< Juan 10 >

1 “Os aseguro que el que no entra por la puerta en el redil de las ovejas, sino que sube por otro camino, es un ladrón y un salteador.
Jesuh naw“Akcanga ka ning jah mthehki: to ngvawng mkawt üng käh lut lü, akce üngka naw kai lü lutki cun mpyukeiea ja tome manei hlükiea kyaki.
2 Pero el que entra por la puerta es el pastor de las ovejas.
“Mkawt üng lutkia khyang cun toksäma kyaki.
3 El guardián le abre la puerta, y las ovejas escuchan su voz. Llama a sus ovejas por su nombre y las saca.
“Mkawt mtät naw ani cun mkawt nghmawn pet se, toe naw a kthai ksing khawikie; amäta toe ami ngming phähphäh am jah khü lü kpunga jah ceh püi khawiki.
4 Cada vez que saca a sus ovejas, va delante de ellas; y las ovejas le siguen, porque conocen su voz.
“Kpunga a jah khü üng, ami hmaia cit lü lam jah msüm se ani cun läk khawikie. Isetiakyaküng, a kthai cun a toe naw ksingki he.
5 No seguirán en absoluto a un extraño, sino que huirán de él, porque no conocen la voz de los extraños.”
“Acunsepi, khyang kce cun a kthai am ami ksinga kyase, am läk u, dawngin ta khaie” a ti.
6 Jesús les dijo esta parábola, pero no entendieron lo que les decía.
Ahina msuimcäpnak Jesuh naw jah mtheh se, i a ti hlü hman am ksing u.
7 Por eso Jesús les volvió a decir: “Os aseguro que yo soy la puerta de las ovejas.
Acunüng, Jesuh naw, “Akcanga ka ning jah mthehki: kei cun toe phäh mkawta ka kyaki.
8 Todos los que vinieron antes que yo son ladrones y salteadores, pero las ovejas no les hicieron caso.
Keia hmaia law maki naküt cun mpyukei ja tome manei hlükiea kyaki he, to naw pi a kthai am jah ngja.
9 Yo soy la puerta. Si alguien entra por mí, se salvará, y entrará y saldrá y hallará pastos.
“Kei mkawta ka kyaki. Kei üngkhyüh lutki naküt naw küikyanak yah khai; a k’uma lut lü, akpunga lut law lü, a ei vai hmu khai.
10 El ladrón sólo viene a robar, matar y destruir. Yo he venido para que tengan vida y la tengan en abundancia.
“Mpyukei cun mpyu khai, hnim khai ja kpye khaia va law khawiki. Kei cun xünnak ami yahnak vai däka am kya lü kümkawikia xünnak ami yah vaia phäha ka lawki ni.
11 “Yo soy el buen pastor. El buen pastor da su vida por las ovejas.
“Kei toksäm kdawa ka kyaki; toksäm kdaw naw toea phäha a sak tawn khawhki.
12 El que es asalariado y no pastor, que no es dueño de las ovejas, ve venir al lobo, deja las ovejas y huye. El lobo arrebata las ovejas y las dispersa.
“Toksäm am niki, ami ngvaha toksäm naw mhnge law se a hmuh üng toe jah hawih lü jah dawng ta se, mhnge naw toe jah hutei lü jah kpyang khawiki.
13 El jornalero huye porque es jornalero y no cuida de las ovejas.
“Ami ngvaha toksäm cun ngvaha kyase, toe am jah cäi na lü jah dawng taki.
14 Yo soy el buen pastor. Conozco a las mías, y soy conocido por las mías;
“Kei cun dawkia toksäm ni. Pa naw na ksing se kei naw pi Pa ka ksinga mäiha, ka toe ka jah ksingki. Ka toe naw pi na ksingki he. “Ami phäha ta ka thih khawhki.
15 así como el Padre me conoce, y yo conozco al Padre. Yo doy mi vida por las ovejas.
16 Tengo otras ovejas que no son de este redil. Debo traerlas también, y oirán mi voz. Serán un solo rebaño con un solo pastor.
“Ahina to ngvawnga k'uma am veki toe pi ka jah ta hamki. Acun he pi ka jah lawpüi khai. Acun he naw pi ka kthai ngai u se, to pä mat, toksäm mat däka kya law khai.
17 Por eso el Padre me ama, porque doy mi vida para volver a tomarla.
“Kei naw ka sak tawn lü, xünnak ka yah be khaia kyase, Pa naw na mhläkphyanaki.
18 Nadie me la quita, sino que yo mismo la pongo. Tengo poder para ponerla, y tengo poder para volver a tomarla. Este mandamiento lo recibí de mi Padre”.
“U naw ka sak am lak thei. Kamäta hlüeia ka sak ka pet ni. Ka sak cun pe lü, ka loei be khawhnaka khyaibahnak ka taki. Ahina ngthupet hin ka Paa veia ka yaha kyaki,” a ti.
19 Por eso volvió a surgir una división entre los judíos a causa de estas palabras.
Acuna ngthua phäha Judahea ksunga ngtainak ve lawki.
20 Muchos de ellos decían: “¡Tiene un demonio y está loco! ¿Por qué le escucháis?”
Aknung bawk naw, “Ani üng khawyai umki ni, yawki ni; ise a ngthu nami ngaiki ni?” ami ti.
21 Otros decían: “Estos no son los dichos de un poseído por un demonio. No es posible que un demonio abra los ojos de los ciegos, ¿verdad?”
