< 2 Reyes 14 >

1 Amasías, hijo de Joás, llegó a ser rey de Judá en el segundo año del reinado de Joás, hijo de Joacaz, rey de Israel.
‌ʻI hono ua ʻoe taʻu ʻo Soasi ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli naʻe pule ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta.
2 Tenía veinticinco años cuando llegó a ser rey, y reinó en Jerusalén durante veintinueve años. Su madre se llamaba Joadán de Jerusalén.
Naʻe uofulu ma nima ʻae taʻu ʻo ʻene motuʻa ʻi heʻene kamata pule, pea naʻa ne pule ʻi Selūsalema, ʻi he taʻu ʻe uofulu ma hiva. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sihoatani, ʻo Selūsalema.
3 Hizo lo que era correcto a los ojos del Señor, pero no de la misma manera que su antepasado David. Hizo todo como lo había hecho su padre Joás.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae meʻa naʻe lelei ʻi he ʻao ʻo Sihova, ka naʻe ʻikai ke ne tatau mo Tevita ko ʻene tamai: naʻa ne fai ʻo fakatatau mo e meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe Soasi ko ʻene tamai.
4 Pero los altares paganos no fueron destruidos. El pueblo seguía sacrificando y presentando holocaustos en esos lugares.
Ka neongo ia naʻe ʻikai ʻave ʻae ngaahi potu māʻolunga: naʻe kei fai ʻe he kakai ʻae feilaulau mo e tutu ʻae meʻa namu kakala ʻi he ngaahi potu māʻolunga.
5 Una vez que estuvo seguro en el trono, ejecutó a los funcionarios que habían asesinado a su padre el rey.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene tuʻumaʻu leva ʻae puleʻanga ki hono nima, naʻa ne tāmateʻi ʻa ʻene kau tamaioʻeiki ʻakinautolu naʻe fakapoongi ʻae tuʻi ko ʻene tamai.
6 Pero no ejecutó a los hijos de los asesinos, siguiendo el mandato del Señor en la ley de Moisés: “Los padres no deben morir por los pecados de sus hijos, ni los hijos deben morir por los pecados de sus padres. Cada uno debe morir por su propio pecado”.
Ka naʻe ʻikai tāmateʻi ʻe ia ʻae fānau ʻae kau fakapō: kae hangē ko ia ʻoku tohi ʻi he tohi ʻoe fono ʻa Mōsese, ʻaia naʻe fekau ai ʻe Sihova, ʻo pehē, “ʻE ʻikai tāmateʻi ʻae tamai koeʻuhi ko e fānau, pe tāmateʻi ʻae fānau koeʻuhi ko ʻenau ngaahi tamai; ka ʻe tāmateʻi ʻae tangata taki taha koeʻuhi ko ʻene angahala ʻaʻana pe.”
7 Amasías mató a diez mil edomitas en el Valle de la Sal. Atacó y capturó Sela y la rebautizó como Joktheel, que es como se llama hasta hoy.
Naʻa ne tāmateʻi ʻae kakai ʻItomi ʻe tokotaha mano, ʻi he teleʻa ʻoe māsima, pea naʻa ne kapa ʻa Sila ʻi he tau, pea naʻa ne ui ʻa hono hingoa ko Sokitili ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
8 Amasías envió mensajeros al rey de Israel, Joás, hijo de Joacaz, hijo de Jehú, diciéndole: “Luchemos, cara a cara!”
Pea naʻe kouna ʻe ʻAmasia ʻae kau talafekau kia Soasa, ko e foha ʻo Sihoaasi ko e foha ʻo Sehu, ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻo pehē, “Haʻu, ke ta fesiofaki ʻakitaua ko e mata ki he mata.”
9 Joás, rey de Israel, respondió a Amasías, rey de Judá: “En el Líbano, un cardo envió un mensaje a un cedro, diciendo: ‘Dale tu hija como esposa a mi hijo’. Pero pasó un animal salvaje del Líbano y pisoteó el cardo.
Pea naʻe fekau ʻe Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli kia ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Naʻe fekau atu ʻe he talatalaʻāmoa ʻaia naʻe ʻi Lepanoni ki he sita ʻaia naʻe ʻi Lepanoni, ʻo ne pehē, ‘Foaki mai ho ʻofefine ki hoku foha kena mali:’ pea naʻe ʻalu ange ha manu fekai naʻe nofo ʻi Lepanoni, ʻo ne malamalaki hifo ʻae talatalaʻāmoa.”
