< Ezequiel 24 >
1 Otra vez, en el noveno año, en el décimo mes, en el décimo día del mes, vino a mí la palabra de Yahvé, diciendo:
Naʻe toe hoko foki ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻi hono hiva ʻoe taʻu, ʻi hono hongofulu ʻoe māhina, mo hono hongofulu ʻoe ʻaho ʻi he māhina, ʻo pehē,
2 “Hijo de hombre, escribe el nombre del día, este mismo día. El rey de Babilonia se acercó a Jerusalén este mismo día.
Foha ʻoe tangata, tohi ʻe koe ʻae hingoa ʻoe ʻaho ko eni: he naʻe teuteu ʻae tuʻi ʻo Papilone ki Selūsalema ʻi he ʻaho ko eni.
3 Di una parábola a la casa rebelde, y diles: ‘Dice el Señor Yahvé, “Pon el caldero en el fuego. Póntelo, y también verter agua en él.
Pea ke lea ʻaki ha fakatātā ki he fale angatuʻu, mo ke pehē kiate kinautolu, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; Fokotuʻu ʻae kulo, fokotuʻu ia pea lilingi ha vai ki ai:
4 Reúne sus piezas en él, incluso cada pieza buena: el muslo y el hombro. Rellénalo con los huesos elegidos.
Tānaki ʻae ngaahi konga ki ai, ʻae konga lelei kotoa pē, ʻae alanga mui mo e alanga muʻa; fakafonu ʻaki ia ʻae ngaahi hui lelei.
5 Toma la elección del rebaño, y también una pila de madera para los huesos bajo el caldero. Hazlo hervir bien. Sí, que sus huesos se hiervan dentro”.
Fili mai ʻaia ʻoku lelei hake ʻi he fanga manu, pea ʻai ʻae ngaahi hui ki lalo ʻi ai, pea ʻai ke lelei ʻaupito, pea fakamoho ʻae hui ʻi ai.”
6 “‘Por eso dice el Señor Yahvé: “Ay de la maldita ciudad, al caldero cuyo óxido está en él, y cuyo óxido no se ha apagado. Sacar de ella pieza tras pieza sin echarlo a suertes.
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Malaʻia ki he kolo kuo pani toto, ʻae kulo ko ia, ʻoku kei ʻi ai ʻae ʻuli, kuo teʻeki ke mavahe hono ʻuli mei ai! Toʻo taki taha mai ʻae konga mei ai, pea ʻoua naʻa filifilimānako.
7 “‘“Porque la sangre que derramó está en medio de ella. Lo puso sobre la roca desnuda. No lo vertió en el suelo, para cubrirlo de polvo.
He ʻoku ʻi loto ʻiate ia ʻa hono toto kuo ne ʻai ia ki he funga maka; naʻe ʻikai te ne lilingi ia ki he kelekele ke ʻufiʻufi ia ʻaki ʻae efu:
8 Para que la ira suba a tomar venganza, He puesto su sangre en la roca desnuda, que no debe ser cubierto”.
Ka koeʻuhi ke tupu ʻae houhau mo fakahoko hono tautea; kuo u tuku ai hono toto ki he funga maka, koeʻuhi ke ʻoua naʻa ʻufiʻufi ia.”
9 “‘Por eso dice el Señor Yahvé: “¡Ay de la maldita ciudad! También voy a hacer la pila grande.
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Malaʻia ki he kolo pani toto! ʻIo, te u fokotuʻu ke lahi ʻae fefie ki he afi.
10 Amontonar la madera. Calienta el fuego. Hervir bien la carne. Hacer el caldo espeso, y que se quemen los huesos.
ʻAi pe ʻae fefie, pea tafu ʻae afi, pea tutu ʻae kakano, pea ʻai ke fifisi lahi, pea tuku ke vela ʻae ngaahi hui.
11 Entonces ponlo vacío sobre sus brasas, que puede estar caliente, y su bronce puede arder, y que su suciedad se funda en ella, para que su óxido se consuma.
Pea toki ʻai maha pe ia ki he afi, koeʻuhi ke vela ai hono palasa, ʻio, ke vela, pea koeʻuhi ke molū hono fakalielia ʻi ai, pea ke ʻosi mei ai ʻae ʻuli ʻoku tētē.
12 Está cansada del trabajo; sin embargo, su gran óxido, la oxidación por el fuego, no la deja.
Kuo ne fakaongosia ia ʻi he ngaahi loi, pea naʻe ʻikai mahuʻi meiate ia ʻa hono ʻuli: ko e [meʻa ]ʻuli ʻi ai ʻe tō ki he afi.
13 “‘“En tu inmundicia está la lascivia. Porque te he limpiado y no fuiste limpiado, no serás limpiado de tu inmundicia nunca más, hasta que haya hecho descansar mi ira hacia ti.
ʻOku fakalielia hoʻo [meʻa ]ʻuli: pea koeʻuhi kuo u fakamaʻa koe kae ʻikai te ke maʻa, ʻe ʻikai toe fakamaʻa koe, kaeʻoua ke u ʻai ke hoko ʻa hoku houhau kiate koe.
14 “Yo, Yahvé, lo he dicho. Sucederá, y lo haré. No daré marcha atrás. No perdonaré. No me arrepentiré. Según tus caminos y según tus obras, te juzgarán”, dice el Señor Yahvé.’”
Ko au ko Sihova kuo u lea ki ai: ʻe hoko pe ia, pea te u fai ia ʻeau; ʻe ʻikai te u fakaholomui, pea ʻe ʻikai te u mamae, pe te u fakatomala; ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, te nau fakamaauʻi koe ʻo fakatatau ki ho hala, pea tatau mo hoʻo ngāue kuo ke fai.”
