< Jueces 5 >

1 En aquel día cantaron Débora y Barac, hijo de Abinoam, el siguiente canto:
Pea naʻe toki hiva ai ʻa Tepola mo Pelaki ko e foha ʻo ʻApinoami ʻi he ʻaho ko ia, ʻo pehē,
2 “Los príncipes de Israel al frente, ofrece el pueblo su vida. ¡Bendecid a Yahvé!
“Mou fakafetaʻi kia Sihova ʻi he langomakiʻi ʻo ʻIsileli, ʻi he ʻatu fiemālie pe ʻakinautolu ʻe he kakai.
3 Escuchad, reyes; prestad atención, príncipes; que yo, sí, yo cantaré a Yahvé, cantaré a Yahvé, el Dios de Israel.
Mou fanongo, ʻae ngaahi tuʻi; fakafanongo, ʻakimoutolu ʻae ngaahi houʻeiki; ko au, ʻio, ko au, te u hiva kia Sihova; te u hiva fakafetaʻi kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli.
4 Cuanto Tú, Yahvé, saliste de Seír, avanzaste desde los campos de Edom, se estremeció la tierra, los cielos gotearon, y las nubes se disolvieron en agua.
“‌ʻE Sihova ʻi hoʻo hāʻele atu mei Seia, ʻi hoʻo hāʻele mei he ngoue ʻo ʻItomi, naʻe tetetete ʻa māmani, pea naʻe tō ʻae ngaahi langi. Naʻe tō foki ʻae vai mei he ngaahi ʻao.
5 Se derritieron los montes a la presencia de Yahvé, aquel Sinaí, a la presencia de Yahvé, el Dios de Israel.
Naʻe vela ʻo vai ʻae ngaahi moʻunga mei he ʻao ʻo Sihova, naʻa mo Sainai [naʻe pehē ]mei he ʻao ʻo Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli.
6 En los días de Samgar, hijo de Anat, en los días de Jael, estaban desiertos los caminos; y los viajeros caminaban por senderos tortuosos;
“‌ʻI he ngaahi ʻaho ʻo Samikaʻa ko e foha ʻo ʻAnati, ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Saeli, naʻe lala ʻae ngaahi hala motuʻa, pea naʻe ʻalu ʻae kakai fononga ʻi he ngaahi hala piko.
7 faltaron en Israel los caudillos, faltaron hasta que me levanté yo, Débora; me levanté como madre en Israel.
Naʻe ngaongao ʻae ngaahi potu kakai, naʻa nau ʻosiʻosi ʻi ʻIsileli, ʻo aʻu ki heʻeku tuʻu hake au ko Tepola, pea u tuʻu hake ko e faʻē ʻi ʻIsileli.
8 Mientras elegían a nuevos dioses, la guerra llegó a las puertas; y no se veía ni escudo ni lanza entre cuarenta millares de Israel.
Naʻa nau fili ʻae ngaahi ʻotua foʻou, pea naʻe toki hoko ʻa ʻetau ʻi he ngaahi matapā: he naʻe hā mai ha fakaū pe ha foʻi tao ʻe taha ʻi he toko fā mano ʻi ʻIsileli?
9 Mi corazón ama a los príncipes de Israel a los que se ofrecen de entre el pueblo. ¡Bendecid a Yahvé!
‌ʻOku hanga atu hoku loto ki he kau pule ʻi ʻIsileli, ʻaia naʻe ʻatu fiemālie pe ʻakinautolu kia Sihova fakataha mo e kakai. Mou fakafetaʻi kia Sihova.
10 Los que cabalgáis sobre asnas blancas, los que os sentáis sobre alfombras, y los que vais por los caminos, cantad.
“‌ʻAkimoutolu ʻoku heka ʻi he ngaahi ʻasi hina, mou tokanga, ʻakimoutolu ʻoku nofo ʻi he fakamaau, pea ko kimoutolu foki ʻoku fononga ʻi he hala;
11 En los abrevaderos, libres ya del estruendo de los arqueros, allí se canten las justicias de Yahvé, las justicias de su imperio en Israel. Pues entonces pudo bajar a las puertas el pueblo de Yahvé.
‌ʻI he tuku ʻae longoaʻa ʻoe kau tangata fana ʻi he ngaahi potu ʻoe fusi hake ʻoe ʻutu vai, tenau fakahā ʻi ai ʻae ngaahi ngāue māʻoniʻoni ʻa Sihova, ʻio, ʻae ngaahi ngāue māʻoniʻoni ki hono ngaahi potu kakai ʻi ʻIsileli: pea ʻe toki ʻalu hifo ʻae kakai ʻa Sihova ki he ngaahi matapā.
