< Isaías 7 >

1 Fue durante el reinado de Acaz hijo de Jotam, hijo de Uzías, rey de Judá, cuando Rezín, rey de Harán, marchó para atacar Jerusalén. Pecaj, hijo de Remalías, rey de Israel, se unió al ataque, pero no pudieron conquistar la ciudad.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi he ngaahi ʻaho ʻo ʻAhasi ko e foha ʻo Sotame, ko e foha ʻo ʻUsia, ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe ʻalu hake ki Selūsalema, ʻa Lesini ko e tuʻi ʻo Silia, mo Peka ko e foha ʻo Lemalia, ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ke tauʻi ia ka naʻe ʻikai te na faʻa lava ia.
2 Cuando la familia real de Judá fue informada, “Harán y Efraín tienen una alianza”, Acaz y su pueblo se aterrorizaron y se estremecieron como árboles en el bosque sacudidos por el viento.
Pea naʻe fakahā ki he fale ʻo Tevita, ʻo pehē, ʻOku kau fakataha ʻa Silia mo ʻIfalemi. Pea naʻe ngaueue hono loto, mo e loto ʻo hono kakai, ʻo hangē ʻoku lūluuʻi ʻe he matangi ʻae ngaahi ʻakau ʻoe vao.
3 Entonces el Señor dijo a Isaías: “Toma a tu hijo Sear-Jasub contigo y ve al encuentro de Acaz. Estará al final del acueducto del estanque superior, junto al camino del campo de lavado.
Pea naʻe toki pehē ʻe Sihova kia ʻIsaia, “ʻAlu atu ʻo fakafetaulaki kia ʻAhasi, ʻa koe mo Siasasupe ko ho foha, ʻi he ngataʻanga ʻoe tafeʻanga ʻoe vai taupotu ki ʻolunga ʻi he hala lahi ʻoe ngoue ʻae tangata fakamaʻa kofu;
4 Dile que se calme y se calle. No tengas miedo ni te asustes por un par de trozos de leña que arden, por la ira ardiente de Rezín y Harán, y del hijo de Remalías.
Pea te ke pehē kiate ia, Tokanga, pea ke fiemālie; ʻoua ʻe manavahē, pea ʻoua naʻa vaivai ho loto ki he potuʻi toume ʻoe ongo tūhulu ʻoku kohu ni, ki he ʻita lahi ʻo Lesini pea mo Silia, pea mo e foha ʻo Lemalia.
5 Harán ha conspirado para destruirte junto con Efraín y el hijo de Remalías diciendo:
Koeʻuhi kuo fakakaukau ki he kovi ke fai kiate koe, ʻe Silia, mo ʻIfalemi, pea mo e foha ʻo Lemalia, ʻo pehē,
6 ¡Vamos a atacar a Judá! La aterrorizaremos y la conquistaremos para nosotros, y haremos rey al hijo de Tabel”.
Ke tau ʻalu ʻo tauʻi ʻa Siuta, pea fakamamahiʻi, pea ke tau ngaohi ke ava hono potu moʻotautolu, pea fokotuʻu ha tuʻi ʻi ai, ʻio, ʻae foha ʻo Tapeale:
7 Pero esto es lo que dice el Señor Dios: “¡Este plan no se concretará, simplemente no sucederá!
‌ʻOku pehē ʻe he ʻEiki ko Sihova, “ʻE ʻikai tuʻumaʻu ia, pea ʻe ʻikai hoko ia.
8 Porque el jefe de Harán es Damasco, y el jefe de Damasco es Rezín. Además, dentro de sesenta y cinco años Israel como nación será destruida.
He ko e ʻulu ʻo Silia ko Tamasikusi, pea ko e ʻulu ʻo Tamasikusi ko Lesini; pea ʻi he teʻeki ke kakato ʻae taʻu ʻe onongofulu ma nima ʻe maumauʻi ʻa ʻIfalemi, ke ʻoua naʻa kei ai hano kakai.
9 El jefe de Israel es Samaria, y el jefe de Samaria es el hijo de Remalías. Si no confían en mí, no sobrevivirán”.
Pea ko e ʻulu ʻo ʻIfalemi ko Samēlia, pea ko e ʻulu ʻo Samēlia ʻae foha ʻo Lemalia. Kapau ʻe ʻikai te mou tui, ko e moʻoni ʻe ʻikai te mou tuʻumaʻu.
10 Más tarde, el Señor envió otro mensaje a Acaz:
Pea naʻe toe folofola ʻa Sihova kia ʻAhasi, ʻo pehē,
11 “Pide al Señor, tu Dios, una señal, ya sea tan profunda como donde está enterrada la gente o tan alta como el cielo”. (Sheol h7585)
“Ke ke kole ha fakaʻilonga meia Sihova ko ho ʻOtua; kole ia mei he loloto, pe mei he langi ʻi ʻolunga.” (Sheol h7585)
12 “No, no voy a pedirla”, respondió Acaz. “Me niego a poner al Señor a prueba”.
Ka naʻe pehē ʻe ʻAhasi, “ʻE ʻikai te u kole, pea ʻe ʻikai te u ʻahiʻahi kovi kia Sihova.”
13 Entonces Isaías dijo: “¡Escuchen, familia real de Judá! ¿No les basta con desgastar a la gente? ¿Tienen que desgastar también a mi Dios?
