< Génesis 9 >

1 Y Dios bendijo a Noé y a sus hijos, y les dijo: “¡Reprodúzcanse, multiplíquense y llenen toda la tierra!
Pea naʻe tāpuakiʻi ʻe he ʻOtua ʻa Noa mo hono ngaahi foha, pea ne pehē kiate kinautolu, “Mou tupu, mo fakatokolahi, pea fakakakai ʻa māmani.
2 Todos los animales te temerán, incluso las aves, las criaturas que se arrastran por el suelo, y los peces del mar. Ahora estás a cargo de ellos.
Pea ʻe ʻi he fanga manu kotoa pē ʻo māmani ʻae manavahē mo e ilifia kiate kimoutolu, pea ʻi he fanga manupuna kotoa pē ʻoe ʻatā, mo ia kotoa pē ʻoku ngaue ʻi he fonua, pea ki he ngaahi ika kotoa pē ʻoe tahi; kuo tuku kotoa pē ki homou nima.
3 Todo ser vivo que se mueve será alimento para ti, así como las plantas verdes.
Ko e meʻa moʻui kotoa pē ʻoku ngaue, ko hoʻo mou meʻakai ia; ʻio, ʻo hangē ko e ʻakau mata kuo u foaki ʻae ngaahi meʻa kotoa pē kiate kimoutolu.
4 Pero no comerás carne que aún tenga sangre de vida en ella.
Ka ko e kakano ʻoku ʻi ai ʻae moʻui, [ʻaia ]ko hono toto, ʻe ʻikai te mou kai ia.
5 Si tu sangre es derramada por causa de un animal, yo pediré cuentas por ello; y si tu sangre es derramada por otra personas, yo se lo reclamaré.
He ko e moʻoni, teu ʻekeʻi ʻae toto ʻa hoʻomou moʻui; teu ʻekeʻi ia ʻi he nima ʻoe fanga manu kotoa pē; pea mei he nima ʻoe tangata; teu ʻekeʻi ʻae moʻui ʻae tangata mei he nima ʻoe kāinga ʻoe tangata kotoa pē.
6 Si alguno derrama sangre de otro ser humano, otro ser humano derramará su sangre también. Porque Dios creó a los seres humanos según su propia imagen.
Ko ia ʻoku lilingi ʻae toto ʻoe tangata, ʻe lilingi hono toto ʻe he tangata: he naʻe ngaohi ʻae tangata ʻi he tatau ʻoe ʻOtua.
7 ¡Así que reprodúzcanse, multiplíquense y llenen la tierra de muchos descendientes!”
Pea ko kimoutolu, ke mou tupu, pea fakatokolahi mo fanafanau lahi ʻi he fonua, pea tupu ke tokolahi ʻi ai.”
8 Entonces Dios le dijo a Noé y a sus hijos que estaban con él:
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua kia Noa, pea ki hono ngaahi foha, ʻo pehē,
9 “Escuchen, yo hoy hago mi pacto con ustedes y con sus descendientes,
“Vakai, ko au, ʻoku ou fokotuʻu ʻeku fuakava kiate kimoutolu, mo homou hako ʻe tupu fakaholo;
10 y también con todos los animales, las aves, el ganado y todos los animales salvajes de la tierra, así como todo animal que estuvo en el arca.
Pea ki he ngaahi meʻa moʻui kotoa pē ʻoku ʻiate kimoutolu, ʻae fanga manupuna, mo e fanga manu lalata, mo e fanga manu vao kotoa pē ʻoe fonua ʻoku ʻiate kimoutolu; ʻaia kotoa pē ʻoku ʻalu atu mei he vaka, pea mo e fanga manu vao kotoa pē ʻe ʻi he fonua.
11 En este pacto yo les prometo que no volveré a destruir a los seres vivos por medio de un diluvio, y que no habrá nuevamente un diluvio destructor como este”.
Pea te u fokotuʻu ʻeku fuakava mo kimoutolu; pea ʻe ʻikai toe motuhi ʻae kakano kotoa pē ʻe he ngaahi vai ʻo ha lōmaki; pea ʻe ʻikai toe ai ha lōmaki ke fakaʻauha ʻa māmani.”
12 Entonces Dios dijo: “Les daré una señal para confirmar el acuerdo que hago hoy entre mi y ustedes, y todos los seres vivos. Un acuerdo que durará por todas las generaciones.
Pea naʻe pehē ʻe he ʻOtua, “Ko eni ʻae fakaʻilonga ʻoe fuakava kuo u fai mo kimoutolu mo e ngaahi meʻa moʻui kotoa pē ʻoku ʻiate kimoutolu, ki he ngaahi toʻutangata taʻetuku:
13 He puesto mi arcoíris en las nubes, y esta será la señal de mi acuerdo contigo y con toda la vida que hay sobre la tierra.
‌ʻOku ou ai ʻeku ʻumata ʻi he ʻao, pea ʻe fakaʻilonga ʻaki ia ʻae fuakava ʻiate au mo māmani.”
14 Cada vez que haya nubes sobre la tierra y aparezca el arcoíris,
Pea ʻe pehē, “O kau ka ʻomi ʻae ʻao ki he fonua, ʻe hā mai ʻae ʻumata ʻi he ʻao:
15 me recordará de mi pactoentre mi y ustedes, así como cada criatura viviente, de que las aguas no volverán a destruir todo ser viviente sobre la tierra.
