< Job 33 >

1 “Escucha ahora, oh Job, mi palabra, y a todos mis argumentos presta oído.
“Ko ia ʻoku ou kole kiate koe ʻe Siope, fakafanongo ki heʻeku ngaahi fakamatala, mo ke tokanga ki heʻeku lea kotoa pē.
2 He aquí que abro mi boca; se mueve mi lengua para formar palabras en mi paladar.
Vakai, kuo u faʻai eni ʻa hoku ngutu, kuo lea ʻa hoku ʻelelo ʻi hoku ngutu.
3 Lo que diré viene de un corazón recto, mis labios profieren la pura verdad.
Te u lea au mei he totonu ʻo hoku loto: pea ʻe mahino ʻae ʻilo ʻe lea ʻaki ʻe hoku loungutu.
4 El Espíritu de Dios me hizo, y el soplo del Omnipotente me dio vida.
Naʻe ngaohi au ʻe he Laumālie ʻoe ʻOtua, pea ko e mānava ʻoe Māfimafi kuo ne foaki ʻae moʻui kiate au.
5 Respóndeme, si puedes; prepárate para (contender) conmigo; tente dispuesto.
Kapau te ke faʻa tali au, pea fokotuʻu hokohoko pe hoʻo ngaahi lea, tuʻu hake ʻi hoku ʻao.
6 Mira, yo soy creatura de Dios, igual que tú; también yo fui formado del barro.
Vakai, ʻoku ou tatau mo koe ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua: kuo ngaohi foki au mei he ʻumea.
7 Por eso nada tienes que temer de mí, ni te abrumará el peso de mi persona.
‌ʻE ʻikai fakamanavahēʻi koe ʻe haʻaku fakailifia, pea ʻe ʻikai mamafa ʻa hoku nima kiate koe.
8 Ahora bien, tú has dicho oyéndolo yo —bien escuché el son de tus palabras—:
“Ko e moʻoni kuo ke lea ʻi hoku telinga, pea kuo u ongoʻi ʻae leʻo ʻo hoʻo ngaahi lea, ʻo pehē,
9 «Inocente soy, sin pecado, limpio soy, no hay iniquidad en mí.
‘ʻOku ou maʻa taʻehaangahala, ʻoku ou māʻoniʻoni; pea ʻoku ʻikai ha hia ʻiate au.
10 Pero Él busca pretextos contra mí, me considera como enemigo suyo;
Vakai, ʻoku ne kumi ʻae meʻa ke u kovi ai, ʻoku ne lauʻi au ko hono fili,
11 pone en el cepo mis pies, observa todos mis pasos.»
‌ʻOku ne ʻai hoku vaʻe ki he meʻa fakamaʻu vaʻe, ʻoku ne vakaiʻi ʻa hoku ʻalunga kotoa pē.’
12 Precisamente en esto no tienes razón; te lo explicaré. Si Dios es más grande que el hombre,
“Vakai eni, ʻoku ʻikai te ke tonuhia: te u talia koe, he ʻoku lahi ʻae ʻOtua ki he tangata.
13 ¿por qué contiendes con Él, ya que Él no da cuenta de ninguno de sus actos?
He ko e hā ʻoku ke fai ai mo ia? Koeʻuhi ʻoku ʻikai fakahā ʻe ia ʻae ʻuhinga ʻo ʻene ngaahi ngāue.
14 Porque de una manera habla Dios, y también de otra, pero (el hombre) no le hace caso.
Ka ʻoku lea ʻae ʻOtua ʻo tuʻo taha, ʻio, ʻo tuʻo ua, ka ʻoku ʻikai tokangaʻi ia ʻe he tangata.
15 En sueños, en visiones nocturnas, cuando cae letargo sobre los hombres, recostados en sus camas,
‌ʻI he misi, ʻi he meʻa hā mai ʻoe poʻuli, ʻi he tō ʻae mohe maʻu ki he kakai, ʻi he tulemohe ʻi he mohenga;
16 entonces Él abre el oído del hombre, y le instruye en forma secreta,
‌ʻOku ne toki fakaongo ʻae telinga ʻoe kakai, ʻo ne pulusi ʻa honau akonakiʻi,
17 para apartarle de su obra. Así le retrae de la soberbia,
Koeʻuhi ke ne taʻofi ʻae tangata mei heʻene ngāue ʻaʻana, pea fufū ʻae fielahi mei he tangata.
