< Job 36 >
1 Eliú también continuó, y dijo,
Elihu nastavi i reče:
2 “Tened un poco de paciencia conmigo y os lo mostraré; porque todavía tengo algo que decir en nombre de Dios.
“Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
3 Obtendré mis conocimientos desde lejos, y atribuiré la justicia a mi Hacedor.
Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Porque en verdad mis palabras no son falsas. Uno que es perfecto en conocimiento está contigo.
Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
5 “He aquí que Dios es poderoso y no desprecia a nadie. Es poderoso en la fuerza del entendimiento.
Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6 No preserva la vida de los malvados, sino que hace justicia a los afligidos.
Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 No aparta sus ojos de los justos, pero con reyes en el trono, los pone para siempre, y son exaltados.
S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
8 Si están atados con grilletes, y son tomados en las cuerdas de las aflicciones,
Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
9 luego les muestra su trabajo, y sus transgresiones, que se han comportado con orgullo.
djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10 También les abre los oídos a la instrucción, y ordena que vuelvan de la iniquidad.
Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11 Si le escuchan y le sirven, pasarán sus días en la prosperidad, y sus años en los placeres.
Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
12 Pero si no escuchan, perecerán a espada; morirán sin conocimiento.
Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
13 “Pero los impíos de corazón acumulan ira. No gritan pidiendo ayuda cuando los ata.
A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
14 Mueren en la juventud. Su vida perece entre los impuros.
u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15 Él libera a los afligidos por su aflicción, y abre su oído en la opresión.
Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
16 Sí, él te habría seducido por la angustia, en un lugar amplio, donde no hay restricciones. Lo que se pone en su mesa estaría lleno de grasa.
izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 “Pero tú estás lleno del juicio de los malvados. El juicio y la justicia se apoderan de ti.
Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18 No dejes que las riquezas te inciten a la ira, ni dejes que el gran tamaño de un soborno te desvíe.
nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 Tu riqueza te sostendría en la angustia, o todo el poder de tu fuerza?
Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
20 No desees la noche, cuando la gente es cortada en su lugar.
Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
21 Tened cuidado, no miréis la iniquidad; porque has elegido esto antes que la aflicción.
Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
22 He aquí que Dios es exaltado en su poder. ¿Quién es un profesor como él?
Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
23 ¿Quién le ha prescrito su camino? ¿O quién puede decir: “Has cometido una injusticia”?
Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
24 “Acuérdate de que engrandeces su obra, sobre la que los hombres han cantado.
Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25 Todos los hombres lo han mirado. El hombre lo ve de lejos.
S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
26 He aquí que Dios es grande y no lo conocemos. El número de sus años es inabarcable.
Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
27 Porque él extrae las gotas de agua, que destilan en lluvia de su vapor,
U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
28 que los cielos derraman y que caen sobre el hombre en abundancia.
Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
29 En efecto, ¿puede alguien entender la propagación de las nubes y los truenos de su pabellón?
Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
30 He aquí que difunde su luz a su alrededor. Cubre el fondo del mar.
Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
31 Porque por ellos juzga al pueblo. Da comida en abundancia.
Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
32 Cubre sus manos con el rayo, y le ordena que golpee la marca.
On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
33 Su ruido habla de él, y el ganado también, en lo que respecta a la tormenta que se avecina.
Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.