< Job 7 >
1 Milicia es la vida del hombre sobre la tierra; como los del jornalero son sus días.
Boni, bomoi ya moto awa na se ezali kaka bomoi ya pasi te? Mikolo ya bomoi na ye ezali penza mikolo ya mongamba te?
2 Como el siervo suspira por la sombra, y como el jornalero espera su salario;
Ndenge mowumbu azelaka pio ya pokwa to ndenge mongamba azelaka makasi lifuti na ye,
3 así heredé meses de calamidad, y noches de dolor me tocaron en suerte.
ngai nazwaki lokola libula, basanza ya pamba mpe babutu ya pasi na pasi.
4 Si me acuesto, digo: “¿Cuándo me levantaré?” Mas la noche es larga, y me canso, dándome vuelta hasta el alba.
Soki kaka nalali, nakomi komituna: ‹ Tango nini nakolamuka? › Mpe soki kaka nalamuki: ‹ Tango nini butu ekoya? › Nalembi komitungisa tango nyonso.
5 Mi carne está cubierta de gusanos y de una costra de barro; mi piel se rompe y se deshace.
Nkusu mpe makwanza ezipi nzoto na ngai, poso ya nzoto na ngai ezoki-zoki bapota mpe ekomi kolumba solo.
6 Mis días pasan más ligeros que la lanzadera, y desaparecen sin esperanza.
Mikolo ya bomoi na ngai ezali koleka mbangu penza koleka tonga oyo mosali bilamba asalelaka; nakomi na suka, mpe elikya na ngai nyonso esili.
7 Acuérdate de que mi vida es un soplo; mis ojos ya no verán la felicidad.
Oh Nkolo, kobosana te ete bomoi na ngai ezali kaka pema ya pamba! Miso na ngai ekomona lisusu bolamu te.
8 No me verá más el ojo del que ahora me ve; apenas tus ojos me ven, y ya no subsisto.
Liso oyo ezali komona ngai sik’oyo ekotikala komona ngai lisusu te; okoluka ngai, kasi nakozala lisusu te.
9 La nube se disipa y pasa; así no sube más el que desciende al sepulcro. (Sheol )
Ndenge mapata ekendaka mpe elimwaka, ndenge wana mpe moto oyo akendaka na mboka ya bakufi azongaka lisusu te. (Sheol )
10 No volverá más a su casa, ni le reconocerá su lugar.
Akozonga lisusu te na ndako na ye, mpe ndako na ye ekoyeba ye lisusu te.
11 Por eso, no refrenaré mi lengua, hablaré en la angustia de mi espíritu, me quejaré en la amargura de mi alma.
Yango wana, nakokanga monoko na ngai te, molimo na ngai ekoloba kaka na mawa, mpe motema na ngai ekolela kaka pasi na ngai.
12 ¿Soy yo el mar, o algún monstruo marino, para que me tengas encerrado con guardias?
Boni, nakomi ebale to elima ya mayi mpo ete batiela ngai bikangiseli?
13 Cuando digo: Mi lecho me consolará, mi cama aliviará mi pesar,
Nakanisaka ete soki nalali, mbeto na ngai ekobondisa ngai mpe pongi ekokitisa pasi na ngai;
14 entonces me aterras con sueños, y me espantas con visiones.
nzokande, ozali lisusu kotungisa ngai na bandoto ya mabe mpe kobangisa ngai na bimoniseli ya somo.
15 Por eso prefiero ser ahogado, deseo la muerte para estos mis huesos.
Malamu bafina ngai kingo mpe nakufa, pamba te kufa ezali na litomba koleka bomoi oyo.
16 Tengo asco; no quiero vivir más; déjame, ya que mi vida es un soplo.
Nayini bomoi na ngai; nawumela libela te na bomoi! Tika ngai kimia, pamba te mikolo na ngai ezanga na yango tina.
17 ¿Qué es el hombre, para que tanto le estimes, y fijes en él tu atención,
Moto azali penza nani mpo ete okanisaka ye, mpo ete olandelaka ye na bokebi,
18 para que le visites cada mañana, y a cada momento le pruebes?
mpo ete otalaka ye tango nyonso mpe omekaka ye tango nyonso?
19 ¿Cuándo cesarás de mirarme, y me das tiempo para tragar mi saliva?
Mpo na nini okoki kolongola miso na Yo te likolo na ngai? Mpo na nini okoki kotika ngai kimia te ata mpo na ngonga moke?
20 Si he pecado, ¿qué te he hecho con eso, oh Guardador de los hombres? ¿Por qué me pones por blanco a mí, que soy una carga para mí mismo?
Oh Mokeli na ngai, soki nasali lisumu, eloko nini ngai nasali Yo? Mpo na nini oponi kaka kobeta ngai? Boni, nakomi mokumba mpo na Yo?
21 ¿Por qué no perdonas mi pecado ni borras mi iniquidad? Pues pronto me dormiré en el polvo; y si me buscas, ya no existiré.”
Mpo na nini ozali kolimbisa mabunga na ngai te mpe ozali kobosana masumu na ngai te? Kala mingi te, nakokende kolala na putulu; okoluka ngai, kasi nakozala lisusu te. »