< 1 Crónicas 29 >
1 Después el rey David dijo a toda la congregación: ʼElohim escogió solo a mi hijo Salomón. Él es joven e inmaduro, y la obra es grande, porque la Casa no es para hombre sino para Yavé ʼElohim.
Naʻe pehē foki ʻe Tevita ko e tuʻi ki he fakataha kotoa pē, “ʻOku kei talavou mo vaivai pe ʻa Solomone ko hoku foha, ʻaia pe tokotaha kuo fili ʻe he ʻOtua, he ʻoku lahi ʻae ngāue: he ʻoku ʻikai mā ha tangata ʻae fale lahi, ka kia Sihova ko e ʻOtua.
2 Yo hice provisión con todas mis fuerzas para la Casa de mi ʼElohim: oro para las cosas de oro, plata para las de plata, bronce para las de bronce, hierro para las de hierro, madera para las de madera, piedras de ónice y piedras preciosas, negras, de diversos colores, de toda clase de piedras preciosas y de mármol en abundancia.
Pea ko eni kuo u fai tokonaki ʻeau ʻaki ʻa hoku mālohi kātoa, maʻae fale ʻo hoku ʻOtua, ʻae koula ki he meʻa koula, mo e siliva ki he meʻa siliva, mo e palasa ki he meʻa palasa, mo e ukamea ki he meʻa ukamea, mo e taʻanga ki he ngaahi meʻa ʻakau; mo e maka ko e ʻonike ke fonofono ʻaki, mo e ngaahi maka ngingila mo lanu kehekehe, mo e faʻahinga maka mahuʻinga kotoa pē, pea mo e maka hinehina, ko e meʻa lahi.
3 Porque tengo mi afecto en la Casa de mi ʼElohim, además de todo lo que alisté, di mi tesoro propio de oro y plata a la Casa de mi ʼElohim para el Santuario:
Pea koeʻuhi foki kuo u tukupau ʻa ʻeku ʻofa ki he fale ʻa hoku ʻOtua, ko ia kuo u ʻatu mei heʻeku koloa totonu ʻaʻaku, ʻae koula mo e siliva, ʻaia kuo u ʻatu maʻae fale ʻo hoku ʻOtua, ko e fakalahi ʻataʻatā pe ki he meʻa kotoa pē ʻaia kuo u tokonaki ki he fale māʻoniʻoni,
4 99 toneladas de oro de Ofir y 231 toneladas de plata refinada para cubrir las paredes de los edificios,
ʻIo, ʻae taleniti koula ʻe tolu afe, ʻoe koula mei Ofeli, mo e taleniti siliva maʻae fitu afe, ke ʻaofi ʻaki ʻae ngaahi holisi ʻoe fale:
5 oro para las cosas de oro, plata para las cosas de plata y para toda la obra de los artífices. ¿Quién está dispuesto hoy a consagrar ofrenda voluntaria para Yavé?
Ko e koula ki he meʻa koula, mo e siliva ki he meʻa siliva, pea ki he ngaahi ngāue kehekehe ʻe fai ʻe he nima ʻoe kau tufunga. Pea ko hai ha taha ʻoku fie fakafonu hono nima ke ngāue kia Sihova he ʻaho ni?”
6 Entonces los jefes de las casas paternas, los de las tribus de Israel, de millares y de centenas, y los administradores de la hacienda del rey ofrecieron voluntariamente
Pea naʻe toki ʻatu meʻa ʻi he fiefie fai ʻe he kau tuʻukimuʻa ʻi he kau mātuʻa mo e houʻeiki ʻoe ngaahi faʻahinga ʻo ʻIsileli, pea mo e ngaahi ʻeiki naʻe pule ki he ngaahi toko afe mo e ngaahi teau, pea mo kinautolu naʻe pule ki he ngāue ʻae tuʻi.
7 y dieron para el servicio de la Casa de ʼElohim: 165,08 toneladas de oro, 330 toneladas de plata, 594 toneladas de bronce y 3.300 toneladas de hierro.