Pea te u manatu ki heʻeku fuakava, ʻaia kuo u fai mo kimoutolu mo e ngaahi meʻa moʻui kotoa pē ʻoe kakano kotoa pē; pea ʻe ʻikai toe hoko ʻae ngaahi vai, ko e lōmaki ke fakaʻauha ʻae kakano kotoa pē.
16 Y veré el arcoíris en las nubes, y me acordaré de este acuerdo eterno entre Dios y cada ser vivo que habita sobre la tierra”.
Pea ʻe ʻi he ʻao ʻae ʻumata; pea te u vakai ki ai, koeʻuhi ke u manatu ki he fuakava taʻengata ʻae ʻOtua mo e ngaahi meʻa moʻui kotoa pē ʻoe kakano kotoa pē, ʻaia ʻoku ʻi māmani.”
17 Entonces Dios le dijo a Noé: “Esta es la señal del acuerdo que hago hoy con cada criatura sobre la tierra”.
Pea naʻe folofola ʻe he ʻOtua kia Noa, “Ko eni ʻae fakaʻilonga ʻoe fuakava, ʻaia kuo u fokotuʻu ʻiate au mo e kakano kotoa pē ʻoku ʻi māmani.”
18 Los hijos de Noé que salieron del arca eran Sem, Cam y Jafet. (Cam fue el padre de los cananeos).
Pea ko e ngaahi foha ʻo Noa, ʻaia naʻe ʻalu atu mei he vaka, ko Semi, mo Hami, mo Sefeti: pea ko Hami ko e tamai ʻa Kēnani.
19 Y todos los seres humanos que están esparcidos por el mundo son descendientes de estos tres hijos de Noé.
Ko eni ʻae foha ʻe toko tolu ʻo Noa pea naʻe fakakakai ʻa māmani kotoa pē ʻiate kinautolu.
20 Noé comenzó a cultivar la tierra como un granjero, y plantó un viñedo.
Pea naʻe kamata ʻa Noa ke tauhi ngoue, pea ne tō ʻae ngoue vaine:
21 Entonces bebió del vino que produjo su viñedo, se emborrachó y se quedó dormido desnudo en su tienda.
Pea inu ʻe ia ʻi he uaine, pea kona ai: pea naʻe telefua ia ʻi hono fale fehikitaki.
22 Cam, el padre de Canaán vio las partes íntimas de su padre y fue y se lo dijo a sus hermanos que estaban afuera.
Pea naʻe mamata ʻa Hami, ko e tamai ʻa Kēnani, ki he telefua ʻo ʻene tamai, pea tala ʻe ia ki hono ongo tokoua ʻituʻa.
23 Entonces Sem y Jafet tomaron un manto, y poniéndolo sobre sus hombros, caminaron de espaldas y cubrieron las partes privadas de su padre. Y se aseguraron de mirar hacia otro lado, a fin de no ver las partes privadas de su padre.
Pea naʻe toʻo ʻe Semi mo Sefeti ʻae kofu, pea na ai ia ki hona uma, pea naʻa na fakaholomui, pea ʻufiʻufi ʻae telefua ʻo ʻena tamai, pea naʻe hanga kimui hona mata, pea naʻe ʻikai mamata ʻekinaua ki he telefua ʻo ʻena tamai.
24 Cuando Noé se levantó de su sueño por la embriaguez, se dio cuenta de los que su hijo menor había hecho,
Pea naʻe ʻā ʻa Noa mei heʻene uaine, pea ʻilo ʻe ia ʻaia naʻe fai kiate ia ʻe hono foha kimui.
25 y dijo: “¡Maldito seas, Canaán! ¡Serás el esclavo de menor clase, y servirás a tus hermanos!”
Pea pehē ʻe ia, “Ke malaʻia ʻa Kēnani. ʻE hoko ia ko e tamaioʻeiki ʻoe kau tamaioʻeiki ki hono kāinga.”
26 Entonces Noé continuó: “Bendito sea el Señor, Dios de Sem, y que Canaán sea su esclavo.
Pea pehē ʻe ia, “Ke monūʻia ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo Semi; pea ʻe hoko ʻa Kēnani ko ʻene tamaioʻeiki.
27 Que Dios le de a Jafet mucho espacio para sus descendientes, y que vivan en paz con el pueblo de Sem, y que Canaán sea su esclavo también”.
E fakalahi ʻe he ʻOtua ʻa Sefeti, pea ʻe nofo ia ʻi he ngaahi fale fehikitaki ʻo Semi; pea ʻe hoko ʻa Kēnani ko ʻene tamaioʻeiki.”
28 Y después del diluvio, Noé vivió 350 años más.
Pea naʻe moʻui ʻa Noa hili ʻae lōmaki ʻi he taʻu ʻe tolungeau ma nimangofulu.
29 Noé vivió en total 950 años, y entonces murió.
Pea naʻe hivangeau ma nimangofulu taʻu ʻae ngaahi ʻaho kotoa pē ʻo Noa: pea pekia ia.

< Génesis 9 >