10 Puede que hayas derrotado a Edom. Ahora te has vuelto arrogante. Quédate en casa y disfruta de tu victoria. ¿Por qué provocar problemas que te harán caer a ti, y a Judá contigo?”
Ko e moʻoni kuo ke teʻia ʻa ʻItomi, pea kuo angahiki ai ho loto: ke ke monūʻia, pea ke nofo ai pe ʻi ho fale: he koeʻumaʻā ʻa hoʻo lavea ʻi he kaunoa pe, mo ke hinga ai, ʻio, ʻa koe, pea mo Siuta fakataha mo koe?
11 Pero Amasías se negó a escuchar, así que Joás, rey de Israel, vino a atacarlo. Él y Amasías, rey de Judá, se encontraron cara a cara en Bet Semes, en Judá.
Ka naʻe ʻikai fie fakaongo ʻa ʻAmasia ki ai. Ko ia naʻe ʻalu hake ai ʻa Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fesiofaki ia mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e mata ki he mata ʻi Pete-Semesi ʻaia ʻoku ʻi Siuta.
12 El ejército de Judá fue derrotado por Israel y huyó a su casa.
Pea naʻe teʻia ʻa Siuta ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli; pea naʻe hola ʻae tangata taki taha ki hono fale fehikitaki.
13 Joás, rey de Israel, capturó a Amasías, rey de Judá, hijo de Joás, hijo de Ocozías, en Bet Semes. Entonces Joás atacó Jerusalén y derribó la muralla de la ciudad desde la puerta de Efraín hasta la puerta de la Esquina, de unos cuatrocientos codos de longitud.
Pea naʻe maʻu ʻa ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e foha ʻo Soasa ko e foha ʻo ʻAhasia, ʻe Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻi Pete-Semesi, ʻo ne ʻomi ki Selūsalema, pea ne holoki hifo ʻae ʻa ʻo Selūsalema mei he matapā ʻo ʻIfalemi, ʻo aʻu ki he matapā ʻoe tuliki, ko e hanga ʻe valungeau.
14 Se llevó todo el oro y la plata, y todos los objetos que se encontraban en el Templo del Señor y en los tesoros del palacio real, y también algunos rehenes. Luego regresó a Samaria.
Pea naʻa ne toʻo ʻae koula kotoa pē mo e siliva, pea mo e ngaahi nāunau naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova, pea ʻi he tukunga koloa ʻoe fale ʻoe tuʻi, pea mo e kau pōpula, pea ne toe ʻalu ai ki Samēlia.
15 El resto de lo que sucedió en el reinado de Joás, todo lo que hizo y sus grandes logros y su guerra con Amasías, rey de Judá, están registrados en el Libro de las Crónicas de los Reyes de Israel.
Pea ko eni ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Soasa, ʻaia naʻa ne fai, pea mo ʻene mālohi, pea mo ʻene tau mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli?
16 Joás murió y fue enterrado en Samaria con los reyes de Israel. Su hijo Jeroboam le sucedió como rey.
Pea naʻe mohe ʻa Soasa mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe fai hono putu ki Samēlia fakataha mo e ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Selopoami ko hono foha.
17 Amasías, hijo de Joás, rey de Judá, vivió quince años más después de la muerte de Joás, hijo de Joacaz, rey de Israel.
Pea ko ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta naʻe moʻui ia hili ʻae pekia ʻa Soasa ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma nima.
18 El resto de los acontecimientos que ocurrieron en el reinado de Amasías están registrados en el Libro de las Crónicas de los Reyes de Judá.
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa ʻAmasia, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
19 Una conspiración contra Amasías tuvo lugar en Jerusalén, y él huyó a Laquis. Pero se enviaron hombres tras él y lo asesinaron allí.
Ka ko eni, naʻa nau teuteu ke fai ʻae lapa kiate ia ʻi Selūsalema: pea naʻa ne hola ki Lakisi; ka naʻa nau fekau ke tuli ia ki Lakisi, pea naʻa nau tāmate ia ʻi ai.
