< 1 Samuel 16 >

1 El Señor un día le preguntó a Samuel: “¿Hasta cuándo vas a seguir llorando a Saúl porque lo he rechazado como rey de Israel? Llena tu frasco con aceite de oliva y vete. Ve donde Isaí de Belén, porque he elegido un rey para mí de entre sus hijos”.
Kinuna ni Yahweh kenni Samuel, “Kasano kabayag a pagladingitam ni Saul, idinto a linaksidko isuna iti panagbalinna nga ari iti entero nga Israel? Punoem ta sara a pagkarkargaam iti lana ket mapanka. Ibaonka kenni Jesse iti Betlehem, ta napilik ti maysa kadagiti annakna a lallaki nga agbalin a maysa nga ari.”
2 “¿Cómo puedo ir a hacer eso?” preguntó Samuel. “¡Saúl se enterará y me matará!”. El Señor respondió: “Lleva contigo una novilla y di: ‘He venido a sacrificar al Señor’.
Kinuna ni Samuel, “Kasano a mapanak? No mangngeg ni Saul daytoy, papatayennakto.” Kinuna ni Yahweh, “Mangitugotka iti urbon a baka ket ibagam, 'Immayak tapno agidaton kenni Yahweh.'
3 Invita a Isaí al sacrificio, y yo te enseñaré lo que tienes que hacer. Unge para mí al que yo te diga”.
Ayabam ni Jesse iti pagidatonan, ket ipakitakto kenka ti aramidem. Pulotamto daydiay nga ibagak kenka.”
4 Samuel hizo lo que el Señor le había dicho y fue a Belén. Cuando los ancianos de la ciudad le salieron al encuentro, se asustaron y le preguntaron: “¿Vienes en son de paz?”
Inaramid ngarud ni Samuel ti imbaga ni Yahweh ket napan idiay Betlehem. Agpigpigerger dagiti panglakayen ti siudad bayat a sabsabatenda isuna ket kinunada, “Kappia kadi ti immayam?”
5 “Sí, vengo en son de paz”, respondió. “He venido a presentar sacrificio al Señor. Purifíquense y vengan conmigo a hacer el sacrificio”. Entonces purificó a Isaí y a sus hijos y los invitó al sacrificio.
Kinunana, “Wen kappia; Immayak tapno agidaton kenni Yahweh. Aramidenyo ti seremonia a mamagbalin kadakayo a nalinis iti imatang ni Yahweh ket sumurotkayo kaniak.” Ket inaramidna kenni Jesse ken dagiti annakna a lallaki ti seremonia a pakaibilanganda a nalinis iti imatang ni Yahweh, ket kalpasanna, inayabanna ida iti pagidatonanna.
6 Cuando llegaron y Samuel vio a Eliab, pensó para sí: “¡Este tiene que ser el ungido del Señor!”.
Idi nakagtengdan, kinitana ni Eliab ket kinunana iti nakemna a pudno nga agtaktakder iti sangoananna ti pinulotan ni Yahweh.
7 Pero el Señor le dijo a Samuel: “No te fijes en su aspecto exterior ni en su altura porque lo he rechazado. Porque el Señor no mira como los seres humanos. Los seres humanos sólo ven con sus ojos lo que está en el exterior, pero el Señor mira la forma de pensar de las personas en su interior”.
Ngem kinuna ni Yahweh kenni Samuel, “Saanmo a kitaen ti akin-ruar a langana, wenno ti kinatayagna; gapu ta linaksidko isuna. Ta ni Yahweh, saan a kumita a kas iti panagkita ti tao; kitaen ti tao ti akin-ruar a langa, ngem ni Yahweh, kumita iti puso.”
8 Entonces Isaí llamó a Abinadab y lo hizo venir ante Samuel, quien dijo: “El Señor tampoco ha elegido a éste”.
Kalpasanna, inayaban ni Jesse ni Abinadab ket pinapagnana iti sangoanan ni Samuel. Ket kinuna ni Samuel, “Uray daytoy ket saan a pinili ni Yahweh.”
9 Entonces Isaí hizo que Simea se presentara. Pero Samuel dijo: “El Señor tampoco ha elegido a éste”.
Ket pinapagna manen ni Jesse ni Samma iti sangoanan ni Samuel. Ket kinuna ni Samuel “Uray daytoy ket saan a pinili ni Yahweh.”
10 Isaí hizo que siete de sus hijos se presentaran ante Samuel, pero éste le dijo: “El Señor no ha elegido a ninguno de éstos”.
Pinapagna ni Jesse dagiti pito nga annakna a lallaki iti sangoanan ni Samuel. Ket kinuna ni Samuel kenni Jesse, “Awan ti pinili ni Yahweh iti siasinoman kadagitoy.”
11 Entonces le preguntó a Isaí: “¿No tienes más hijos?”. “Bueno, aún queda el más joven”, respondió Isaí, “pero está fuera cuidando las ovejas”. “Manda a buscarlo y tráelo aquí, porque no nos vamos a sentar a comer hasta que llegue aquí”, le dijo Samuel a Isaí.
