< Job 20 >

1 Entonces Sofar naamatita tomó la palabra y dijo:
Pea naʻe toki pehēange ʻe Sofaa mei Neama, ʻo ne pehē,
2 “Por eso mis pensamientos me sugieren una respuesta, y a eso me mueve mi interior.
“Ko e moʻoni ʻoku langaʻi au ʻe heʻeku ngaahi mahalo ke u tali, ko ia ʻoku ou fakatoʻotoʻo ai.
3 He oído la reprensión con que me insultas, mas el espíritu que tengo me impulsa a responder según mi saber.
Kuo u fanongo ki he tautea ʻo ʻeku manuki, pea ko e laumālie ʻo ʻeku ʻilo ʻoku langaʻi au ke u tali.
4 ¿No sabes tú, que desde siempre, desde que hay hombre sobre la tierra,
‌ʻIkai te ke ʻilo eni mei muʻa, talu hono tuku ʻoe tangata ʻi māmani,
5 el gozo de los malos es breve, y la alegría del impío un instante?
Koeʻuhi ʻoku fuonounou ʻae nekeneka ʻoe angahala, pea ko e fiefia ʻae mālualoi ʻoku ʻi he kemo pe taha?
6 Aunque su arrogancia alcance hasta el cielo, y su cabeza toque las nubes,
Neongo ʻae aʻu hake ki he langi ʻa hono ongolelei, pea ʻasi hake hono ʻulu ki he ngaahi ʻao;
7 como su estiércol, para siempre perecerá; los que le vieron, dirán: «¿Dónde está?»
Ka ʻe ʻauha ia ʻo taʻengata ʻo hangē pe ko ʻene meʻa kovi ʻaʻana: ko kinautolu naʻe mamata ki ai te nau pehē, ‘Kofaʻā ia?’
8 Como un sueño volará, y no lo hallarán; desaparecerá cual visión nocturna.
‌ʻE puna atu ia ʻo hangē ha misi, pea ʻe ʻikai ʻilo ia: ʻio, ʻe tuli atu ia ʻo hangē ko ha meʻa ʻoku hā mai ʻi he pō.
9 El ojo que le vio no le verá más, no verá otra vez su lugar.
Ko e mata foki naʻe mamata ki ai ʻe ʻikai toe mamata ai; pea ʻe ʻikai toe ʻilo ia ʻe hono potu.
10 Sus hijos andarán pidiendo el favor de los pobres, y sus manos restituirán su riqueza.
‌ʻE kumi ʻe heʻene fānau ke fakafiemālieʻi ʻae masiva, pea ʻe toe ʻatu ʻe hono nima ʻenau ngaahi meʻa.
11 Sus huesos llenos aún de juvenil vigor, yacerán con él en el polvo.
‌ʻOku fonu hono ngaahi hui [ʻi he angahala ]ʻo ʻene kei siʻi, pea ʻe takoto mo ia ʻi he efu.
12 Por dulce que sea el mal en su boca, y por más que lo oculte bajo su lengua,
“Neongo ʻoku melie ʻi hono ngutu ʻae fai kovi, pea ne fufū ia ʻi hono lalo ʻelelo:
13 si lo saborea y no lo suelta, si lo retiene en su paladar,
Neongo ʻene mamae ki ai, ʻo ʻikai liʻaki; kae maʻu pe ʻi hono loto ngutu:
14 su manjar se convierte en sus entrañas, hiel de áspid se volverá en su interior.
‌ʻE liliu ʻene meʻakai ʻi hono kete, ʻe hoko ia ko e ʻahu ʻoe fanga ngata fekai ʻi loto ʻiate ia.
15 Se tragó riquezas, pero las vomitará; Dios se las arrancará de su vientre.
Kuo ne folo hifo ʻae koloa, ka te ne toe lua ʻaki hake ia: ʻe lī ia ʻe he ʻOtua mei hono kete.
