< Eclesiastés 5 >

1 Ten cuidado cuando entres en la casa de Dios. Es mejor escuchar y responder en lugar de ofrecer sacrificios sin sentido. La gente que hace tal cosa ni siquiera sabe que está actuando mal.
Tauhi ho vaʻe ʻoka ke ka ʻalu ki he fale ʻoe ʻOtua, pea lahi hake hoʻo fiefanongo ʻi hoʻo fai ʻae feilaulau ʻae vale: he ʻoku ʻikai te nau tokanga ki he kovi ʻoku nau fai.
2 No te precipites, y piensa antes de hablar con Dios. Porque Dios está en el cielo y tú en la tierra, así que sé breve.
‌ʻOua naʻa ke ʻohonoa ʻaki ho ngutu, pea ʻoua naʻa vave ho loto ke fakahā ha meʻa ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua: he ʻoku ʻi he langi ʻae ʻOtua, ka ʻoku ke ʻi māmani ko ē: ko ia ke siʻi ai hoʻo lea.
3 Cuando te preocupas demasiado, tienes pesadillas; cuando hablas demasiado, dices tonterías.
He ʻoku tupu ʻae misi mei he femouʻekina ki he ngāue; pea ʻoku ʻilo ʻae leʻo ʻoe vale ʻi he lahi ʻo ʻene lea.
4 Cuando haces un voto a Dios, con una maldición sobre ti si no lo cumples, no te demores en cumplirlo, pues no le agrada el comportamiento insensato. Así que cumple lo que has prometido.
‌ʻOka ke ka fuakava ki he ʻOtua, ʻoua naʻa ke fakatuai hoʻo fai ki ai; he ʻoku ʻikai te ne leleiʻia ʻi he vale; fai koe ki he meʻa kuo ke fuakava ki ai.
5 Más vale no hacer ningún voto que hacer un voto que no se cumpla.
‌ʻOku lelei hake ke ʻoua ʻaupito naʻa ke fuakava, ʻi hoʻo fuakava kae ʻikai fai ki ai.
6 No dejes que tu boca te haga pecar. Y no le digas al sacerdote que tu voto fue un error, pues ¿por qué enemistarte con Dios rompiendo tu promesa? Podría hacer caer sobre ti tu propia maldición.
‌ʻOua naʻa tuku ke fakahalaʻi koe ʻe ho ngutu; pea ʻoua naʻa ke pehē ʻi he ʻao ʻoe ʻāngelo, ko hoʻo fai hala: ko e hā ʻoku ke fakahouhauʻi ʻae ʻOtua ʻaki ho leʻo, pea te ne fakaʻauha ʻae ngāue ʻa ho nima?
7 Ciertamente hay muchos sueños, preguntas sobre su significado y muchas ideas diferentes, pero tú debes seguir a Dios.
He ʻoku lahi ʻae vaʻinga foki ʻi he lahi ʻoe misi mo e lea ʻoku lahi: ka ke manavahē koe ki he ʻOtua.
8 Si ves gente pobre en algún lugar siendo oprimida, o la verdad y la justicia violada, no te escandalices por ello, porque cada funcionario es responsable ante otros más altos, y hay funcionarios por encima de ellos también.
Kapau ʻoku ke mamata ki he fakamālohiʻi ʻoe masiva, pea mo e mioʻi fakamālohi ʻae fakamaau mo e fai totonu ʻi ha vahefonua, ʻoua naʻa ke ofo ai: he ko ia ʻoku māʻolunga taha ʻi he māʻolunga kotoa pē ʻoku ne ʻafioʻi ia; koeʻuhi ʻoku ai ʻaia ʻoku māʻolunga hake ʻiate kinautolu.
9 Sin embargo, lo que la tierra produce es para todos, incluso el rey se beneficia de lo que se cultiva.
Kaeʻumaʻā foki ko e tupu ʻoe kelekele, ko e meʻa maʻa e kakai kotoa pē: naʻa mo e tuʻi ʻoku tauhi ia mei he ngoue.
10 La gente que ama el dinero nunca tiene suficiente dinero; los que aman la riqueza nunca tienen suficientes ingresos. Esto también es muy temporal y tiene poco sentido.
Ko ia ʻoku manako ki he siliva ʻe ʻikai ke ne fiemālie ʻi he siliva; pe ko ia ʻoku manako ki he koloa ʻi he tupulaki ʻo ʻene meʻa: ko e vaʻinga foki eni.
