< Isaías 14 >

1 Porque Yahvé tendrá compasión de Jacob, y escogerá otra vez a Israel; y les dará descanso en su propia tierra. Se juntarán con ellos los extranjeros, y se incorporarán a la casa de Jacob.
Koeʻuhi ʻe ʻaloʻofa ʻa Sihova kia Sēkope, pea te ne fili ʻa ʻIsileli, ʻe fokotuʻu ʻakinautolu ʻi honau fonua: pea ʻe fakataha mo kinautolu ʻae kakai muli, pea te nau pikitai ki he fale ʻo Sēkope.
2 Los pueblos los tomarán y los llevarán a su propio lugar; y la casa de Jacob los poseerá por siervos y siervas en la tierra de Yahvé. Así tomarán cautivos a aquellos que los habían cautivado, y dominarán a sus opresores.
Pea ʻe tataki ʻakinautolu ʻe he kakai, ʻo ʻomi ʻakinautolu ki honau potu: pea ʻe maʻu ʻakinautolu ʻe he fale ʻo ʻIsileli ʻi he fonua ʻo Sihova ko e kau tamaioʻeiki mo e kau kaunanga: pea te nau fakapōpulaʻi ʻakinautolu, naʻa nau pōpula ki ai; pea te nau puleʻi ʻakinautolu naʻe fakamālohiʻi ʻakinautolu.
3 El día que Yahvé te dé descanso de tus penas y de tu angustia y de la dura servidumbre a la cual estuviste sujeto,
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻi he ʻaho ko ia ʻe foaki kiate koe ʻae mālōlō mei hoʻo mamahi, mo hoʻo manavahē, pea mei he pōpula mamahi ʻaia naʻa mou moʻulaloa ki ai.
4 cantarás este canto sobre el rey de Babilonia, y dirás: “¡Cómo se acabó el opresor! ¡Cómo terminó la opresión!
Te ke toʻo hake ʻae lea mamafa ni ki he tuʻi ʻo Papilone, ʻo pehē, “Hono ʻikai kuo siʻaki ʻaia naʻe pule fakamālohi! hono ʻikai kuo siʻaki ʻae kolo naʻe faʻa kumi koula!
5 Yahvé ha hecho pedazos la vara de los impíos, el cetro del dominador,
Kuo fesiʻi ʻe Sihova ʻae tokotoko ʻoe angakovi, pea mo e fakaʻilonga ʻoe kau pule.
6 el cual azotaba a los pueblos con furor, hiriéndolos sin cesar, y en su saña tiranizaba a las naciones persiguiéndolas sin piedad.
Ko ia naʻe taaʻi ʻae kakai ʻi he tuputāmaki ʻaki ʻae tautea taʻetuku, ko ia naʻe puleʻi ʻae ngaahi puleʻanga ʻi he ʻita, kuo fakatangaʻi ia, pea ʻoku ʻikai taʻofi ʻe ha taha.
7 Ahora descansa y está en paz toda la tierra y prorrumpe en cantos de alegría.
‌ʻOku mālōlō ʻa māmani kotoa pē, pea fiemālie: ʻoku nau kamata hiva fiefia.
8 Aun los cipreses se regocijan a causa de ti, y los cedros del Líbano (dicen): «Desde que tú dormiste, nadie sube ya a cortarnos».
‌ʻIo, ʻoku fiefia ʻiate koe ʻae ngaahi ʻakau ko e paini, pea mo e ngaahi sita ʻo Lepanoni, ʻonau pehē, Talu hoʻo tō ki lalo koe, kuo ʻikai haʻu kiate kimautolu ha tangata taʻanga.
9 El scheol se conmueve en sus profundidades, a causa de ti, para salir a tu encuentro, y por ti despierta él a las sombras de los gigantes, a todos los poderosos de la tierra; hace que se levanten de sus tronos todos los reyes de las naciones. (Sheol h7585)
‌ʻOku ngaue ʻa hētesi mei lalo maʻau ke fakafetaulaki kiate koe ʻi ho haʻu: ʻoku ne ueʻi ʻae mate maʻau, ʻio, ʻae kau tuʻu ki muʻa kotoa pē ʻo māmani; kuo ne fokotuʻu mei honau nofoʻanga ʻae ngaahi tuʻi kotoa pē ʻoe ngaahi puleʻanga. (Sheol h7585)
10 Todos ellos te dirigirán la palabra y te dirán: «¿También tú te debilitaste como nosotros? ¿A nosotros te has asemejado?»