12 ¡Despierta, despierta, Débora! ¡Despierta, despierta, entona el himno! ¡Levántate, Barac, hijo de Abinoam, toma presos a tus apresadores!
Ke ke ʻā hake, ʻā hake, ʻe Tepola: ʻā hake, ʻā hake, fai ʻae hiva: tuʻu hake, ʻe Pelaki, pea tataki fakapōpula ʻa hoʻo pōpula, ʻa koe ko e foha ʻo ʻApinoami.
13 En aquel tiempo descendió el resto de los nobles del pueblo; Yahvé bajó hacia mí con los valientes.
Naʻa ne ngaohi ai ʻaia naʻe toe ke pule ia ki he houʻeiki ʻi he kakai: naʻe fakanofo au ʻe Sihova ke u pule ki he kau mālohi.
14 De Efraím vinieron los que derrotaron a Amalec; detrás de ti Benjamín entre tu gente. De Maquir llegaron los jefes, de Zabulón los que llevan la vara del mando.
Naʻe ai ʻae aka ʻokinautolu mei ʻIfalemi naʻe tuʻu hake ki ʻAmaleki; ko Penisimani naʻe muimui ʻiate koe, mei hoʻo kakai: naʻe ʻalu hifo mei Mekili ʻae kau pule, pea mei Sepuloni ʻakinautolu ʻoku ala ki he peni ʻae tangata tohi.
15 Los príncipes de Isacar bajan con Débora; Isacar marcha al lado de Barac; se arrojan al valle en pos de sus pisadas. Mas en los distritos de Rubén hubo grandes deliberaciones.
Pea naʻe ʻia Tepola ʻae houʻeiki ʻo ʻIsaka; ʻio, ʻa ʻIsaka mo Pelaki foki: naʻe fekau ia ʻi hono vaʻe ki he teleʻa. ʻI he ngaahi mavahevahe ʻa Lupeni naʻe ʻi ai ʻae ngaahi fifili lahi ʻoe loto.
16 ¿Por qué quedaste en tus apriscos para escuchar los balidos de los rebaños? En los distritos de Rubén hubo grandes deliberaciones.
Ko e hā naʻa ke nofo ai ʻi he ngaahi ā sipi, ke fanongo ki he tangi ʻae fanga sipi? ʻI he ngaahi mavahevahe ʻa Lupeni [naʻe ʻi ai ]ʻae ngaahi fifili lahi ʻoe loto.
17 Galaad descansaba allende el Jordán; y Dan no se separaba de sus navíos. Aser habitaba en la ribera del mar, y reposaba junto a sus puertos.
Naʻe nofo ʻa Kiliati ʻituʻa Sioatani, pea ko e hā naʻe nofo ai ʻa Tani ʻi he ngaahi vaka? Naʻe nofo pe ʻa ʻAseli ʻi he matātahi, pea nofo pe ia ʻi he ngaahi kolo.
18 Mas Zabulón es un pueblo que expone su vida a la muerte, lo mismo que Neftalí, sobre las alturas del campo.
Ko e kakai ʻo Sepulone mo Nafitalai naʻe siʻaki ʻenau moʻui ki he mate, ʻi he ngaahi potu fonua māʻolunga.
19 Vinieron reyes y dieron batalla; lucharon entonces los reyes de Canaán en Taanac, junto a las aguas de Megiddó, y no tomaron plata por botín.
“Naʻe haʻu ʻa e ngaahi tuʻi ʻo tau, pea tau ai ʻae ngaahi tuʻi ʻo Kenani ʻi Tenaki ʻo ofi ki he vai ko Mekito; naʻe ʻikai tenau toʻo ha paʻanga totongi.
20 Desde el cielo lucharon los astros, de sus órbitas lucharon contra Sísara.
Naʻa nau tau mei langi; ko e ngaahi fetuʻu ʻi honau ngaahi ʻaluʻanga naʻa nau tauʻi ʻa Sisela.
21 El torrente Kisón los arrastró, el torrente viejo, el torrente Kisón. ¡Pisa firme, oh alma mía!
Naʻe ʻauhia ʻakinautolu ke mole ʻi he vaitafe ko Kisone, ʻae vaitafe muʻa ko ia, ʻae vaitafe ko Kisone. ʻE hoku laumālie, kuo ke malakaki hifo ʻae mālohi.
