< Génesis 13 >
1 Abram subió de Egipto — él, su mujer, todo lo que tenía, y Lot con él — al Sur.
Pea naʻe ʻalu hake ʻa ʻEpalame mei ʻIsipite, ko ia, mo hono uaifi, mo ia kotoa pē naʻa ne maʻu, pea naʻa nau ō mo Lote, ki he feituʻu tonga.
2 Abram era muy rico en ganado, en plata y en oro.
Pea naʻe koloaʻia ʻaupito ʻa ʻEpalame ʻi he fanga manu, mo e siliva, mo e koula.
3 Siguió su camino desde el sur hasta Betel, hasta el lugar donde había estado su tienda al principio, entre Betel y Hai,
Pea ʻalu ai pe ia ʻi hono fononga mei he feituʻu tonga ʻo aʻu ki Peteli, ki he potu naʻe tuʻu ai ʻa hono fale fehikitaki he kamataʻanga, ʻi he vahaʻa ʻo Peteli mo ʻAi:
4 hasta el lugar del altar que había hecho allí al principio. Allí Abram invocó el nombre de Yahvé.
Ki he potu ʻoe ʻesifeilaulau, ʻaia naʻa ne tomuʻa fokotuʻu: pea naʻe ui ai ʻa ʻEpalame ki he huafa ʻo Sihova.
5 También Lot, que iba con Abram, tenía rebaños, vacas y tiendas.
Pea naʻe maʻu ʻe Lote foki, ʻaia naʻe ō mo ʻEpalame, ʻae fanga sipi, mo e fanga manu, mo e ngaahi fale fehikitaki.
6 La tierra no podía sostenerlos para que vivieran juntos, pues sus posesiones eran tan grandes que no podían vivir juntos.
Pea naʻe siʻi ʻae fonua kiate kinaua ke na nofo fakataha: he naʻe lahi ʻaupito ʻena meʻa, ko ia naʻe ʻikai ai te na faʻa nofo fakataha.
7 Hubo disputas entre los pastores del ganado de Abram y los pastores del ganado de Lot. Los cananeos y los ferezeos vivían entonces en la tierra.
Pea naʻe ai ha kē ʻi he kau tauhimanu ʻa ʻEpalame mo e kau tauhimanu ʻa Lote: pea naʻe kei nofo ʻae kakai Kēnani mo e kau Pelisi ʻi he fonua, ʻi he kuonga ko ia.
8 Abram le dijo a Lot: “Por favor, que no haya disputas entre tú y yo, y entre tus pastores y los míos, porque somos parientes.
Pea naʻe pehē ʻe ʻEpalame kia Lote, “ʻOku ou kole kiate koe, ke ʻoua naʻa ai ha kē ʻiate kitaua, pe ʻi heʻeku kau tauhimanu mo hoʻo kau tauhimanu; he ʻoku ta kāinga.
9 ¿No está toda la tierra ante ti? Por favor, sepárense de mí. Si te vas a la izquierda, yo me iré a la derecha. O si te vas a la derecha, entonces yo me iré a la izquierda”.
ʻIkai ʻoku ʻi ho ʻao ʻae fonua kotoa? ʻOku ou kole kiate koe, ke mavahe koe ʻiate au: kapau te ke ʻi he toʻohema pea te u ʻalu au ki he toʻomataʻu; pea kapau te ke ʻalu ki he toʻomataʻu, pea te u ʻalu au ki he toʻohema.”
10 Lot alzó los ojos y vio toda la llanura del Jordán, que estaba bien regada por todas partes, antes de que Yahvé destruyera a Sodoma y Gomorra, como el jardín de Yahvé, como la tierra de Egipto, al ir a Zoar.
Pea naʻe sio hake ʻa Lote, pea vakai ʻe ia ki he fonua fakalelei kotoa pē ʻo Sioatani, kuo lahi ʻae vai ʻi he potu kotoa pē. ʻI he teʻeki ke fakaʻauha ʻe Sihova ʻa Sotoma mo Komola, naʻe hangē ia ko e ngoue ʻa Sihova, ʻo tatau mo e fonua ko ʻIsipite, ʻi he halaifonua ki Soa.
11 Así que Lot eligió para sí la llanura del Jordán. Lot viajó hacia el este, y se separaron el uno del otro.
Pea naʻe fili ʻe Lote maʻana, ʻae fonua tokalelei kotoa pē ʻo Sioatani; pea fononga ʻa Lote ki he feituʻu hahake: pea naʻe fakamāvae ʻakinaua.
12 Abram vivió en la tierra de Canaán, y Lot vivió en las ciudades de la llanura, y trasladó su tienda hasta Sodoma.
Naʻe nofo ʻa ʻEpalame ʻi he fonua ko Kēnani, pea nofo ʻa Lote ʻi he ngaahi kolo ʻoe tokalelei, pea naʻa ne fokotuʻu hono fale fehikitaki ke hanga ki Sotoma.
13 Los hombres de Sodoma eran sumamente malvados y pecadores contra el Señor.
Ka naʻe kovi ʻae kakai ʻo Sotoma, pea angahala ʻaupito ʻi he ʻao ʻo Sihova.
14 Yahvé dijo a Abram, después de que Lot se separó de él: “Ahora, levanta tus ojos y mira desde el lugar donde estás, hacia el norte y el sur y hacia el este y el oeste,
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia ʻEpalame, hili ʻae māvae ʻa Lote meiate ia, “Tangaki hake ni ho mata, pea sio mei he potu ʻoku ke ʻi ai ki he tokelau mo e tonga, pea ki he hahake, mo hihifo:
15 porque daré toda la tierra que ves a ti y a tu descendencia para siempre.
He ko e fonua kotoa pē ʻoku ke mamata ai, te u foaki ia kiate koe, pea ki ho hako ʻo lauikuonga.
16 Haré que tu descendencia sea como el polvo de la tierra, de modo que si un hombre puede contar el polvo de la tierra, también tu descendencia podrá ser contada.
Pea te u fakatupu ho hako ke hangē ko e efu ʻoe kelekele: pea kapau ʻe faʻa lau ʻe ha tangata ʻae efu ʻoe kelekele, pehē, ʻe lau foki ʻa ho hako.
17 Levántate, recorre la tierra a lo largo y a lo ancho, porque yo te la daré”.
Tuʻu hake, pea ʻalu atu ʻi he fonua, ʻi hono lōloa mo hono māukupu ʻo ia he te u foaki ia kiate koe.”
18 Abram trasladó su tienda y vino a vivir junto a las encinas de Mamre, que están en Hebrón, y construyó allí un altar a Yahvé.
Pea naʻe toki hiki ʻe ʻEpalame hono fale fehikitaki, pea haʻu ʻo nofo ʻi he fonua tokalelei ʻo Mamili, ʻaia ʻoku ʻi Hepeloni, pea naʻe fokotuʻu ai ʻae ʻesifeilaulau kia Sihova.