< Levítico 24 >

1 El Señor le dijo a Moisés,
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, ʻo pehē,
2 “Ordena a los israelitas que te traigan aceite de oliva puro y prensado para las lámparas, para que siempre estén encendidas.
Fekau ki he fānau ʻa ʻIsileli, koeʻuhi kenau ʻomi kiate koe ʻae lolo ʻolive lelei kuo tuki ki he maama, koeʻuhi ke ulo lelei maʻuaipē ʻae maama.
3 Desde la tarde hasta la mañana Aarón debe cuidar las lámparas continuamente ante el Señor, fuera del velo del Testimonio en el Tabernáculo de Reunión. Esta regulación es para todos los tiempos y para todas las generaciones futuras.
‌ʻE teuteu ia ʻe ʻElone ʻituʻa ʻi he puipui ʻoe fuakava ʻi he fale fehikitaki ʻoe kakai, mei he efiafi ki he pongipongi ʻe fai maʻuaipē ia ʻi he ʻao ʻo Sihova; ko e fekau fai maʻu pe ia ʻi homou toʻutangata kotoa pē.
4 Debe cuidar constantemente las lámparas puestas en el candelabro de oro puro ante el Señor.
Ke te u maʻuaipē ʻe ia ʻae ngaahi foʻi maama ki he tuʻunga maama tapu ʻi he ʻao ʻo Sihova.
5 “Usando la mejor harina hornea doce panes, con dos décimas de un efa de harina por cada pan.
Pea ke toʻo ʻae mahoaʻa lelei, ʻo ngaohi ʻaki ʻae foʻi mā ʻe hongofulu ma ua: ʻe ʻai ʻae oma ʻe ua ʻi he foʻi mā pe taha.
6 Colócalos en dos pilas, seis en cada pila, sobre la mesa de oro puro que está delante del Señor.
Pea te ke fokotuʻu ia ʻi he ʻotu ʻe ua, ke taki ono ʻi he ʻotu pe taha, ki he palepale māʻoniʻoni ʻi he ʻao ʻo Sihova.
7 Poner incienso puro al lado de cada pila para que vaya con el pan y sirva de recordatorio, una ofrenda al Señor.
Pea te ke ʻai ki he ʻotu fakatouʻosi pe ʻae laipeno moʻonia, koeʻuhi ke ʻi he mā ia ko e meʻa fakamanatu, ʻio, ko e feilaulau kuo ngaohi ʻaki ʻae afi kia Sihova.
8 Cada sábado se pondrá el pan delante del Señor, dado por los israelitas como una señal continua del acuerdo eterno.
‌ʻE ʻai ia ʻo teuteu ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻo fai maʻu pe ʻi he Sāpate kotoa pē, kuo toʻo ia mei he fānau ʻa ʻIsileli ʻi he fuakava ʻoku taʻengata.
9 Es para Aarón y sus descendientes. Deben comerlo en un lugar santo, pues deben tratarlo como una parte santísima de las ofrendas de alimentos dadas al Señor. Es su parte de las ofrendas de comida para siempre”.
Pea ʻe ʻia ʻElone ia mo hono ngaahi foha; pea kenau kai ia ʻi he potu māʻoniʻoni: he ko e meʻa māʻoniʻoni lahi kiate ia ʻi he ngaahi feilaulau kia Sihova kuo ngaohi ʻaki ʻae afi ʻi he fekau tuʻumaʻu.
10 Un día un hombre que tenía una madre israelita y un padre egipcio entró en el campamento israelita y tuvo una pelea con un israelita.
Pea naʻe ʻalu kituaʻā mo e fānau ʻa ʻIsileli ʻae tama ʻae fefine ʻIsileli, ka ko ʻene tamai ko e tangata ʻIsipite; pea ko e tama ʻae fefine ʻIsileli, mo e tangata ʻIsileli, naʻa na fekuki fakataha ʻi he ʻapitanga:
11 El hijo de la mujer israelita maldijo el nombre del Señor. Así que lo llevaron ante Moisés. (Su madre se llamaba Selomit, hija de Dibri, de la tribu de Dan).
