< Jeremías 36 >

1 En el cuarto año de Joacim hijo de Josías, rey de Judá, llegó a Jeremías esta palabra de parte de Yahvé, diciendo:
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono fā ʻoe taʻu ʻo Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe hoko ʻae folofola ni kia Selemaia meia Sihova, ʻo pehē,
2 “Toma un rollo de libro y escribe en él todas las palabras que te he dicho contra Israel, contra Judá y contra todas las naciones, desde el día en que te hablé, desde los días de Josías hasta hoy.
“Toʻo kiate koe ʻae tohi tākai, pea tohi ai ʻae ngaahi lea kotoa pē kuo u lea ʻaki kiate koe ki ʻIsileli, mo Siuta, mo e kakai kotoa pē, talu mei he ʻaho naʻaku fua lea ai kiate koe, ʻo fai mei he ngaahi ʻaho ʻo Siosaia, ʻio, ʻo aʻu ki he ʻaho ni.
3 Puede ser que la casa de Judá oiga todo el mal que pienso hacerles, para que cada uno se convierta de su mal camino; para que yo perdone su iniquidad y su pecado.”
Pea ʻe fanongo nai ʻe he fale ʻo Siuta ʻae kovi kotoa pē ʻaia ʻoku ou tokanga ke fai kiate kinautolu; koeʻuhi ke nau tafoki ʻae tangata taki taha mei hono hala kovi; koeʻuhi ke u fakamolemole ai ʻenau hia, pea mo ʻenau angahala.”
4 Entonces Jeremías llamó a Baruc hijo de Nerías, y Baruc escribió de boca de Jeremías todas las palabras de Yahvé, que le había hablado, en un rollo de libro.
Pea naʻe toki ui ʻe Selemaia kia Paluki ko e foha ʻo Nelia: pea tohi ʻe Paluki mei he ngutu ʻo Selemaia ʻi he tohi tākai ʻae ngaahi folofola kotoa pē ʻa Sihova, ʻaia naʻa ne folofolaʻaki kiate ia.
5 Jeremías ordenó a Baruc, diciendo: “Estoy restringido. No puedo entrar en la casa de Yahvé.
Pea naʻe fekau ʻe Selemaia, kia Paluki, ʻo pehē, “ʻOku ou nofo pōpula au, ʻoku ʻikai te u faʻa ʻalu ki he fale ʻo Sihova:
6 Por lo tanto, ve y lee del rollo que has escrito de mi boca, las palabras de Yahvé, a los oídos del pueblo en la casa de Yahvé en el día de ayuno. También las leerás en los oídos de todo Judá que salga de sus ciudades.
Ko ia ke ke ʻalu koe, pea lau ʻi he tohi, ʻaia kuo ke tohi mei hoku ngutu, ʻae ngaahi folofola ʻa Sihova ke fanongo ʻae kakai ʻi he fale ʻo Sihova ʻi he ʻaho ʻaukai: pea ke ke lau foki ia ki Siuta kotoa pē, ʻakinautolu kuo haʻu mei honau ngaahi kolo.
7 Puede ser que presenten su súplica ante Yahvé, y que cada uno se convierta de su mal camino; porque Yahvé ha pronunciado gran enojo e ira contra este pueblo.”
Heiʻilo pe te nau fai ʻenau lotu ʻi he ʻao ʻo Sihova, pea taki taha tafoki mei hono hala kovi: he ʻoku lahi ʻae houhau mo e tuputāmaki kuo fakahā ʻe Sihova ki he kakai ni.”
8 Baruc, hijo de Nerías, hizo todo lo que le mandó el profeta Jeremías, leyendo en el libro las palabras de Yahvé en la casa de Yahvé.
Pea naʻe fai ʻe Paluki ko e foha ʻo Nelia ʻo hangē ko e meʻa kotoa pē naʻe fekau ʻe Selemaia ko e palōfita kiate ia, ʻo ne lau ʻi he tohi ʻae ngaahi folofola ʻa Sihova ʻi he fale ʻo Sihova.
