< Salmos 77 >
1 Para el músico jefe. Para Jeduthun. Un salmo de Asaf. ¡Mi grito va a Dios! De hecho, clamo a Dios por ayuda, y que me escuche.
Ki he Takimuʻa ko Situtuni, ko e Saame ʻa ʻAsafi. Naʻa ku tangi ki he ʻOtua ʻaki hoku leʻo; ʻio, ki he ʻOtua ʻaki hoku leʻo pea ne tokanga kiate au.
2 En el día de mi angustia busqué al Señor. Mi mano se extendió en la noche, y no se cansó. Mi alma se negaba a ser consolada.
ʻI he ʻaho ʻo ʻeku mamahi naʻaku kumi ki he ʻEiki: naʻe aʻu pe ʻeku mamahi ʻi he poʻuli, pea ʻikai tuku: naʻe liʻaki ʻe hoku laumālie ʻae fakafiemālie.
3 Me acuerdo de Dios y gimo. Me quejo, y mi espíritu está abrumado. (Selah)
Naʻaku manatu ki he ʻOtua, pea u mamahi ai: naʻaku fakalaulauloto, pea naʻe lōmekina hoku laumālie. (Sila)
4 Mantienes mis párpados abiertos. Estoy tan preocupado que no puedo hablar.
ʻOku ke pule ke ʻā hoku mata: ʻoku lahi ʻeku mamahi, ko ia ʻoku ʻikai ai te u faʻa lea.
5 He considerado los días de antaño, los años de la antigüedad.
Naʻaku fakamanatu ki he ngaahi ʻaho ʻi muʻa, ki he ngaahi taʻu ʻi he ngaahi kuonga ʻi muʻa.
6 Recuerdo mi canción en la noche. Considero en mi propio corazón; mi espíritu indaga diligentemente:
ʻOku ou fakamanatu, ki heʻeku hiva ʻi he poʻuli: ʻoku ou fakakaukau mo hoku loto: pea naʻe ʻeke lahi ʻa hoku laumālie.
7 “¿Nos rechazará el Señor para siempre? ¿Ya no será favorable?
“ʻE liʻaki maʻuaipē ʻe Sihova? Pea ʻe ʻikai te ne toe finangalo ʻofa mai?
8 ¿Se ha desvanecido para siempre su amorosa bondad? ¿Falla su promesa por generaciones?
Kuo mole ʻaupito ʻo taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa? Pe kuo taʻehoko ʻene talaʻofa ki he toʻutangata mo e toʻutangata?
9 ¿Se ha olvidado Dios de ser bondadoso? ¿Acaso ha retenido su compasión por la ira?” (Selah)
Kuo ngalo ʻi he ʻOtua ke fai ʻofa? Kuo ne tāpuni ʻi he houhau ʻa ʻene ngaahi ʻaloʻofa ongongofua?” (Sila)
10 Entonces pensé: “Voy a apelar a esto: los años de la mano derecha del Altísimo”.
Pea ne u pehē, “Ko ʻeku vaivai eni ka te u manatu ki he ngaahi taʻu ʻoe nima toʻomataʻu ʻoe Fungani Māʻolunga.”
11 Recordaré los hechos de Yah; porque recordaré tus maravillas de antaño.
Te u manatu ki he ngaahi ngāue ʻa Sihova: ko e moʻoni te u manatu ki hoʻo ngaahi mana ʻi muʻa.
12 También meditaré en todo tu trabajo, y considera tus acciones.
Te u fakalaulauloto foki ki hoʻo ngāue kotoa pē, ʻo talanoa ki hoʻo ngaahi faianga.
13 Tu camino, Dios, está en el santuario. ¿Qué dios es tan grande como Dios?
ʻE ʻOtua, ko ho hala ʻoku ʻi he faletapu: ko hai ha ʻOtua ʻoku lahi ʻo hangē ko hotau ʻOtua!
14 Tú eres el Dios que hace maravillas. Has dado a conocer tu fuerza entre los pueblos.
Ko koe ko e ʻOtua ʻoku fai ʻae ngaahi meʻa fakaofo: kuo ke fakahā ho mālohi ʻi he lotolotonga ʻoe kakai.
15 Has redimido a tu pueblo con tu brazo, los hijos de Jacob y José. (Selah)
Naʻa ke huhuʻi ʻaki ho nima ʻa ho kakai, ko e ngaahi foha ʻo Sēkope mo Siosefa. (Sila)
16 Las aguas te vieron, Dios. Las aguas te vieron y se retorcieron. Las profundidades también se convulsionaron.
Naʻe mamata kiate koe ʻae ngaahi vai, ʻE ʻOtua, naʻe mamata kiate koe ʻae ngaahi vai; pea naʻa nau manavahē: naʻe ngaueue foki ʻae ngaahi loloto.
17 Las nubes derramaron agua. Los cielos resonaron con truenos. Sus flechas también parpadearon.
Naʻe lilingi ʻae vai ʻe he ngaahi ʻao: naʻe fakaʻuʻulu mei he langi ʻae longoaʻa: pea naʻe puna foki hoʻo ngaahi ngahau ki he mamaʻo.
18 La voz de tu trueno estaba en el torbellino. Los relámpagos iluminaron el mundo. La tierra tembló y se estremeció.
Naʻe ʻi he langi ʻae leʻo ʻo hoʻo mana: naʻe fakamaama ʻaki ʻa māmani ʻae ngaahi ʻuhila: naʻe tetetete mo ngalulu ʻae fonua.
19 Tu camino fue a través del mar, sus caminos a través de las grandes aguas. Tus pasos no se conocían.
Ko ho hala ʻoku ʻi he tahi, mo ho hāʻeleʻanga ʻoku ʻi he vai lahi, pea ʻoku ʻikai ʻilonga ʻa ho ngaahi ʻaluʻanga.
20 Guías a tu pueblo como un rebaño, por la mano de Moisés y Aarón.
Naʻa ke tataki atu ho kakai ʻo hangē ko e fanga sipi ʻi he nima ʻo Mōsese mo ʻElone.