20 Lo trajeron de vuelta a caballo y lo enterraron en Jerusalén con sus antepasados en la Ciudad de David.
Pea naʻa nau fakaheka ia mo ʻomi ia ʻi he fanga hoosi: pea naʻe tanu ia ʻi Selūsalema fakataha mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita.
21 Entonces todo el pueblo de Judá nombró rey al hijo de Amasías, Azarías, para que reemplazara a su padre. Azarías tenía dieciséis años.
Pea naʻe ʻave ʻa ʻAsalia ʻe he kakai kotoa pē ʻi hono hongofulu ma nima ʻo ʻene taʻu, mo nau fakanofo ia ke tuʻi ko e fetongi ʻo ʻene tamai ko ʻAmasia.
22 Azarías reconquistó Elat para Judá y la reconstruyó después de la muerte de su padre.
Naʻa ne langa ʻe ia ʻa ʻElati, mo ne toe ʻange ia ki Siuta, ʻi he ʻene hili ʻae mohe ʻae tuʻi ki heʻene ngaahi tamai.
23 Jeroboam, hijo de Joás, llegó a ser rey de Israel en el año quince del reinado de Amasías, hijo de Joás, rey de Judá. Reinó en Samaria durante cuarenta y un años.
ʻI hono hongofulu ma nima ʻoe taʻu ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe kamata pule ʻi Samēlia ʻa Selopoami ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu ʻe fāngofulu ma taha.
24 Hizo lo malo a los ojos del Señor y no puso fin a todos los pecados que Jeroboam, hijo de Nabat, había hecho cometer a Israel.
Pea naʻa ne fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova: naʻe ʻikai mahuʻi ia mei he ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻe fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.
25 Restituyó la frontera de Israel a donde estaba, desde Lebó-Jamat hasta el Mar de la Arabá, como el Señor, el Dios de Israel, había dicho por medio de su siervo Jonás, hijo de Amitai, el profeta, que venía de Gat-Jefer.
Naʻa ne toe fokotuʻu ʻae ngataʻanga ʻo ʻIsileli mei he hūʻanga ʻo Hemati ʻo aʻu ki he tahi ʻoe potu tokalelei, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻaia naʻa ne folofolaʻaki ʻi heʻene tamaioʻeiki ko Siona, ko e foha ʻo ʻAmitai, ko e palōfita, ʻaia naʻe nofo ʻi Katihefeli.
26 El Señor había visto lo mucho que estaban sufriendo los israelitas, tanto los esclavos como los libres. Nadie estaba allí para ayudar a Israel.
He naʻe ʻafioʻi ʻe Sihova ʻae mamahi ʻo ʻIsileli, ʻa ʻene kovi lahi ʻaupito: he naʻe ʻikai kei ai ha niʻihi naʻe nofo ʻi lotoʻā pe ʻalu kituʻa, pe ha taha ke tokoni ʻa ʻIsileli.
27 Sin embargo, como el Señor había dicho que no eliminaría a Israel, lo salvó por medio de Jeroboam, hijo de Joás.
Pea naʻe ʻikai pehē ʻe Sihova te ne tāmateʻi ʻae hingoa ʻo ʻIsileli mei he lalo langi: ka naʻa ne fakamoʻui ʻakinautolu ʻi he nima ʻo Selopoami ko e foha ʻo Soasi.
28 El resto de lo que sucedió en el reinado de Jeroboam, todo lo que hizo, sus grandes logros y las batallas que libró, y cómo recuperó para Israel tanto Damasco como Jamat, están registrados en el Libro de las Crónicas de los Reyes de Israel.
Pea ko eni, ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Selopoami, mo e meʻa kotoa pē naʻa ne fai, pea mo ʻene mālohi, ʻae anga ʻo ʻene faʻa tau, pea mo e meʻa naʻa ne toe maʻu ai ʻa Tamasikusi, mo Hemati, ʻaia naʻe kau ki Siuta, ke ʻia ʻIsileli ia, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli?
29 Jeroboam murió y fue enterrado con los reyes de Israel. Su hijo Zacarías le sucedió como rey.
Pea naʻe mohe ʻa Selopoami mo ʻene ngaahi tamai, ʻio, ʻae ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Sakalia.

< 2 Reyes 14 >