9 En el quinto año de Joacim hijo de Josías, rey de Judá, en el mes noveno, todo el pueblo de Jerusalén y todo el pueblo que venía de las ciudades de Judá a Jerusalén, proclamaron un ayuno ante Yahvé.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono nima taʻu ʻo Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea ʻi hono hiva māhina naʻa nau fanongonongo ʻae ʻaukai ʻi he ʻao ʻo Sihova ki he kakai kotoa pē ʻi Selūsalema, pea mo e kakai kotoa pē naʻe haʻu mei he ngaahi kolo ʻo Siuta ki Selūsalema.
10 Entonces Baruc leyó las palabras de Jeremías del libro en la casa de Yahvé, en la sala de Gemarías, hijo del escriba Safán, en el atrio superior, a la entrada de la puerta nueva de la casa de Yahvé, a oídos de todo el pueblo.
Pea naʻe toki lau ʻe Paluki ʻi he tohi ʻae ngaahi lea ʻa Selemaia ʻi he fale ʻo Sihova, ʻi he potu fale ʻo Kemalia ko e foha ʻo Safani ko e tangata tohi, ʻi he potu lahi, ʻi he hūʻanga ʻoe matapā foʻou ʻoe fale ʻo Sihova, pea naʻe fanongo ʻae kakai kotoa pē.
11 Cuando Micaías, hijo de Gemarías, hijo de Safán, escuchó del libro todas las palabras de Yahvé,
Pea ʻi he fanongo ʻa Mikaia ko e foha ʻo Kemalia, ko e foha ʻo Safani, ki he ngaahi folofola kotoa pē ʻa Sihova mei he tohi,
12 bajó a la casa del rey, a la sala del escriba; y he aquí que todos los príncipes estaban sentados allí, el escriba Elisama, Delaías hijo de Semaías, Elnatán hijo de Acbor, Gemarías hijo de Safán, Sedequías hijo de Ananías, y todos los príncipes.
Naʻe toki ʻalu hifo ia ki he fale ʻoe tuʻi, ki he potu fale ʻoe kau tangata tohi: pea vakai, ko e houʻeiki kotoa pē naʻe nofo ai, ko ʻIlisama ko e tangata tohi, mo Telaia, ko e foha ʻo Simaia, pea mo Elinatani ko e foha ʻo ʻAkipoa, mo Kemalia ko e foha ʻo Safani, mo Setikia ko e foha ʻo Hanania, pea mo e houʻeiki kotoa pē.
13 Entonces Micaías les declaró todas las palabras que había oído, cuando Baruc leyó el libro a oídos del pueblo.
Pea naʻe fakahā kiate kinautolu ʻe Mikaia ʻae ngaahi lea naʻa ne fanongo ki ai, ʻi he lau ʻe Paluki mei he tohi ʻi he telinga ʻoe kakai.
14 Entonces todos los príncipes enviaron a Jehudí hijo de Netanías, hijo de Selemías, hijo de Cusi, a Baruc, diciendo: “Toma en tu mano el rollo que has leído a oídos del pueblo, y ven.” Entonces Baruc, hijo de Nerías, tomó el rollo en su mano y se acercó a ellos.
Ko ia naʻe fekau ʻe he houʻeiki kotoa pē ʻa Sehuti, ko e foha ʻo Netania, ko e foha ʻo Selemaia, ko e foha ʻo Kusi, kia Paluki, ʻo pehē, “Toʻo ʻi ho nima ʻae tohi tākai ʻaia naʻa ke lau ʻi he telinga ʻoe kakai, pea ke ʻalu ange.” Pea naʻe toʻo ʻe Paluki ko e foha ʻo Nelia ʻae tohi tākai ʻi hono nima, pea haʻu kiate kinautolu.
15 Ellos le dijeron: “Siéntate ahora y léelo ante nosotros”. Así que Baruc lo leyó en su audiencia.
Pea naʻa nau pehē kiate ia, “Nofo ki lalo, pea lau ia ʻi homau telinga.” Pea naʻe lau ia ʻe Paluki ka nau fanongo.
16 Cuando escucharon todas las palabras, se volvieron temerosos unos de otros y dijeron a Baruc: “Sin duda, contaremos al rey todas estas palabras.”