15 También vino a mí la palabra de Yahvé, diciendo:
Naʻe hoko foki ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
16 “Hijo de hombre, he aquí que te quito de un golpe el deseo de tus ojos; pero no te lamentarás ni llorarás, ni correrán tus lágrimas.
“Foha ʻoe tangata, vakai, ʻoku ou toʻo atu ʻaia ʻoku holi ki ai ho mata, ʻi he tā pe taha: ka ʻe ʻikai te ke mamahi pe tangi, pea ʻe ʻikai tafe hifo ho loʻimata.
17 Suspira, pero no en voz alta. No te lamentes por los muertos. Ata tu tocado sobre ti, y pon tus sandalias en tus pies. No te cubras los labios, y no comas pan de luto”.
ʻOua naʻa tangi, pea ʻoua naʻa fai ha mamahi, koeʻuhi ko e pekia; ʻai pe ʻae tatā ki ho ʻulu, pea ʻai mo e topuvaʻe ki ho vaʻe, pea ʻoua naʻa puke ngutu, pea ʻoua naʻa kai ʻae mā ʻae kau tangilāulau.”
18 Así que hablé al pueblo por la mañana, y al atardecer murió mi mujer. Así que hice por la mañana lo que se me había ordenado.
Ko ia naʻaku lea ki he kakai ʻi he pongipongi: pea ʻi heʻene hoko ki he efiafi naʻe pekia ʻa hoku uaifi; pea naʻaku fai ʻi he pongipongi ʻe taha ʻo hangē ko ia naʻe fekau mai.
19 La gente me preguntó: “¿No nos vas a decir qué significan estas cosas para nosotros, que actúas así?”
Pea naʻe pehē mai ʻe he kakai kiate au, “ʻE ʻikai te ke fakahā mai hono ʻuhinga ʻoe ngaahi meʻa ni kiate kimautolu, pe ko e hā kuo ke fai pehē ai?”
20 Entonces les dije: “Me llegó la palabra de Yahvé, diciendo:
Pea naʻaku tali ʻaki ʻeni kiate kinautolu, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
21 ‘Habla a la casa de Israel: El Señor Yahvé dice: ‘He aquí que yo profano mi santuario, la soberbia de tu poderío, el deseo de tus ojos y lo que tu alma se apiada; y tus hijos y tus hijas que has dejado caerán a espada.
“Lea ki he fale ʻo ʻIsileli, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; Vakai te u fakalieliaʻi ʻa hoku fale tapu, ʻaia ko homou mālohiʻanga, ʻaia ʻoku holi ki ai ho mata, pea mamae ki ai ho laumālie; pea ko ho ngaahi foha mo ho ngaahi ʻofefine kuo mou tuku ʻe hinga ʻi he heletā.
22 Harás lo mismo que yo. No te cubrirás los labios ni comerás pan de luto.
Pea te mou fai ʻo hangē ko ia kuo u fai: ʻe ʻikai te mou pupuni ngutu, pe te mou kai ʻi he mā ʻae kakai tangilāulau.
23 Tendréis vuestros turbantes en la cabeza y vuestras sandalias en los pies. No os lamentaréis ni lloraréis, sino que os consumiréis en vuestras iniquidades y gemiréis unos con otros.
Pea ʻe tatā pe homou ʻulu, pea ʻai mo e topuvaʻe ki homou vaʻe ʻe ʻikai te mou mamahi pe fai ʻae tangi ka te mou fakaʻauʻausino pe, koeʻuhi ko hoʻomou hia, pea femamahiʻaki pe ʻiate kimoutolu
24 Así Ezequiel será una señal para vosotros; según todo lo que él haya hecho, lo haréis vosotros. Cuando esto ocurra, entonces sabréis que yo soy el Señor Yahvé.’”
Ko ia ko ʻIsikieli ko e fakaʻilonga ia kiate kimoutolu: te mou fai ʻekimoutolu ʻo hangē ko ia kotoa pē kuo ne fai ʻe ia: pea ka hoko mai eni, te mou ʻilo ko au ko Sihova ko e ʻOtua.
25 “Tú, hijo de hombre, ¿no será en el día en que yo les quite su fuerza, la alegría de su gloria, el deseo de sus ojos, y aquello en lo que ponen su corazón — sus hijos y sus hijas —
“Ko eni foki, ʻa koe foha ʻoe tangata, ʻi he ʻaho ko ia te u toʻo atu ai meiate kinautolu honau mālohi, mo e fiefia ʻo ʻenau nāunau, ʻae holi ʻa honau mata, mo ia kuo tukupau honau loto ki ai, ʻa honau ngaahi foha mo honau ngaahi ʻofefine, ʻikai ʻe pehē,
26 que en ese día el que se escapa vendrá a ti, para hacerte oír con tus oídos?
Ko ia ʻe hao ʻi he ʻaho ko ia ʻe haʻu kiate koe ke fakaongo ia ki ho telinga?
27 En ese día tu boca se abrirá para el que ha escapado, y hablarás y ya no serás mudo. Así serás una señal para ellos. Entonces sabrán que yo soy Yahvé”.
ʻI he ʻaho ko ia ʻe matoʻo ho ngutu kiate ia kuo hao, pea te ke lea, pea ʻe ʻikai te ke kei noa: pea ko e fakaʻilonga koe kiate kinautolu; pea te nau ʻilo ko Sihova au.”