< Job 29 >

1 Job retomó su parábola y dijo
A i korero tonu a Hopa i tana pepeha, i mea,
2 “Oh, si yo fuera como en los meses de antaño, como en los días en que Dios velaba por mí;
Aue, me i rite ki nga marama o mua, ki nga ra i tiaki ai te Atua i ahau!
3 cuando su lámpara brilló sobre mi cabeza, y con su luz atravesé las tinieblas,
I tiaho mai ai tana rama ki toku matenga, a na tana whakamarama i haere ai ahau i te pouri:
4 como estaba en mi mejor momento, cuando la amistad de Dios estaba en mi tienda,
Me i pera ano me ahau i nga ra o toku taiohitanga, i te mea nei kei runga to te Atua whakaaro puku i toku teneti;
5 cuando el Todopoderoso aún estaba conmigo, y mis hijos estaban a mi alrededor,
I te mea e noho ana ano te Kaha Rawa i ahau, a kei tetahi taha oku aku tamariki, kei tetahi taha;
6 cuando mis pasos fueron lavados con mantequilla, y la roca derramó chorros de aceite para mí,
I horoia ai oku takahanga ki te pata, a rere mai ana nga awa hinu ki ahau i roto i te kohatu!
7 cuando salí a la puerta de la ciudad, cuando preparé mi asiento en la calle.
I toku haerenga atu ki te kuwaha ki te pa, a whakapai ana i te nohoanga moku i te waharoa,
8 Los jóvenes me vieron y se escondieron. Los ancianos se levantaron y se pusieron de pie.
Ka kite nga taitamariki i ahau, a piri ana ratou: whakatika ana nga koroheke, tu ana ki runga;
9 Los príncipes se abstuvieron de hablar, y se puso la mano en la boca.
Mutu pu te korero a nga tino tangata, kua kopania te ringa ki o ratou mangai;
10 La voz de los nobles se acalló, y su lengua se pegó al paladar.
Ngaro ana te reo o nga rangatira, piri ana o ratou arero ki o ratou ngao.
11 Porque cuando el oído me escuchó, entonces me bendijo, y cuando el ojo me vio, me elogió,
No te rongonga hoki o te taringa i ahau manaaki ana i ahau; te kitenga o te kanohi i ahau, whakaae mai ana ki aku mahi:
12 porque liberé a los pobres que lloraban, y también al huérfano, que no tenía quien le ayudara,
No te mea naku i whakaora te rawakore i a ia e karanga ana, te pani me te tangata hoki kahore nei ona kaiawhina.
13 la bendición del que estaba dispuesto a perecer vino sobre mí, y he hecho que el corazón de la viuda cante de alegría.
I tau ki runga ki ahau te manaaki a te tangata e tata ana ki te whakangaromanga; harakoa ana i ahau te ngakau o te pouaru.
14 Me vestí de justicia, y me vistió. Mi justicia era como un manto y una diadema.
I kakahuria e ahau te tika, a ko tera toku kakahu: e rite ana taku whakarite whakawa he koroka, he karauna.
15 Yo era los ojos de los ciegos, y los pies a los cojos.
He kanohi ahau ki te matapo, he waewae ki te kopa.
16 Fui padre de los necesitados. Investigué la causa de él que no conocía.
He matua ahau ki nga rawakore: a i ata rapua e ahau te tikanga o te totohe a te tangata kihai nei ahau i mohio.
17 Rompí las mandíbulas de los injustos y arrancó la presa de sus dientes.
Wawahia ana e ahau nga kauae o te tangata kino, a takiritia mai ana e ahau tana mea pahua i roto i ona niho.
18 Entonces dije: “Moriré en mi propia casa, Contaré mis días como la arena.
Katahi ahau ka mea, Tera ahau e mate i roto i toku ohanga; ka whakanuia oku ra kia rite ki te onepu te maha:
19 Mi raíz se extiende hasta las aguas. El rocío reposa toda la noche en mi rama.
Ko toku pakiaka tautoro tonu ki nga wai, a i te po tau ana te tomairangi ki runga ki toku peka:
20 Mi gloria está fresca en mí. Mi arco se renueva en mi mano’.
Ko toku kororia hou tonu i roto i ahau, a hoki ake ana te kaha o taku kopere i toku ringa.
21 “Los hombres me escucharon, esperaron, y guardé silencio por mi consejo.
I whakarongo mai nga tangata ki ahau, i tatari, whakarongo puku ana ratou i ahau e whakatakoto whakaaro ana.
22 Después de mis palabras no volvieron a hablar. Mi discurso cayó sobre ellos.
I muri i aku kupu kore ake ratou i korero ano; maturuturu iho ana aku kupu ki runga ki a ratou.
23 Me esperaron como a la lluvia. Sus bocas bebieron como con la lluvia de primavera.
I taria mai ahau e ratou ano ko te ua; hamama mai ana o ratou mangai ano e tatari ana ki te ua o muri.
24 Les sonreí cuando no tenían confianza. No rechazaron la luz de mi rostro.
Ka kata ahau ki a ratou, kihai i whakaponohia e ratou; kihai hoki ratou i whakataka i te marama o toku mata.
25 elegí fuera de su camino, y me senté como jefe. Viví como un rey en el ejército, como quien consuela a los dolientes.
Naku to ratou ara i whiriwhiri, a noho ana ahau hei rangatira, noho ana hoki ahau ano he kingi i roto i te ope; i rite ahau ki te kaiwhakamarie o te hunga e tangi ana.

< Job 29 >