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻenau fanongo ki he ngaahi lea kotoa pē, naʻa nau fesiofaki ʻi he ilifia, pea nau pehē kia Paluki, “Ko e moʻoni te mau fakahā ki he tuʻi ʻae ngaahi lea ni kotoa pē.”
17 Le preguntaron a Baruc, diciendo: “Dinos ahora, ¿cómo has escrito todas estas palabras en su boca?”
Pea naʻa nau fehuʻi kia Paluki, ʻo pehē, “Fakahā mai eni, naʻa ke tohi fēfē ʻae ngaahi lea ni kotoa pē mei hono ngutu?”
18 Entonces Baruc les respondió: “Él me dictó todas estas palabras con su boca, y yo las escribí con tinta en el libro”.
Pea pehēange ʻe Paluki kiate kinautolu, “Naʻa ne lea ʻaki mei hono ngutu ʻae ngaahi lea ni kotoa pē kiate au, pea u tohi ʻaki ia ʻae vaitohi ʻi he tohi.”
19 Entonces los príncipes le dijeron a Baruc: “Tú y Jeremías vayan a esconderse. Que nadie sepa dónde están”.
Pea naʻe pehē ʻe he houʻeiki kia Paluki, “ʻAlu, ʻo fufū koe, ʻa koe mo Selemaia; pea ʻoua naʻa ʻilo ʻe ha tangata pe ʻoku mo ʻi fē.”
20 Entraron al rey en el atrio, pero habían guardado el rollo en la habitación del escriba Elisama. Entonces contaron todas las palabras a la vista del rey.
Pea naʻa nau ʻalu ki he tuʻi ki he fale fakaʻeiʻeiki, ka nau tuku ʻae tohi tākai ʻi he potu ʻi ʻolunga ʻo ʻIlisama ko e tangata tohi, pea naʻe fakahā ʻae ngaahi lea kotoa pē ʻi he telinga ʻoe tuʻi.
21 El rey envió a Jehudí a buscar el rollo y lo sacó de la habitación del escriba Elisama. Jehudí lo leyó a la vista del rey, y a la vista de todos los príncipes que estaban junto al rey.
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi kia Sehuti ke ʻomi ʻae tohi tākai: pea ne ʻomi ia mei he potu fale ʻo ʻIlisama ko e tangata tohi. Pea lau ia ʻe Sehuti ʻi he telinga ʻoe tuʻi, pea ʻi he telinga ʻoe houʻeiki kotoa pē naʻe tutuʻu fakataha mo e tuʻi.
22 El rey estaba sentado en la casa de invierno en el mes noveno, y había un fuego en el brasero ardiendo ante él.
Pea naʻe ʻafio ʻae tuʻi ʻi he fale mumū ʻi hono hiva ʻoe māhina: pea naʻe ʻi hono ʻao ʻae afi kakaha ʻi he matanavu.
23 Cuando Jehudí hubo leído tres o cuatro columnas, el rey lo cortó con el cortaplumas y lo echó al fuego que había en el brasero, hasta que todo el rollo se consumió en el fuego que había en el brasero.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili hono lau ʻe Sehuti ʻae vahe ʻe tolu pe fā, naʻa ne hifi ʻaki ia ʻae hele, pea laku ia ki he afi naʻe ʻi he matanavu, pea fakaʻauha ʻae tohi tākai kotoa pē ʻi he afi naʻe ʻi he matanavu.
24 El rey y sus siervos, al oír todas estas palabras, no tuvieron miedo y no se rasgaron las vestiduras.
Ka naʻe ʻikai te nau manavahē, pe mahaehae honau kofu, ʻae tuʻi, pe ko ʻene kau tamaioʻeiki naʻe fanongo ki he ngaahi lea ni kotoa pē.
25 Además, Elnatán, Delaías y Gemarías habían intercedido ante el rey para que no quemara el rollo, pero él no los escuchó.
Ka naʻe kole ʻa Elinatani mo Telaia mo Kemalia ki he tuʻi ke ʻoua naʻa tutu ʻae tohi tākai: ka naʻe ʻikai te ne fie fanongo kiate kinautolu.