11 Cuanto más ganas, más gastos tienes. ¡Sólo pareciera que tuvieras más!
Koeʻuhi ʻi he tupulekina ʻae meʻa, ʻoku tupu foki ʻakinautolu ʻoku nau kai ia: pea ko e hā hono lelei kiate kinautolu ʻoku ʻanautolu ia, ka ko ʻenau mamata pe ki ai ʻaki honau mata?
12 Los que trabajan duro duermen bien, tengan poco o mucho que comer, pero los ricos poseen tanto que no descansan.
‌ʻOku fiemālie ʻae mohe ʻae tangata ngāue, neongo pe ʻoku siʻi pe ʻoku lahi ʻa ʻene kai: ka ko e lahi ʻoe meʻa ʻae koloaʻia, ko ia ʻoku ʻikai ke nau faʻa mohe ai.
13 Aquí he observado algo que es realmente enfermizo: Las personas que acumulan dinero se perjudican a sí mismas.
‌ʻOku ai ʻae kovi lahi kuo u mamata ki ai ʻi he lalo laʻā, ʻa eni, ʻae tauhi koloa ke kovi ai ʻakinautolu ʻoku ʻanautolu pe ia.
14 Ponen su dinero en malas inversiones y lo pierden todo. Cuando nacemos, no traemos nada al mundo.
Ka ʻoku maumau ʻae koloa ko ia ʻi he feinga kovi; pea ʻoku tupu ʻiate ia ʻae foha, ka ʻoku ʻikai ha meʻa ʻi hono nima.
15 Cuando morimos, nos vamos tan desnudos como cuando nacimos, sin llevarnos nada de todo lo que hemos trabajado.
‌ʻO hangē ko ʻene haʻu mei he manāva ʻo ʻene faʻē, ʻe pehē ʻa ʻene ʻalu telefua atu ʻo hangē ko ʻene haʻu, pea ʻe ʻikai ha tupu ʻo ʻene ngāue te ne maʻu ke ʻave ʻi hono nima.
16 ¡Esto también me enferma! ¿Qué gana la gente, trabajando para el viento?
Pea ko e kovi foki eni ʻoku lahi, ʻa ʻene ʻalu ʻo tatau ʻi he meʻa kotoa pē mo ʻene haʻu: pea ko e hā ʻae lelei ʻoku maʻu ʻe ia ʻoku ngāue ki he matangi?
17 Viven su vida en la oscuridad, muy frustrados, enfermos y resentidos.
‌ʻOku kai ʻe ia ʻi he fakapoʻuli ʻi he ʻaho kotoa pē, pea ʻoku lahi ʻae mamahi mo e tautea ʻoku hoko kiate ia ʻi hono mahaki.
18 Pero yo observé que lo bueno y lo correcto es comer, beber y hallar placer en el trabajo que Dios nos da aquí en esta vida. Este es el regalo de Dios para nosotros.
Vakai ki he meʻa kuo u mamata ki ai: ʻoku lelei mo totonu ki he tangata ke kai mo inu, pea ke fiefia ʻi he lelei kotoa pē ʻo ʻene ngāue, ʻaia ʻoku ne fai ʻi he lalo laʻā, ʻi he ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui, ʻaia kuo foaki ʻe he ʻOtua kiate ia; he ko hono ʻinasi ia.
19 Además, a todos los que Dios les da riquezas y posesiones, les da también la capacidad de disfrutar de estos dones, de estar agradecidos por lo que se les da y de disfrutar del trabajo que hacen. Esto también es un regalo de Dios para nosotros.
Pea ko e tangata kotoa pē ʻaia ʻoku foaki ki ai ʻe he ʻOtua ʻae maʻumeʻa mo e koloa lahi, pea mo e mālohi ke ne kai mei ai, pea ke maʻu hono ʻinasi, pea ke fiefia ʻi heʻene ngāue; ko e foaki ia ʻae ʻOtua.
20 De hecho, estas personas tienen poco tiempo para pensar en la vida porque Dios las mantiene ocupadas con todo lo que las hace felices.
Pea ʻe ʻikai te ne tokanga mamahi ia ki he ngaahi ʻaho ʻo ʻene moʻui; koeʻuhi ʻoku tauhi ia ʻe he ʻOtua, pea ko ia ʻoku fiefia ai hono loto.

< Eclesiastés 5 >