ʻa hoʻo tamaioʻeiki mo koe ʻi he kolo ʻae tuʻi?”
6 Aquel día Aquís le entregó Siclag. Por eso Siclag es de los reyes de Judá hasta hoy.
Pea naʻe foaki kiate ia ʻe ʻAkisi ʻa Sikilaki ʻi he ʻaho ko ia: ko ia naʻe toka ai ʻa Sikilaki ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta ʻo aʻu ki he ʻaho ni.
7 El tiempo que David vivió en la tierra de los filisteos fue un año y cuatro meses.
Pea ko hono lahi ʻoe ʻaho naʻe nofo ai ʻa Tevita ʻi he fonua ʻoe kakai Filisitia, ko e taʻu ʻe taha mo e māhina ʻe fā.
8 David subía con sus hombres y despojaban a los gesuritas, gercitas y amalecitas, pues hacía tiempo que éstos vivían en aquella tierra, en dirección a Shur, hasta la tierra de Egipto.
Pea naʻe ʻalu hake ʻa Tevita mo hono kau tangata, ʻo tauʻi ʻae kakai Kesuli, mo e kakai Kesili, mo e kakai ʻAmaleki; he ko kinautolu ko e kakai ʻi muʻa ʻoe fonua ʻi hoʻo ʻalu ki Sua, ʻo ʻalu atu ki he fonua ko ʻIsipite.
9 David atacaba aquella tierra y no dejaba vivo hombre ni mujer. Se llevaba las ovejas, bueyes, asnos, camellos y equipos. Luego se volvía y regresaba a Aquís.
Pea naʻe taaʻi ʻe Tevita ʻae fonua, pea naʻe ʻikai tuku ke moʻui ha tangata pe ko e fefine, pea naʻa ne fetuku ʻo ʻave ʻae fanga sipi, mo e fanga pulu, mo e fanga ʻasi, mo e fanga kāmeli, mo e ngaahi kofu, pea liu mai ʻo haʻu, pea hoko ia kia ʻAkisi.
10 Y Aquís preguntaba: ¿Dónde tomaron el despojo hoy? David respondía: Hacia el sur de Judá, hacia el sur de los jerameelitas o hacia el sur de los ceneos.
Pea pehē ʻe ʻAkisi, “Kuo mou tofa ʻae hala ki fē he ʻaho ni?” Pea pehē ʻe Tevita, “Ki he potu tonga ʻo Siuta, pea ki he potu tonga ʻoe kakai Selamili, pea ki he potu tonga ʻoe kakai Kena.”
11 David no dejaba con vida hombre ni mujer que fuera a Gat, pues decía: No sea que ellos declaren contra nosotros y digan: ¡Esto hizo David! Y esa fue su costumbre todo el tiempo que vivió en la tierra de los filisteos.
Pea naʻe ʻikai fakamoʻui ʻe Tevita ha tangata ʻe tokotaha pe ha fefine, ke ʻomi ʻae ongoongo ki Kati, ʻo ne pehē, Telia naʻa nau haʻu ʻo talaʻi ʻakimautolu, ʻo pehē, naʻe fai pehē ʻe Tevita, pea ʻe pehē pe ʻene anga, lolotonga ʻene nofo ʻi he fonua ʻoe kakai Filisitia.
12 Aquís tenía confianza en David, pues se decía: Se hizo aborrecible a su pueblo Israel, por lo cual será siempre mi esclavo.
Pea naʻe tui ʻa ʻAkisi kia Tevita, ʻo ne pehē, “Kuo fakafehiʻa ʻaupito ʻe ia ʻa hono kakai ʻIsileli kiate ia; ko ia ʻe hoko ai ia ko ʻeku tamaioʻeiki ʻo taʻengata.”

< 1 Samuel 27 >