< Job 31 >

1 “Hice un pacto con mis ojos; ¿cómo debería entonces mirar con lujuria a una mujer joven?
Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
2 Porque lo que es la porción de Dios en lo alto, y la herencia del Todopoderoso en las alturas?
Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?
3 ¿No es una calamidad para los injustos, y el desastre a los obreros de la iniquidad?
Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?
4 No ve mis caminos, y contar todos mis pasos?
Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
5 “Si he andado con falsedad, y mi pie se ha apresurado a engañar
Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
6 (que me pesen en una balanza uniforme, para que Dios conozca mi integridad);
Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
7 si mi paso se ha desviado del camino, si mi corazón caminara tras mis ojos, si alguna mancha se ha pegado a mis manos,
Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
8 entonces déjame sembrar, y que otro coma. Sí, que el producto de mi campo sea desarraigado.
Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
9 “Si mi corazón ha sido seducido por una mujer, y he esperado en la puerta de mi vecino,
Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
10 que muela para otro mi mujer, y otros se encorven sobre ella.
Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
11 Porque eso sería un crimen atroz. Sí, sería una iniquidad ser castigado por los jueces,
Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
12 porque es un fuego que consume hasta la destrucción, y que me arrancaría de raíz todo mi aumento.
Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
13 “Si he despreciado la causa de mi siervo o de mi sirvienta, cuando contendían conmigo,
Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
14 ¿Qué haré entonces cuando Dios se levante? Cuando me visite, ¿qué le responderé?
Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
15 ¿Acaso no lo hizo el que me hizo en el vientre? ¿No se nos formó en el vientre materno?
Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
16 “Si he retenido a los pobres de su deseo, o han hecho fallar los ojos de la viuda,
Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,
17 o haber comido mi bocado solo, y el huérfano no ha comido de ella
I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
18 (no, desde mi juventud creció conmigo como con un padre, La he guiado desde el vientre de mi madre);
Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
19 si he visto a alguno perecer por falta de ropa, o que los necesitados no tenían cobertura;
Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,
20 si su corazón no me ha bendecido, si no se ha calentado con el vellón de mi oveja;
Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
21 si he levantado mi mano contra los huérfanos, porque vi mi ayuda en la puerta;
Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,
22 entonces dejé caer mi hombro desde el omóplato, y que mi brazo se rompa desde el hueso.
Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
23 Porque la calamidad de Dios es un terror para mí. Por su majestad, no puedo hacer nada.
Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.
24 “Si he hecho del oro mi esperanza, y han dicho al oro fino: “Tú eres mi confianza”.
Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!
25 Si me he alegrado porque mi riqueza era grande, y porque mi mano se había vuelto mucho;
Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,
26 si he visto el sol cuando brillaba, o la luna moviéndose con esplendor,
Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
27 y mi corazón ha sido seducido en secreto, y mi mano lanzó un beso de mi boca;
I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
28 esto también sería una iniquidad que sería castigada por los jueces, porque habría negado al Dios que está arriba.
I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
29 “Si me he alegrado de la destrucción del que me odiaba, o me levanté cuando el mal lo encontró
Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
30 (Ciertamente no he permitido que mi boca peque pidiendo su vida con una maldición);
Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;
31 si los hombres de mi tienda no han dicho, ¿Quién puede encontrar a alguien que no se haya saciado con su carne?
Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
32 (el extranjero no ha acampado en la calle, pero he abierto mis puertas al viajero);
Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
33 si como Adán he cubierto mis transgresiones, ocultando mi iniquidad en mi corazón,
Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
34 porque temía a la gran multitud, y el desprecio de las familias me aterrorizó, así que guardé silencio, y no salí de la puerta...
Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.
35 ¡ojalá tuviera uno que me escuchara! ¡He aquí mi firma! ¡Que el Todopoderoso me responda! ¡Que el acusador escriba mi acusación!
O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
36 Seguramente lo llevaría al hombro, y lo ataría a mí como una corona.
Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
37 Yo le declararía el número de mis pasos. Me acercaría a él como un príncipe.
Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
38 Si mi tierra grita contra mí, y sus surcos lloran juntos;
Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
39 si he comido sus frutos sin dinero, o han hecho que sus propietarios pierdan la vida,
Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,
40 deja que los cardoscrezcan en lugar del trigo, y stinkweed en lugar de cebada”. Las palabras de Job han terminado.
Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.

< Job 31 >