18 salva su alma de la perdición, y su vida del filo de la espada.
‌ʻOku ne taʻofi mai hono laumālie mei he luo, mo ʻene moʻui ke ʻoua naʻa ʻauha ʻi he heletā.
19 Corrige también al hombre con dolores en su lecho, y con continua angustia dentro de sus huesos;
Pea ʻoku ne tautea foki ia ʻaki ʻae mamahi ʻi hono mohenga, mo hono ngaahi hui ʻaki ʻae mamahi lahi:
20 de modo que tiene asco del pan y del bocado más exquisito.
Ko ia ʻoku fehiʻa ai ʻene moʻui ki he mā, mo hono laumālie ki he meʻakai ifo lelei.
21 Vase consumiendo su carne hasta desaparecer, y aparecen sus huesos que no se veían.
‌ʻOku fakaʻaʻau ʻo ʻosi ʻa hono kakano, ʻo ʻikai ʻiloa; pea ʻoku tuʻu mai hono ngaahi hui naʻe ʻikai hā mai.
22 Se acerca su vida al sepulcro, y su existencia a los que la quitan.
‌ʻIo, ʻoku ʻunuʻunu atu hono laumālie ki he faʻitoka, mo ʻene moʻui ki he kau fakaʻauha.
23 Pero si hay para él un ángel, un intercesor de entre mil, que explique al hombre su deber;
“Kapau ʻe ʻiate ia ha faifekau, ko e fakamatala, ko e taha mei he toko taha afe, ke fakahā ki he tangata ʻene māʻoniʻoni:
24 y que se compadezca de él y diga (a Dios): «Líbrale para que no baje al sepulcro; yo he hallado el rescate (de su alma).»
‌ʻOku toki ʻaloʻofa ai ia kiate ia, ʻo ne pehē, “Fakamoʻui ia mei he ʻalu hifo ki he luo: kuo u ʻiloʻi ʻae huhuʻi.”
25 Entonces se vuelve más fresca que la de un niño su carne; será como en los días de su juventud;
‌ʻE moʻui lelei hake hono sino ʻi ha tamasiʻi: ʻe toe foki ia ki he ngaahi ʻaho ʻo ʻene kei siʻi:
26 implora a Dios, y Este le es propicio. Así contemplará con júbilo su rostro, y (Dios) le devuelve su justicia.
‌ʻE lotu ia ki he ʻOtua, pea ʻe tokanga ia ki ai: pea ʻe mamata ia ki hono fofonga ʻi he fiefia: he te ne totongi ki he tangata ʻa ʻene māʻoniʻoni.
27 Cantará entonces entre los hombres, y dirá: «Yo había pecado, había pervertido la justicia, y no me fue retribuido según merecía;
‌ʻOku ne vakai ki he kakai, pea ka pehē ʻe ha taha, ‘Kuo u angahala, pea fakakehe ʻaia ʻoku totonu, pea kuo taʻeʻaonga ia kiate au;
28 pues Él me libró del paso al sepulcro, y mi alma ve todavía la luz.»
‌ʻE fakahaofi ʻe ia ʻa hono laumālie ke ʻoua naʻa ʻalu hifo ki he luo, pea ʻe mamata ʻene moʻui ki he maama.
29 Mira, todo esto hace Dios, dos y aun tres veces con el hombre,
“Vakai, ʻoku faʻa fai ʻe he ʻOtua ʻae ngaahi meʻa ni kotoa pē koeʻuhi ko e tangata,
30 a fin de retraerlo de la muerte, y alumbrarlo con la luz de la vida.
Ke ne toe ʻomi ai hono laumālie mei he luo, pea ne fakamaama ia ʻaki ʻae maama ʻoe moʻui.
31 Atiende, Job; escúchame; calla, que yo hablaré.
Tokanga, ʻe Siope, fakafanongo kiate au: ke ke longo pe, kau lea.
32 Si tienes algo que decir, respóndeme; habla, pues mi deseo es verte justo.
Kapau ʻoku ai haʻo lea, tali mai: lea, he ko hoku loto ke ke tonuhia.
33 Si no, escúchame en silencio, y yo te enseñaré sabiduría.”
Kapau ʻoku ʻikai, fakafanongo kiate au: ke ke longo pē, kau akonekina koe ke ke poto.

< Job 33 >