26 El rey ordenó a Jerameel, hijo del rey, y a Seraías, hijo de Azriel, y a Selemías, hijo de Abdeel, que detuvieran al escriba Baruc y al profeta Jeremías, pero el Señor los escondió.
Ka naʻe fekau ʻe he tuʻi kia Silamili ko e foha ʻo Hameleki, pea mo Selaia ko e foha ʻo ʻAsilieli, pea mo Selemaia ko e foha ʻo ʻApitili, ke puke ʻa Paluki ko e tangata tohi mo Selemaia ko e palōfita: ka naʻe fufū ʻakinaua ʻe Sihova.
27 Entonces vino la palabra de Yahvé a Jeremías, después de que el rey quemó el rollo, y las palabras que Baruc escribió en boca de Jeremías, diciendo:
Pea naʻe toki hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, hili hono tutu ʻae tohi tākai ʻe he tuʻi, pea mo e ngaahi lea ʻaia naʻe tohi ʻe Paluki mei he ngutu ʻo Selemaia ʻo pehē;
28 “Vuelve a tomar otro rollo y escribe en él todas las palabras anteriores que estaban en el primer rollo, que Joacim, rey de Judá, ha quemado.
“Ke ke toe toʻo ʻae tohi tākai ʻe taha, pea tohi ki ai ʻae ngaahi lea kotoa pē, ʻaia naʻe tuʻu ʻi he ʻuluaki tohi tākai, ʻaia naʻe tutu ʻe Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta.
29 Sobre Joacim, rey de Judá, dirás: “Yahvé dice: “Tú has quemado este rollo, diciendo: “¿Por qué has escrito en él, diciendo: ‘El rey de Babilonia vendrá ciertamente a destruir esta tierra, y hará desaparecer de ella a hombres y animales?””.
Pea te ke lea ʻo pehē kia Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta, ‘ʻOku pehē ʻe Sihova; “Naʻa ke tutu ʻae tohi tākai ni, ʻo pehē, “Ko e hā naʻa ke tohi ai? ʻo pehē, ‘Ko e moʻoni ʻe haʻu ʻae tuʻi ʻo Papilone ʻo fakaʻauha ʻae fonua ni pea fakatangaʻi ʻae tangata pea mo e manu?’””
30 Por eso dice Yahvé sobre Joacim, rey de Judá: “No tendrá quien se siente en el trono de David. Su cadáver será arrojado de día al calor, y de noche a la helada.
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova kia Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta; “ʻE ʻikai te ne maʻu ha taha ke nofo ʻi he nofoʻanga fakaʻeiʻeiki ʻo Tevita: pea ʻe lī atu hono ʻangaʻanga ki he pupuha ʻi he ʻaho, pea ki he momoko ʻi he pō.
31 Lo castigaré a él, a su descendencia y a sus siervos por su iniquidad. Traeré sobre ellos, sobre los habitantes de Jerusalén y sobre los hombres de Judá, todo el mal que he pronunciado contra ellos, pero no escucharon”.
Pea te u tautea ia mo hono hako mo ʻene kau tamaioʻeiki koeʻuhi ko ʻenau angahala; pea te u ʻomi kiate kinautolu, pea mo e kakai ʻo Selūsalema, pea mo e kau tangata ʻo Siuta, ʻae kovi kotoa pē ʻaia kuo u fakahā kiate kinautolu: ka naʻe ʻikai te nau fanongo.”
32 Entonces Jeremías tomó otro rollo y se lo dio a Baruc, el escriba hijo de Nerías, quien escribió en él, de boca de Jeremías, todas las palabras del libro que Joacim, rey de Judá, había quemado en el fuego; y se les añadieron muchas palabras similares.
Pea naʻe toki toʻo ʻe Selemaia ʻae tohi tākai ʻe taha, pea foaki ia kia Paluki ko e tangata tohi, ko e foha ʻo Nelia; ʻaia naʻe tohi mei he ngutu ʻo Selemaia, ʻae ngaahi lea kotoa pē ʻoe tohi ʻaia naʻe tutu ʻi he afi ʻe Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta: pea naʻe fakalahi ʻaki ʻae ngaahi lea pehē kiate kinautolu.

< Jeremías 36 >