Pea [naʻa nau ]foaki maʻae ngāue ʻi he fale ʻoe ʻOtua ko e koula, ko e taleniti ʻe nima afe, mo e konga kehe ʻe taha mano, pea ko e siliva ko e taleniti ʻe taha mano, pea mo e taleniti ʻe taha mano ma valu afe ʻoe palasa, pea mo e taleniti ʻe taha kilu ʻoe ukamea.
8 Todo el que tenía piedras preciosas las entregó en mano de Hehiel gersonita para el tesoro de la Casa de Yavé.
Pea ko kinautolu naʻe maʻu ʻae ngaahi maka mahuʻinga naʻa nau foaki ia ki he koloa ʻoe fale ʻo Sihova ʻi he nima ʻo Sehieli ko e tangata Kesoni.
9 El pueblo se alegró porque contribuyó voluntariamente, porque de todo corazón dieron su ofrenda a Yavé. También el rey David se alegró mucho.
Pea naʻe toki fiefia ai ʻae kakai, koeʻuhi naʻa nau ʻatu ʻi he fiefie fai, pea ʻi he loto angatonu naʻa nau ʻatu loto lelei pe kia Sihova: pea naʻe fiefia foki ʻa Tevita ko e tuʻi ʻi he fiefia lahi.
10 David bendijo a Yavé delante de toda la congregación: ¡Bendito Tú, oh Yavé ʼElohim de nuestro antepasado Israel, por los siglos de los siglos!
Ko ia naʻe fakafetaʻi ʻe Tevita kia Sihova ʻi he ʻao ʻoe fakataha kātoa: pea naʻe pehē ʻe Tevita, “Fakafetaʻi kiate koe, ʻE Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli ko ʻemau tamai, ke taʻengata pea taʻengata.
11 ¡Tuya, oh Yavé, es la grandeza, el poder, la gloria, la victoria y el honor! ¡Porque todo cuanto existe en el cielo y en la tierra es tuyo! ¡Tuyo, oh Yavé, es el reino, y Tú te exaltas como soberano de todo!
ʻOku ʻoʻou, ʻE Sihova, ʻae māʻolunga, mo e mālohi, mo e nāunau, mo e ikuna, pea mo e māfimafi: he ʻoku [ʻoʻou ]ʻae meʻa kotoa pē ʻoku ʻi he langi pea mo e māmani: ʻoku ʻoʻou ʻae puleʻanga, ʻE Sihova, pea ʻoku hiki hake koe ko e ʻulu ki he meʻa kotoa pē.
12 De Ti procede la riqueza y la honra. Tú gobiernas todo. En tu mano está el poder y la fortaleza. En tu mano está la facultad de engrandecer y fortalecer a todos.
ʻOku meiate koe ʻae koloa mo e ongoongolahi, pea ʻoku ke pule koe ki he meʻa kotoa pē; pea ʻoku ʻi ho nima ʻae mālohi mo e mafai; pea ʻoku ʻi ho nima ʻoʻou ʻae faʻa hakeakiʻi, mo e foaki ʻoe mālohi ki he meʻa kotoa pē.
13 Ahora pues, oh ʼElohim nuestro, nosotros alabamos y loamos tu glorioso Nombre.
Ko ia foki, ʻa homau ʻOtua, ʻoku mau fakafetaʻi kiate koe, mo fakaongoongolelei ʻa ho huafa nāunauʻia.
14 Porque ¿quién soy yo, y qué es mi pueblo, para que podamos ofrecer voluntariamente semejantes cosas? Pues todo es tuyo, y de lo recibido de tu mano te damos.
Ka ko hai au, pea ko hai ʻa hoku kakai, ke pehē ke mau faʻa ʻatu meʻa pehē ni ʻi he fiefie fai? He ʻoku meiate koe ʻae meʻa kotoa pē, pea kuo mau ʻatu pe kiate koe mei he meʻa ʻoku ʻoʻou.