22 Se rompieron los cascos de los caballos, en la veloz huida de sus guerreros.
Naʻe toki maumau ʻae ngaahi ʻaofivaʻe ʻoe fanga hoosi ko e meʻa ʻi he lele vave, ko e lele vave ʻae ngaahi manu mālohi.
23 Maldecid a Meroz, dice el Ángel de Yahvé; ¡Malditos sus habitantes! porque no vinieron en socorro de Yahvé, a socorrer a Yahvé con sus valientes.
‘Mou fakamalaʻiaʻi ʻa Melosi,’ ʻoku pehē ʻe he ʻāngelo ʻa Sihova, ‘Mou fakamamahi ʻae kakai ʻo ia; koeʻuhi naʻe ʻikai te nau haʻu ke tokoni ʻa Sihova, ke tokoni ʻa Sihova ʻo tuʻu hake ki he mālohi.’
24 ¡Bendita entre las mujeres sea Jael, mujer de Héber, el cineo! ¡Bendita entre las mujeres que viven en tiendas!
“‌ʻE monūʻia lahi taha ʻi he kau fefine ʻa Saeli, ko e uaifi ʻo Hepa ko e Kena, ʻe monūʻia lahi taha pe ia ʻi he kau fefine ʻi he fale fehikitaki.
25 Agua pidió él, y ella dio leche; en vaso de príncipes le sirvió nata.
Naʻe kole ʻe ia ʻae vai, pea ne ʻange ʻe ia ʻae huʻahuhu; naʻa ne ʻomi ʻae pota ʻi he ipu ngalingali ʻeiki.
26 Tomó su mano el clavo, y su derecha el pesado martillo, dio el golpe a Sísara, le rompió la cabeza, le machacó y atravesó las sienes.
Naʻe mafao ʻe ia hono nima ki he faʻo, mo hono nima toʻomataʻu ki he hamala ʻae tufunga; pea ne taaʻi ʻaki ʻa Sisela ʻae hamala, naʻa ne tā ʻaki ia hono ʻulu, ʻi heʻene tui ke ʻasi hono manifinifihanga.
27 A sus pies él se encorva, cae y queda tendido. Se encorva a los pies de ella y cae; donde se encorva, allí mismo queda muerto.
Naʻe punou hifo ia ʻi hono vaʻe, naʻa ne tō hifo, pea tokoto hifo: naʻe punou hifo ia ʻi hono vaʻe, pea tō hifo: ʻi he potu naʻa ne punou hifo, naʻe tō ai ia ʻo mate.
28 Por la ventana, tras las celosías se asoma la madre de Sísara y clama: ¿Por qué tarda en venir su carro? ¿Por qué tan lerda la marcha de sus cuadrigas?
“Naʻe fakasiosio ʻe he faʻē ʻa Sisela ʻi he matapā sioʻata, pea kalanga ia mei he tupa, “Ko e hā ʻoku tuai pehē ai hono saliote ʻi heʻene haʻu? Ko e hā ʻoku tatali ai ʻae ngaahi meʻa teka ʻo ʻene saliote?’
29 Las más sabias de sus damas le contestan, y ella misma se da la respuesta:
Naʻe tali ia ʻe heʻene kau fefineʻeiki poto, ʻio, naʻe tali ʻe ia ia ʻa ʻene lea,
30 Habrán hallado botín que están repartiendo; para cada guerrero, una joven, o dos; vestidos de color para Sísara, como despojo, vestidos bordados, de varios colores, como botín; despojos de diversos colores, dos veces recamados, para la esposa.
‘ʻIkai kuo nau lavaʻi? ʻIkai kuo nau vahevahe ʻae vete? Ko e taʻahine ʻe tokotaha pe toko ua ki he tangata taki taha kotoa pē; ko e koloa maʻa Sisela ko e meʻa lanu kehekehe, ʻae meʻa lanu kehekehe ʻoe ngāue tuitui, ʻae meʻa lanu kehekehe ʻoe ngāue tuitui fakapotu ua, ʻo ngali mo e kia [ʻokinautolu ]ʻoku maʻu ʻae vete?’
31 ¡Así perezcan todos tus enemigos, oh Yahvé! ¡Y los que te aman brillen como el sol cuando sale con toda su fuerza!” Y el país tuvo descanso durante cuarenta años.
“Ke ʻauha pehē pe ʻa ho ngaahi fili kotoa pē ʻe Sihova: ka ke tatau ʻakinautolu ʻoku ʻofa kiate ia mo e laʻā ʻi heʻene ʻalu hake ʻi hono mālohi.” Pea naʻe fiemālie ʻae fonua ʻi he taʻu ʻe fāngofulu.

< Jueces 5 >