Pea naʻe kape ʻae tama ʻae fefine ʻIsileli ki he huafa ʻo Sihova ʻo lea kovi. Pea naʻa nau ʻomi ia kia Mōsese, (pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē, ko Selomiti, ko e ʻofefine ʻo Tipili ʻi he faʻahinga ʻo Tani: )
12 Lo detuvieron hasta que quedó claro lo que el Señor quería que hicieran al respecto.
Pea naʻa nau tuku haʻisia ia, ke ʻoua ke nau ʻilo ʻae finangalo ʻo Sihova ki ai.
13 El Señor le dijo a Moisés,
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, ʻo pehē,
14 “Lleva al hombre que me maldijo fuera del campamento. Que todos los que le oyeron maldecir pongan sus manos sobre su cabeza; y que todos le apedreen hasta la muerte.
“Ko ia kuo kape, ʻomi ia kituaʻā mei he ʻapitanga; pea ko kinautolu kotoa pē naʻe fanongo ki ai ke hilifaki honau nima ki hono ʻulu, pea ke tolongaki ia ʻe he fakataha kotoa pē ʻaki ʻae maka.
15 Diles a los israelitas que cualquiera que maldiga a su Dios será castigado por su pecado.
Pea ke lea koe ki he fānau ʻa ʻIsileli, ʻo pehē, Ko ia ʻoku kapeʻi hono ʻOtua ʻe fua ʻe ia ʻene angahala.
16 Cualquiera que maldiga el nombre del Señor debe ser ejecutado. Todos ustedeslo apedrearán hasta la muerte, tanto si es un extranjero que vive con ustedes como si es un israelita. Si maldicen mi nombre, deben ser ejecutados.
Pea ko ia ʻoku ne kapeʻi ʻae huafa ʻo Sihova, ko e moʻoni ʻe tāmateʻi ia, ʻe tolongaki ia ʻaki ʻae maka ʻe he kakai kotoa pē: ko e muli ia pe ko ia kuo tupu ʻi he fonua, ʻoka kapeʻi ʻe ia ʻae huafa ʻo Sihova ʻe tāmateʻi ia.
17 “Cualquiera que mate a alguien más debe ser ejecutado.
“Pea ko ia ʻoku ne tāmateʻi ha tangata ʻe tāmateʻi moʻoni ia.
18 Cualquiera que mate a un animal tiene que reemplazarlo. Una vida por otra.
Pea ko ia ʻoku ne tāmateʻi ha manu ʻe totongi ke tatau ia; ko e manu ki he manu.
19 Si alguien hiere a otra persona, lo que haya hecho debe serle hecho:
“Pea kapau ʻe fakameleʻi ʻe ha tangata hono kaungāʻapi ʻe fai kiate ia ʻo hangē ko ia kuo ne fai
20 un hueso roto por un hueso roto, ojo por ojo, diente por diente. Sea cual sea la forma en que hayan herido a la víctima, se les debe hacer lo mismo.
Ko e lavea ki he lavea, ko e mata ki he mata, ko e nifo ki he nifo: ʻo hangē ko ʻene fakameleʻi ha tangata, ʻe pehē pe hono fai kiate ia.
21 Cualquiera que mate un animal tiene que reemplazarlo, pero cualquiera que mate a alguien más debe ser ejecutado.
Pea ko ia ʻoku ne tāmateʻi ha manu, ʻe ʻatu ke tatau ia: pea ko ia ʻoku ne tāmateʻi ha tangata, ʻe tāmateʻi ia.
22 A los extranjeros que viven con ustedes se les aplican las mismas leyes que a los israelitas, porque yo soy el Señor su Dios”.
Ke mou maʻu ʻae fono pe taha, ki he muli, mo ia ʻoku ʻi homou fonua: he ko au ko Sihova ko homou ʻOtua.”
23 Moisés dijo esto a los israelitas, y ellos llevaron al hombre que maldijo al Señor fuera del campamento y lo apedrearon hasta la muerte. Los israelitas hicieron lo que el Señor le ordenó a Moisés que hiciera.
Pea naʻe lea ʻa Mōsese ki he fānau ʻa ʻIsileli, koeʻuhi kenau ʻomi ʻaia naʻe kape kituaʻā mei he ʻapitanga, ʻo tolongaki ʻaki ia ʻae maka. Pea naʻe fai ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kia Mōsese.

< Levítico 24 >