15 Porque somos extranjeros y advenedizos delante de Ti, lo mismo que todos nuestros antepasados. Nuestro tiempo sobre la tierra es como una sombra y sin esperanza.
He ko e kau muli ʻakimautolu ʻi ho ʻao, mo e kau ʻāunofo, ʻo hangē ko ʻemau ngaahi tamai kotoa pē: ʻoku tatau mo e ata ʻa homau ngaahi ʻaho ʻi he māmani, pea ʻoku ʻikai ha nofo maʻu.
16 Oh Yavé ʼElohim nuestro, todo este grande acopio que preparamos para edificar una Casa a tu santo Nombre, procede de tu mano, porque todo es tuyo.
ʻE Sihova ko homau ʻOtua, ko e koloa kotoa pē kuo mau tokonaki ke langa ʻaki ha fale kiate koe maʻa ho huafa māʻoniʻoni, ʻoku mei ho nima ʻoʻou, pea ʻoku ʻoʻou kotoa pē.
17 Yo sé, ʼElohim mío, que Tú escudriñas los corazones. Te complaces en la rectitud. Por eso yo, con rectitud de mi corazón, te ofrecí voluntariamente todo esto. Ahora veo con regocijo que tu pueblo reunido aquí ofreció para ti espontáneamente.
ʻOku ou ʻilo foki, ʻe hoku ʻOtua, ʻoku ke ʻahiʻahiʻi ʻe koe ʻae loto, pea ʻoku ke finangalo lelei ki he angatotonu. Ka ko au, ʻi he angatonu ʻo hoku loto kuo u ʻatu fiefie fai ʻae ngaahi meʻa ni kotoa pē: pea kuo u mamata fiefia ʻeni ki hoʻo kakai, ʻa ʻeni kuo fakataha ni, mo ʻenau ʻatu meʻa kiate koe ʻi he fiefie fai.
18 Oh Yavé ʼElohim de nuestros antepasados, de Abraham, Isaac e Israel, conserva perpetuamente esta voluntad del corazón de tu pueblo y encamina su corazón hacia Ti.
ʻE Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, mo ʻAisake, pea mo ʻIsileli, ko ʻemau ngaahi tamai, ke ke tuku maʻu eni ki he filioʻi mo e fakakaukau ʻoe loto ʻo hoʻo kakai ke taʻengata, pea ke teuteu ʻa honau loto kiate koe:
19 Da también un corazón perfecto a mi hijo Salomón para que guarde tus Mandamientos, tus Testimonios y tus Estatutos, haga todas las cosas y te edifique la Casa para la cual yo hice preparativos.
Pea ke foaki kia Solomone ko hoku foha ha loto haohaoa, ke ne tokanga ki hoʻo ngaahi fekau, mo hoʻo ngaahi fakamoʻoni, mo hoʻo ngaahi fono, pea ke fai ia kotoa pē, pea ke langa ʻae fale lahi ʻaia kuo u fai tokonaki ki ai.”
20 Después David dijo a toda la congregación: ¡Bendigan ahora a Yavé su ʼElohim! Y toda la congregación bendijo a Yavé ʼElohim de sus antepasados. Se inclinaron y se postraron delante de Yavé y del rey.
Pea naʻe pehē ʻe Tevita ki he fakataha kātoa, “Ko eni mou fakafetaʻi kia Sihova ko homou ʻOtua.” Pea naʻe fakafetaʻi ʻe he fakataha kātoa kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai, pea naʻe punou hifo honau ʻulu, mo nau hū kia Sihova, pea mo e tuʻi.
21 Ofrecieron sacrificios a Yavé. El día siguiente ofrecieron a Yavé holocaustos de 1.000 becerros, 1.000 carneros, 1.000 corderos con sus libaciones y muchos sacrificios de parte de todo Israel.