‌ʻE lea ʻakinautolu kotoa pē ʻo pehē kiate koe, “Kuo ke hoko ʻo vaivai ʻo hangē ko kimautolu ni? Kuo ke hoko ʻo tatau mo kimautolu ni?”
11 Ha bajado al scheol tu gloria al son de tus arpas, tendrás por cama la podredumbre, y los gusanos por cubierta. (Sheol h7585)
Kuo fakahifo hoʻo laukau ki he faʻitoka, pea mo e longoaʻa ʻo hoʻo ngaahi meʻa lea: kuo fofola ʻi lalo ʻiate koe ʻae fanga kelemutu, pea kafu ʻaki koe ʻae fanga kelemutu. (Sheol h7585)
12 ¡Como caíste del cielo, astro brillante, hijo de la aurora! ¡Cómo fuiste echado por tierra, tú, el destructor de las naciones!
“ʻE Lusifā, ko e foha ʻoe pongipongi! Hono ʻikai tō hifo koe mei he langi! Hono ʻikai tuʻusi ki lalo koe ki he kelekele, ʻa koe ne ke fakavaivaiʻi ʻae ngaahi puleʻanga!”
13 Tú que dijiste en tu corazón: «Al cielo subiré; sobre las estrellas de Dios levantaré mi trono; me sentaré en el Monte de la Asamblea, en lo más recóndito del Septentrión;
He naʻa ke pehē ʻi ho loto, “Te u ʻalu hake ki he langi, te u fokotuʻu ke māʻolunga hake ʻa hoku nofoʻanga ʻi he ngaahi fetuʻu ʻoe ʻOtua: pea te u nofo ʻi he moʻunga ʻoe fakatahaʻanga, ʻi he ngaahi potu tokelau:
14 subiré a las alturas de las nubes; seré como el Altísimo».
Te u ʻalu hake ke māʻolunga ʻi he ngaahi ʻao; te u tatau mo ia ʻoku māʻolunga taha pe.”
15 Pero ahora has sido precipitado al scheol, a lo más profundo del pozo. (Sheol h7585)
“Ka e hifo koe ki lalo ki he faʻitoka, ki he kaokao ʻoe luo. (Sheol h7585)
16 Los que te ven fijan en ti la mirada y contemplándote con atención (dicen): «¿Es este el varón que sacudió la tierra e hizo temblar los reinos,
Ko kinautolu ʻe mamata kiate koe te nau sio fakamamaʻu kiate koe, pea fakalaulauloto kiate koe, ʻo pehē, ‘Ko e tangata koā eni naʻe ngaohi ke tetetete ai ʻa māmani, ʻaia naʻe lulululu ʻae ngaahi puleʻanga;
17 que convirtió el mundo en un desierto y devastó sus ciudades; que no abrió (la cárcel) a sus prisioneros?
‌ʻAia naʻa ne ngaohi ʻa māmani ke hangē ko ha toafa, pea ne fakaʻauha hono ngaahi kolo; ʻaia naʻe ʻikai fakaava ʻae fale ʻo ʻene kau pōpula?’”
18 Todos los reyes de las naciones, todos descansan con honor, cada cual en su propia morada,
‌ʻOku takoto ʻi he nāunau ʻae tuʻi kotoa pē ʻoe ngaahi puleʻanga, ʻio, ʻakinautolu kotoa pē, taki taha ʻi hono fale.
19 pero tú has sido arrojado lejos de tu sepulcro, como un retoño inútil, cual cadáver pisoteado y cubierto de muertos. Hasta los traspasados a espada bajan a sepulcros de piedra.
Ka kuo lī koe mei ho fonualoto ʻo hangē ko e vaʻa fakalielia, pea hangē ko e kofu ʻokinautolu kuo tāmateʻi, ʻaia kuo hokaʻi ʻaki ʻae heletā, ʻaia ʻoku ʻalu hifo ki he ngaahi maka ʻoe luo; pea hangē ko e ʻangaʻanga kuo malamalaki ʻi he lalo vaʻe.
