< Proverbios 1 >

1 Los proverbios de Salomón, hijo de David, rey de Israel:
Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 para conocer la sabiduría y la instrucción; para discernir las palabras del entendimiento;
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 para recibir instrucción en el trato sabio, en la rectitud, la justicia y la equidad;
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 para dar prudencia a los simples, conocimiento y discreción al joven —
Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 para que el sabio escuche y aumente su aprendizaje; para que el hombre de entendimiento alcance el sano consejo;
Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 para entender un proverbio y parábolas, las palabras y acertijos de los sabios.
Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 El temor a Yahvé es el principio del conocimiento, pero los necios desprecian la sabiduría y la instrucción.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 Hijo mío, escucha la instrucción de tu padre, y no abandones las enseñanzas de tu madre;
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 pues serán una guirnalda que adornará tu cabeza, y cadenas alrededor del cuello.
Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Hijo mío, si los pecadores te atraen no lo consienten.
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 Si dicen: “Ven con nosotros. Acechemos la sangre. Acechemos en secreto a los inocentes sin causa.
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12 Que se los trague vivos como el Seol, y entero, como los que bajan a la fosa. (Sheol h7585)
Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
13 Encontraremos toda la riqueza valiosa. Llenaremos nuestras casas con el botín.
Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 Echarán su suerte entre nosotros. Todos tendremos un bolso”—
Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 hijo mío, no camines por el camino con ellos. Mantén tu pie fuera de su camino,
Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 porque sus pies corren hacia el mal. Se apresuran a derramar sangre.
Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Porque la red se tiende en vano a la vista de cualquier ave;
Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 pero estos acechan su propia sangre. Acechan en secreto por sus propias vidas.
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Así son los caminos de todo aquel que tiene afán de lucro. Le quita la vida a sus dueños.
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 La sabiduría llama en voz alta en la calle. Ella pronuncia su voz en las plazas públicas.
Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 Llama a la cabeza de los lugares ruidosos. A la entrada de las puertas de la ciudad, pronuncia sus palabras:
U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 “¿Hasta cuándo, simples, amaréis la sencillez? Cuánto tiempo se deleitarán los burladores en la burla, ¿y los tontos odian el conocimiento?
Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Vuélvete ante mi reprimenda. Mira, derramaré mi espíritu sobre ti. Te daré a conocer mis palabras.
Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 Porque te he llamado y te has negado; He extendido mi mano y nadie me ha hecho caso;
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 pero has ignorado todos mis consejos, y no quería ninguna de mis reprimendas;
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 Yo también me reiré de tu desastre. Me burlaré cuando la calamidad te alcance,
Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 cuando la calamidad te alcanza como una tormenta, cuando tu desastre llega como un torbellino, cuando la angustia y la angustia se apoderan de ti.
Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Entonces me llamarán, pero no responderé. Me buscarán con ahínco, pero no me encontrarán,
Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 porque odiaban el conocimiento, y no eligió el temor a Yahvé.
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 No querían ningún consejo mío. Despreciaron toda mi reprimenda.
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Por eso comerán del fruto de su propio camino, y se llenan de sus propios esquemas.
Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 Porque la reincidencia de los simples los matará. La despreocupación de los tontos los destruirá.
Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 Pero el que me escuche habitará con seguridad, y estarán tranquilos, sin temor a sufrir daños”.
Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

< Proverbios 1 >