Pea naʻa nau ʻatu ʻae ngaahi feilaulau kia Sihova, mo nau ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu kia Sihova, ʻi he ʻaho naʻe feholoi mo e ʻaho ko ia, ʻio, ko e fanga pulu ʻe taha afe, mo e fanga sipitangata ʻe taha afe, mo e fanga lami ʻe taha afe, fakataha mo ʻenau ngaahi feilaulau meʻainu, pea mo e ngaahi feilaulau lahi ʻaupito maʻa ʻIsileli kātoa:
22 Comieron y bebieron delante de Yavé aquel día con gran regocijo. Dieron por segunda vez la investidura del reino a Salomón, hijo de David. Lo ungieron como soberano ante Yavé, y a Sadoc como sumo sacerdote.
Pea naʻa nau kai mo inu ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻi he ʻaho ko ia ʻi he fiefia lahi. Pea naʻa nau fakanofo ʻa Solomone ko e foha ʻo Tevita ke tuʻi ko hono liunga ua, mo nau pani ia ʻaki ʻae lolo kia Sihova ke hoko ko e pule lahi, pea ke taulaʻeiki ʻa Satoki.
23 Salomón se sentó como rey en el trono de Yavé en lugar de su padre David. Fue prosperado, y todo Israel le obedeció.
Pea naʻe toki nofo ʻa Solomone ki he nofoʻa fakatuʻi ʻo Sihova ko e tuʻi ko e fetongi ʻo ʻene tamai ko Tevita, pea naʻa ne monūʻia; pea naʻe talangofua ʻa ʻIsileli kātoa kiate ia.
24 Todos los jefes, los valientes y todos los hijos del rey David rindieron homenaje al rey Salomón.
Pea naʻe anganofo kia Solomone ko e tuʻi ʻae houʻeiki kotoa pē, mo e kau tangata mālohi, pea mo e ngaahi foha kotoa pē foki ʻoe tuʻi ko Tevita.
25 Yavé engrandeció muchísimo a Salomón ante todo Israel. Le confirió una majestad real como no la tuvo nunca algún rey en Israel.
Pea naʻe fakahikihiki lahi ʻaupito ʻa Solomone ʻe Sihova ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli kātoa, pea ne tuku kiate ia ʻae ngaahi meʻa fakatuʻi naʻe teʻeki ke tuku ki ha tuʻi naʻe muʻa ʻiate ia ʻi ʻIsileli.
26 David, hijo de Isaí, reinó sobre todo Israel.
Naʻe pehē ʻae pule ʻa Tevita ko e foha ʻo Sese ki ʻIsileli kātoa.
27 El tiempo que reinó sobre Israel fue 40 años: siete años reinó en Hebrón, y 33 reinó en Jerusalén.
Pea ko e kuonga naʻa ne pule ai ki ʻIsileli, ko e taʻu ʻe fāngofulu; naʻa ne pule ʻi Hepeloni ʻi he taʻu ʻe fitu, pea naʻa ne pule ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe tolungofulu ma tolu.
28 Murió en buena vejez, lleno de días, riquezas y honores. Su hijo Salomón reinó en su lugar.
Pea naʻa ne pekia ʻi heʻene hoko ʻo motuʻa lelei, kuo lahi hono ʻaho, mo ne koloaʻia, mo ongoongolelei: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Solomone.
29 Los hechos del rey David, primeros y últimos, están escritos en el rollo de las crónicas del vidente Samuel, del profeta Natán y del vidente Gad,
Pea ko eni ko e ngaahi ngāue ʻa Tevita, mei he kamataʻanga ʻo aʻu ki mui, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi ʻa Samuela ko e tangata kikite, pea ʻi he tohi ʻa Natani ko e palōfita, pea ʻi he tohi ʻa Kata ko e tangata kikite,
30 con todo lo referente a su reinado, su poder y los acontecimientos que vinieron sobre él, Israel y todos los reinos de aquellas tierras.
ʻA ʻene pule kotoa pē, mo ʻene mālohi, mo e ngaahi meʻa naʻe fai kiate ia ʻi hono kuonga, pea ki ʻIsileli foki, pea ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoe ngaahi fonua.