Avang naw, “Khawyaia venak naw ahin he am jah pyen thei. Khawyai naw ihawkba amikmüe jah vaisak be khawh khai ni? ami ti.
22 Era la fiesta de la Dedicación en Jerusalén.
Khawksik khya üng Jerusalem mlüh Temple Kainaka Pawi veki.
23 Era invierno, y Jesús andaba por el templo, en el pórtico de Salomón.
Jesuh cun Temple k'um, Solamon Luhnak üng ve hlü se,
24 Los judíos se acercaron a él y le dijeron: “¿Hasta cuándo nos vas a tener en suspenso? Si eres el Cristo, dínoslo claramente”.
Judahe naw a peia ngbäm law u lü, “Am ngsingngkyaikia i vei na ve ham khai ni? Mesijah na kyak üng angsinga jah mtheha,” ti lü kthähkie.
25 Jesús les respondió: “Os lo he dicho, y no creéis. Las obras que hago en nombre de mi Padre, éstas dan testimonio de mí.
Jesuh naw, “Ka ning jah mtheh päng ni, am nami jumki; ka Paa ngming am khut ka pawhe cun ka saksie ni.
26 Pero vosotros no creéis, porque no sois de mis ovejas, como os he dicho.
“Acunsepi, ka toea am nami nia phäh, am na jum uki.”
27 Mis ovejas oyen mi voz, y yo las conozco, y me siguen.
“Ka toe naw ka kthai ksing khawikie, kei naw jah ksing ngü se, na läk law khawikie.
28 Yo les doy vida eterna. Nunca perecerán, y nadie las arrebatará de mi mano. (aiōn g165, aiōnios g166)
Amimi üng angsäia xünnak ka jah pet, i tia pi am thi u. Amimi cun u naw pi am na jah hutei thei u. (aiōn g165, aiōnios g166)
29 Mi Padre, que me las ha dado, es más grande que todos. Nadie puede arrebatarlos de la mano de mi Padre.
“Amimi na jah pekia ka Pa cun anaküta kthaka hlüngtai bawki; u naw pi Paa kut üngka am loei thei.
30 Yo y el Padre somos uno”.
“Kei ja ka Pa cun mata kani kyaki,” a ti.
31 Por eso los judíos volvieron a tomar piedras para apedrearlo.
Judahe naw ami khawngnak vaia lung loei betükie.
32 Jesús les respondió: “Os he mostrado muchas obras buenas de mi Padre. ¿Por cuál de esas obras me apedreáis?”
Cunsepi Jesuh naw jah msang lü, “Nami hmuha Pa naw a na pet khut akdaw khawhah ka pawhki ni, ia phäha lung am nami na khawng hlüki ni?” a ti.
33 Los judíos le respondieron: “No te apedreamos por una obra buena, sino por blasfemia, porque tú, siendo hombre, te haces Dios”.
Judahe naw, “Khut akdaw na pawha phäha lung am kami ning khawng hlüki am ni. Pa na pyenkse ja, nang nghngicim khyanga kya kphei lü Mhnama na ngsuieia phäh ni,” ti lü, ami msang.
34 Jesús les contestó: “¿No está escrito en vuestra ley: “Yo dije que sois dioses”?
Jesuh naw, “Namimäta Thum üng, ‘Nangmi cun mhnamea nami kyaki ka ti’ ti lü am ng’yuk mä?
35 Si los llamó dioses, a los que vino la palabra de Dios (y la Escritura no puede ser quebrantada),
“Cangcima pyen naküt cun anghläia cangki ti mi ksingki. Pamhnam naw mhnamea a jah suia khyange üng a ngthu jah peki.
36 ¿decís de aquel a quien el Padre santificó y envió al mundo: “Tú blasfemas”, porque yo dije: “Yo soy el Hijo de Dios”?
“Pa naw mcawn lü khawmdek khana a na tüih law kei naw, ‘Kei Mhnama Capa ka tia phäha, ‘Mhnam na pyenkseki’ nami na tinaki aw?
37 Si no hago las obras de mi Padre, no me creáis.
“Ka Paa ngjak hlü am ka pawh üng, käh na jum kawm uki.
38 Pero si las hago, aunque no me creáis, creed en las obras, para que sepáis y creáis que el Padre está en mí, y yo en el Padre.”
“Acunsepi, ka Pa a khut ka pawh üng ta, kei am nami na jum üng pi, Pa kei üng a ve ja Pa üng kei ka vea mawng ahun nami ksing hin anglät cäng khaia, ka pawhmsahea hleng ta nami jum vai sü” ti lü, a jah msang.
39 Volvieron a buscarlo para apresarlo, pero se les escapó de las manos.
Jesuh man khaiea ami bü be kyaw, acunsepi, ami kut üngka naw lätei betüki.
40 Volvió a pasar el Jordán, al lugar donde Juan bautizaba al principio, y se quedó allí.
Jordan Mliktuia caye, Johan naw akcüka Baptican a jah petnak da cit lü acuia veki.
41 Muchos se acercaron a él. Decían: “Ciertamente Juan no hizo ninguna señal, pero todo lo que Juan dijo de este hombre es verdad”.
Khyang khawkän a veia law u lü, “Johan naw müncankse i am pawh; acunsepi Johan naw hina mawng a pyen naküt cang ve” tikie.
42 Muchos creyeron allí en él.
Acunüng, acuia khyang khawkän naw Jesuh jumkie.

< Juan 10 >