Pea naʻa ne pehē, “Fanongo mai, ʻae fale ʻo Tevita; He ko e meʻa siʻi ke ke fakafiuʻi ʻae tangata, ka te ke fakafiuʻi mo hoku ʻOtua foki?
14 Por eso el Señor mismo les dará una señal. ¡Miren! Una virgen quedará embarazada y dará a luz un hijo, al que llamará Emanuel.
Ko ia ko Sihova pe te ne ʻatu kiate koe ʻae fakaʻilonga; Vakai, ʻe tuituʻia ʻae tāupoʻou, pea ʻe fāʻeleʻi ʻae tama, pea ʻe ui hono huafa ko ʻImanuela.
15 Comerá leche y miel hasta que sepa rechazar el mal y elegir el bien.
Te ne kai ʻae pota mo e honi, koeʻuhi ke ne ʻilo ke siʻaki ʻae kovi, pea fili ʻae lelei.
16 Porque antes de que el niño sepa rechazar el mal y elegir el bien, la tierra de los dos reyes que temes será abandonada.
‌ʻI he teʻeki ke ʻilo ʻe he tamasiʻi ke siʻaki ʻae kovi, pea fili ʻae lelei, ʻe mole mei he fonua ʻoku ke fehiʻa ki ai ʻa hono ongo tuʻi ʻe toko ua.
17 El Señor hará que tú, tu pueblo y la familia real experimenten un tiempo diferente a todo lo ocurrido desde el día en que Efraín se separó de Judá. Traerá al rey de Asiria para que te ataque!”
“ʻE fakahoko e Sihova kiate koe, pea ki hoʻo kakai, pea ki he fale ʻo hoʻo tamai, ʻae ngaahi ʻaho ʻoku teʻeki ai hano tatau, talu ʻae ʻaho naʻe mahuʻi ʻa ʻIfalemi mei Siuta, ʻio, ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia.
18 En ese momento el Señor silbará para llamar a las moscas de los lejanos ríos de Egipto y a las abejas del país de Asiria.
Pea ʻi he ʻaho ko ia, ʻe ui ʻe Sihova ke haʻu ʻae lango mei he vaitafe ʻi he ngaahi ngataʻanga ʻo ʻIsipite, pea mo e pi ʻoku ʻi he fonua ko ʻAsilia.
19 Todas vendrán y descenderán sobre los valles escarpados y las grietas de las rocas, sobre todos los arbustos espinosos y las charcas.
Pea te nau haʻu, pea ʻe nofo ʻakinautolu kotoa pē ʻi he ngaahi teleʻa liʻaki; pea ʻi he ngaahi ʻana maka, pea ʻi he ngaahi ʻakau talatala kotoa pē, mo e ngaahi ʻakau kotoa pē.
20 En ese momento el Señor usará una navaja alquilada desde más allá del río Éufrates, el rey de Asiria, para afeitarlos de pies a cabeza, incluyendo sus barbas.
‌ʻI he ʻaho ko ia ʻe fafai ʻe Sihova ʻaki ʻae tele kuo maʻu ʻi he totongi, ʻiate kinautolu ʻi he tuʻa vaitafe, ʻio, ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻae ʻulu pea mo e fulufulu ʻoe vaʻe: pea te ne fakaʻosi mo e kava foki.
21 En ese tiempo, el que logre mantener con vida a una vaca joven y a dos ovejas
Pea ʻe hoko ʻi he ʻaho ko ia, ʻe tauhi ʻe ha tangata ʻae pulu mui fefine, mo e sipi ʻe ua;
22 comerá cuajada, porque producen mucha leche; pues todo el que sobreviva en la tierra comerá cuajada y miel.
Pea ʻe pehē, ʻi he lahi ʻoe huʻahuhu ʻe maʻu mei ai, ko ia te ne kai pota, he ko e pota mo e hone ʻe kai ʻekinautolu fulipē ʻoku toe ʻi he fonua.
23 En aquel tiempo, en todos los lugares donde antes había mil vides que valían mil siclos, sólo habrá zarzas y espinas.
Pea ʻe hoko ʻi he ʻaho ko ia ʻo pehē, ko e potu kotoa pē naʻe ʻi ai ʻae vaine ʻe afe ʻo tatau mo e konga siliva ʻe afe, ʻe tupu ʻi ai ʻae ʻakau talatala mo e talatalaʻāmoa.
24 La gente irá a cazar allí con arcos y flechas porque la tierra estará cubierta de zarzas y espinas.
‌ʻE haʻu ki ai ʻae kakai mo e ngaahi ngahau mo e kaufana; koeʻuhi ʻe ʻufiʻufi ʻae fonua kotoa pē ʻaki ʻae ʻakau talatala mo e talatalaʻāmoa.
25 De hecho, a todas las colinas que antes se cultivaban con la azada no querrán ir porque se preocuparán por las zarzas y los espinos que hay allí. Sólo serán lugares donde se suelta el ganado y donde las ovejas vagan.
Pea ʻi he ngaahi māʻolunga kotoa pē ʻe keli ʻaki ʻae huo, ʻe ʻikai hoko ki ai ʻae manavahē ki he ʻakau talatala: ka ko e potu ia ke ʻave ki ai ʻae fanga pulu, pea ke moloki ia ʻe he fanga sipi.”

< Isaías 7 >