< Salmos 88 >
1 Cántico. Salmo de los hijos de Coré. Al maestro de coro. Sobre el tono de “Mahalat”, para cantar. Maskil. De Hemán el ezrahita. Yahvé, Dios de mi salud, día y noche clamo en tu presencia.
Chante sa a se yon sòm pitit Kore yo. Pou chèf sanba yo. Fè yo chante ansanm tankou timoun lekòl. Se chante Eman, moun lavil Ezra. Seyè, Bondye, se ou menm ki delivrans mwen! Lajounen kou lannwit m'ap rele nan pye ou!
2 Llegue hasta Ti mi oración, inclina tu oído a mi clamor.
Se pou lapriyè m' rive nan zòrèy ou. Koute byen sa m'ap mande ou.
3 Pues mi alma está saciada de males, y mi vida al borde del sepulcro. (Sheol )
Anpil malè tonbe sou mwen, mwen pa kapab ankò. Mwen prèt pou mouri. (Sheol )
4 Me cuentan entre los que bajan a la tumba; he venido a ser como un hombre inválido,
Mwen tankou moun ki sou dènye souf li, tankou moun ki pa gen fòs ankò.
5 abandonado a su propia suerte como los muertos; como las víctimas que yacen en el sepulcro, de quienes ya no te acuerdas, y que no son más objeto de tu cuidado.
Mwen tonbe atè tankou yon moun mouri, tankou yon moun yo touye ki kouche nan simityè. Wi, tankou yon moun ou bliye nèt, tankou yon moun ou pa ka fè anyen ankò pou li.
6 Me has puesto en una profunda fosa, en tinieblas, en el abismo.
Ou voye m' jete nan yon gwo twou byen fon, kote ki fè nwa anpil, nan yon twou san fon.
7 Sobre mí pesa tu indignación, y con todas tus olas me estás ahogando.
Mwen santi ou ankòlè anpil sou mwen. Se kraze w'ap kraze m' anba men ou.
8 Has alejado de mí a los amigos, me has hecho objeto de abominación para ellos; me encuentro encerrado, sin poder salir.
Ou fè tout zanmi m' yo lage m'. Yo yonn pa ka santi m' bò kote yo! Mwen fèmen yon kote mwen pa ka soti.
9 Mis ojos flaquean de miseria; clamo a Ti, Yahvé, todo el día, hacia Ti extiendo mis manos.
Je m' ap boule m' tèlman m'ap soufri. Seyè, se chak jou m'ap rele ou, m'ap louvri de bra m' ba ou!
10 ¿Es que para los muertos haces tus maravillas, o se levantan los difuntos para alabarte?
Eske se pou moun mouri ou fè mirak? Eske mò ka leve pou fè lwanj ou?
11 ¿Acaso en las sepulturas se proclama tu bondad, en la tierra de los muertos tu fidelidad?
Eske moun ki anba tè ka fè konnen jan ou renmen nou? Eske moun ki nan twou san fon an ka fè konnen jan ou toujou kenbe pawòl ou?
12 ¿Se harán tus prodigios manifiestos en las tinieblas, y tu gracia en la tierra del olvido?
Eske moun ki nan fènwa a ka wè mèvèy ou yo? Eske moun ki nan peyi kote yo bliye tout bagay la ka wè jan ou bon!
13 Yo en cambio, Yahvé, te expreso mi clamor, y desde temprano te llega mi ruego.
Seyè, m'ap rele ou vin ede mwen. Se chak maten m'ap lapriyè nan pye ou.
14 ¿Por qué, Yahvé, rechazas mi alma y escondes de mí tu faz?
Seyè, poukisa ou voye m' jete lwen ou konsa? Poukisa ou kache figi ou pou mwen?
15 Soy miserable, y vivo muriendo desde niño; soporté tus terrores y ya no puedo más;
Depi mwen jenn gason se soufri m'ap soufri, m'ap pase ra lanmò. Ou sitèlman pini mwen, mwen pa konn sa pou m' fè ankò.
16 tus iras pasaron sobre mí, y tus espantos me han anonadado.
Nan kòlè ou, ou fè m' pase kont tray mwen. Se fini ou fini avè m' tèlman ou pini m'.
17 Me rodean como agua todo el día, me cercan todos juntos.
Tout lajounen ou sènen m' tankou dlo inondasyon, ou fèmen m' toupatou.
18 Has alejado de mí al amigo y al compañero, y mis familiares son las tinieblas.
Ou te fè tout kanmarad mwen yo ak zanmi m' yo vire do ban mwen. Moun mwen te konn rakonte ti koze m' yo disparèt.