16 Chupará veneno de áspides, y la lengua de la víbora le matará.
‌ʻE mimisi ʻe ia ʻae kona ʻoe fanga ngata fekai: ʻe teʻia ia ʻe he ʻelelo ʻoe ngata fekai.
17 Jamás verá los arroyos, los ríos, los torrentes de miel y de leche.
‌ʻE ʻikai mamata ia ki he ngaahi vai, ko e ngaahi vai lahi, mo e ngaahi vaitafe ʻoe meʻa huʻamelie mo e pota.
18 Devolverá lo que ganó, y no se lo tragará; será como riqueza prestada, en que no se puede gozar.
‌ʻE toe ʻatu ʻe ia ʻae fua ʻo ʻene ngāue, pea ʻe ʻikai folo hifo: pea ʻe ʻikai fiefia ia ʻi he lahi fau ʻo ʻene koloa.
19 Por cuanto oprimió y desamparó al pobre, robó casas que no había edificado,
Koeʻuhi kuo ne taʻomia mo liʻaki ʻae masiva; kuo ne toʻo fakamālohi ʻae fale naʻe ʻikai ke ne langa;
20 y no se hartó su vientre, por eso no salvará nada de lo que tanto le gusta.
“Ko e moʻoni ʻe ʻikai te ne ongoʻi ʻae fiemālie ʻi hono loto, ʻe ʻikai te ne faʻa maʻu ʻaia kuo ne holi ki ai.
21 Nada escapaba a su voracidad, por eso no durará su prosperidad.
‌ʻE ʻikai toe ʻene meʻa kai; ko ia ʻe ʻikai ʻamanaki ʻe ha taha ki haʻane meʻa.
22 En medio de toda su abundancia le sobrevendrá la estrechez; toda clase de penas le alcanzará.
‌ʻI he lahi ʻo ʻene maʻumeʻa ʻe masiva ai ia; ʻe hoko kiate ia ʻae nima ʻoe angakovi kotoa pē.
23 Cuando se pone a llenarse el vientre, (Dios) le manda el furor de su ira, y hará llover sobre él su castigo.
‌ʻI heʻene teu ke fakapito hono kete, ʻe lī kiate ia ʻe he ʻOtua ʻae mālohi ʻo hono houhau, pea fakaʻauha ia kiate ia lolotonga ʻene kai.
24 Si huye de las armas de hierro, le traspasará el arco de bronce.
‌ʻE puna ia mei he meʻa tau ukamea, ka ʻe fanaʻi ia ke ʻasi ʻe he kaufana ukamea.
25 Se saca (la flecha), y sale de su cuerpo, se la arranca de su hiel cual hierro resplandeciente, y vienen sobre él los terrores;
‌ʻE unuhi ia, pea ʻasi ʻi hono sino; ʻio, ʻoku haʻu mei hono ʻahu ʻae heletā ngingila, ʻoku ʻiate ia ʻae ngaahi ilifia.
26 una noche oscura traga sus tesoros, le consumirá fuego no encendido (por hombre); devorará cuanto quedare en su tienda.
Ko e ngaahi fakapoʻuli kotoa pē kuo fufū ʻi hono ngaahi potu fakalilolilo: ʻe fakaʻauha ia ʻe he afi taʻetapili; ʻe hoko ʻae kovi kiate ia ʻoku toe ʻi hono ʻapi.
27 El cielo descubrirá su iniquidad, y la tierra se levantará contra él.
‌ʻE fakahā ʻe he langi ʻa ʻene fai kovi, pea ʻe tuʻu hake ki ai ʻae fonua.
28 La riqueza de su casa desaparecerá, será desparramada en el día de Su ira.
Ko e koloa ʻo hono fale ʻe mole, pea tafe atu ʻi he ʻaho ʻo hono houhau.
29 Tal es la suerte que Dios al impío tiene reservada, y la herencia que Dios le ha asignado.”
Ko e ʻinasi eni ʻoe tangata angahala mei he ʻOtua, mo e tufakanga kuo tuʻutuʻuni maʻana ʻe he ʻOtua.”

< Job 20 >