Ket kinuna ni Samuel kenni Jesse, “Adda kadi amin ditoy dagiti annakmo a lallaki?” Simmungbat isuna, “Adda pay ti inaudi, ngem isuna ti agipaspastor kadagiti karnero.” Kinuna ni Samuel kenni Jesse, “Mangibaonka iti mangayab kenkuana; ta saantayo nga agtugaw agingga saan a sumangpet isuna ditoy.”
12 Así que Isaí mandó a buscarlo y lo trajo delante de Samuel. Tenía una tez roja y unos ojos hermosos, y tenía buen parecer. El Señor dijo: “Ve a ungirlo, porque es él”.
Pinaayaban ni Jesse isuna. Ita, daytoy a putot ni Jesse ket lumabaga ti kudilna ken napintas dagiti matana ken nataer isuna. Kinuna ni Yahweh, “Tumakderka, pulotam isuna; ta isuna ti pinilik.”
13 Samuel tomó el frasco de aceite de oliva y lo ungió en presencia de sus hermanos, y el Espíritu del Señor vino sobre David con poder desde aquel día. Luego Samuel se fue y regresó a Ramá.
Ket innala ni Samuel ti sara a naglaon iti lana ket pinulotanna isuna iti sangoanan dagiti kakabsatna a lallaki. Manipud iti dayta nga aldaw ti Espiritu ni Yahweh ti nagtalinaed kenni David. Ket nagrubbuat ni Samuel ket napan idiay Rama.
14 El Espíritu del Señor había abandonado a Saúl, y un espíritu maligno del Señor lo atormentaba.
Ita, pimmanaw ti Espiritu ni Yahweh kenni Saul, ket adda dakes nga espiritu nga imbaon ni Yahweh a nangriribuk ketdi kenkuana.
15 Los siervos de Saúl le dijeron: “Sin duda es un espíritu maligno de Dios el que te atormenta.
Kinuna dagiti adipen ni Saul kenkuana, “Kitaem, addan dakes nga espiritu nga intulok ti Dios a mangrirriribuk kenka.
16 Danos aquí la orden de encontrar a alguien que sea bueno tocando el arpa, para que cuando el espíritu maligno de Dios venga sobre ti, pueda tocar y te sientas mucho mejor”.
Bilinen koma ti apomi ita dagiti adipenna nga adda iti sangoananna a mangsapul iti maysa a tao a nalaing nga agtukar iti arpa. Ket no adda kenka ti dakes nga espiritu, pagtukarenna daytoy ket sumayaatkanto.”
17 Saúl dio la orden a sus siervos: “Busquen a alguien que sea bueno tocando el arpa y tráiganlo aquí”.
Kinuna ni Saul kadagiti adipenna, “Isapulandak iti tao a nalaing nga agtukar ket iyegyo kaniak.”
18 Uno de los criados respondió: “Conozco a un hijo de Isaí, de Belén, que es bueno tocando el arpa. Es un hombre valiente, buen luchador, de buen hablar y guapo, y el Señor está con él”.
Ket simmungbat ti maysa kadagiti agtutubo a lallaki, ket kunana, “Nakitak ti maysa nga anak a lalaki ni Jesse a taga-Betlehem, a nalaing nga agtukar, napigsa, natured a tao; mannakigubat a tao, nalaing nga agbitla, nataer a tao; ken adda kenkuana ni Yahweh.”
19 Saúl envió mensajeros a Isaí, diciéndole: “Envíame a tu hijo David, el que cuida las ovejas”.
Isu a nangibaon ni Saul kadagiti mensahero kenni Jesse, ket kinunana, “Ibaonmo kaniak ti anakmo a ni David, nga adda iti ayan dagiti karnero.”
20 Así que Isaí cargó un asno con pan, un odre de vino y un cabrito y los envió con su hijo David a Saúl.
Nangala ni Jesse iti asno a napaawitan iti tinapay, maysa a pagkargaan a lalat a naglaon iti arak, ken adda pay urbon a kalding, ket impaw-itna dagitoy iti anakna a ni David para kenni Saul.
21 David llegó a Saúl y comenzó a trabajar para él. Saúl lo apreciaba mucho, y David se convirtió en su escudero.
Ket dimteng ni David iti ayan ni Saul ket nangrugi nga agserbi isuna kenni Saul. Nagustoan unay isuna ni Saul, ket nagbalin isuna a para-awit iti igamna.
22 Saúl envió un mensaje a Isaí, diciendo: “Por favor, permite que David siga trabajando para mí, porque estoy complacido con él”.
Pinaibaga ni Saul kenni Jesse, a kunana, “Ipalubosmo nga agtalinaed ni David iti ayanko, ta magustoak unay isuna.”
23 Así, cada vez que el espíritu de Dios se apoderaba de Saúl, David tomaba su arpa y tocaba, y Saúl se aliviaba y se sentía mejor, y el espíritu maligno lo dejaba.
Ti dakes nga espiritu nga intulok ti Dios a mangriribuk kenni Saul, tunggal riribukenna ni Saul, alaen ni David ti arpa ket tukarenna daytoy. Isu a mabang-aran ken sumayaat ni Saul, ket pumanaw ti dakes nga espiritu kenkuana.

< 1 Samuel 16 >