< 1 Corintios 13 >
1 Si yo hablo en lenguas humanas y angélicas, y no tengo amor, soy un bronce que resuena, o un címbalo que vibra.
Keiman leiset chunga pao jouse le vantil ho paogeiyin thothei ingting, hinla midang ngailu louvin um taleng, keima chu sum-eng kivoging le khutbeh kibeng gin tobang bep kahi ding ahi.
2 Y si tuviera [don de ]profecía y entendiera todos los misterios y todo conocimiento, y si tuviera toda la fe para remover montañas, pero no tengo amor, nada soy.
Keiman Pathen Thu seitheina thilpeh nei ingting, chule Pathen in aguh a athilgon ho jouse hetkhenna neiyin chule mol ho jouse tolmangsoh theina tahsan chu nei nama jongleng, keiman midang chu kangailut louva ahileh, imacha kahilou hiding ahi.
3 Si distribuyera todas mis posesiones y entregara mi cuerpo para enorgullecerme, pero no tengo amor, de nada me sirve.
Keiman kanei chasun chu mivaicha peingting chule kati pumpi hi pedoh leng, hichu kaki letsah pithei ahi, hinla keiman midang chu ngailu lou hitaleng, keiman imacha phatchomna kaneilou ding ahi.
4 El amor es paciente. Es bondadoso. No está lleno de envidia. No se alaba, no es arrogante,
Ngailut hi athohhat in chule hepina nei ahi. Ngailut hi athangthip poi ahilouleh aham hoithopoi ahilouleh akiletsahpoi,
5 no es indecente, no es egoísta, no se irrita, no guarda rencor.
ahilouleh a-engsepoi. Ama dei bou angeh gunsetpoi. Lung himo pina aneipon, chule akibol phat louna ho aching denpoi.
6 No se goza por la injusticia, pero se regocija por la verdad.
Adih louva kibol akipapi pon, hinla thutah chun ajo tengleh akipahji.
7 Todo lo sufre, todo lo cree, todo lo espera, todo lo soporta.
Ngailutna hi amoh lung lhadai jipoi, atahsanna alhadai jipoi, aphat tinin akinem jin, chule itobang hahsatna hijongleh athohjouve.
8 El amor nunca caduca. Pero si hay profecías, cesarán; si hay lenguas, acabarán; si hay conocimiento, será abolido.
Pathen Thusei dohna le hetlou paoho a thusei naho chule hetkhenna kidang dehset neina jong apanna bei ahung hiphat umding ahi. Hinla ngailutna hi imatih chan'a um jing ding ahi!
9 Porque en parte conocemos y en parte profetizamos,
Tua ihetthei nau hi alhasamin chule akimpon ahi, chule Pathen Thusei dohna thilpeh geiya hi aboncha hijoulou kiphasam nalai ahije.
10 pero cuando venga lo perfecto, lo imperfecto será abolido.
Chamkimna chu ahunglhun phat tengleh, abulhing lou sehi panna beisoh ding ahitai.
11 Cuando [yo] era niño, hablaba como niño, pensaba como niño, opinaba como niño. Cuando llegué a ser hombre, dejé lo que era de niño.
Keima chapang kanahi chun, thusei lunggel chule ngaitona chu chapang bangin kaumin ahi. Hinla keima khangdong kahung hichun, chapang ngol naho chu kajom tapoi.
12 Porque ahora vemos el reflejo como en un espejo, pero entonces [veremos] cara a cara. Ahora conozco en parte, pero entonces conoceré como he sido conocido.
Tua thilho hi chamkim louva phatvet a kichenlouva ivet'u tobangbep ahin, chuphat teng vangleh ijakai thengsel'a chamkim keiya imu dingu ahitai. Tua kahet jouse hi akimpon chule abulhingpoi, chuteng vangleh ijakai chamkim keiya kahet ding ahitai, Pathen in eihet chamkim kei tobang hiding ahitai.
13 Y ahora permanecen estos tres: [la] fe, [la ]esperanza, [el ]amor. Pero [el] mayor de éstos es el amor.
Thil thum hi aitih a umden ding ahi–tahsan, kinep chule ngailut-chule hiche ho lah a hin ngailut achungnung pen'e.