20 Pero tú no tendrás con ellos sepultura; porque has arruinado tu tierra, has destruido a tu pueblo. No se hablará ya jamás de la raza de los malhechores.
‌ʻE ʻikai fai fakataha ho tanu mo kinautolu, koeʻuhi kuo ke fakaʻauha ho fonua, pea tāmateʻi mo hoʻo kakai: ʻe ʻikai ʻaupito ongoongolelei ʻae hako ʻoe fai meʻa kovi.
21 Preparaos a dar muerte a sus hijos, por la culpa de sus padres; no se levanten para heredar la tierra, ni llenen con ciudades la superficie del orbe».”
Teuʻi ʻae fakapō ki heʻene fānau koeʻuhi ko e hia ʻa ʻenau ngaahi tamai; ke ʻoua naʻa nau tuʻu hake, pe maʻu ʻae fonua, pe ʻufiʻufi ʻaki ʻae funga ʻo māmani ʻae ngaahi kolo.
22 “Yo me alzaré contra ellos —oráculo de Yahvé de los ejércitos— y cortaré de Babilonia nombre y resto, germen y retoño —oráculo de Yahvé—.
He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “Te u tuʻu hake kiate kinautolu, pea tuʻusi mei Papilone ʻae hingoa, mo hono toenga [kakai], mo e foha, pea mo e fānau ʻa hono foha, ʻoku pehē ʻe Sihova.
23 La convertiré en morada de erizos, en aguas fangosas, y la barreré con la escoba de la destrucción —oráculo de Yahvé de los ejércitos.
‌ʻOku pehē foki ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, Te u ngaohi ia ko e potu ʻoe pitani, mo e ngaahi luo vai; pea te u tafi kituʻaniu ia ʻaki ʻae meʻa tafi ʻoe fakaʻauha.”
24 Yahvé de los ejércitos ha jurado diciendo: “Como lo he pensado, así será; como lo tengo proyectado, así sucederá:
Kuo fuakava ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻo pehē, “Ko e moʻoni ʻe hoko ʻo hangē ko ia kuo u fifili ki ai, pea hangē ko ia kuo u tuʻutuʻuni, ko ia pe ʻe tuʻu maʻu:
25 destruiré al asirio en mi tierra, y sobre mis montes le hollaré; será quitado su yugo de encima de (Israel), y su carga de sobre sus hombros.
Ke u laiki ʻae tangata ʻAsilia ʻi hoku fonua pea te u malaki hifo ia ʻi hoku ngaahi moʻunga: pea ʻe toki mahuʻi ʻiate kinautolu ʻa ʻene haʻamonga, pea hiki mo ʻene kavenga mei honau uma.
26 Este es el designio que he resuelto ejecutar en toda la tierra, y esta la mano extendida sobre todas las naciones.
Ko eni ʻae meʻa kuo tuʻutuʻuni ki māmani kotoa pē: pea ko eni ʻae nima kuo mafao atu ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē.”
27 Si Yahvé de los ejércitos lo ha resuelto, ¿quién podrá frustrarlo? si su mano está extendida, ¿quién osará retirarla?”
He kuo finangalo ki ai ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau, pea ko hai te ne taʻofi ia? Pea kuo mafao atu hono nima, pea ko hai te ne fakafoki ia?
28 El año en que murió el rey Acaz, se dio este oráculo:
‌ʻI he taʻu naʻe pekia ai ʻae tuʻi ko ʻAhasi naʻe fakahā ʻae tala mamafa ni.
29 “No te regocijes, oh Filistea entera, porque ha sido quebrada la vara que te hirió; pues de la raíz de la serpiente, saldrá un basilisco, y su fruto será una serpiente voladora.
“ʻOua naʻa ke fiefia, ʻe Filisitia kotoa, koeʻuhi kuo fesiʻi ʻae meʻa tā ʻo ia naʻa ne taaʻi koe: koeʻuhi ʻe tupu mai mei he tefito ʻoe ngata ʻae ngata fekai lahi, pea ko hono fua ʻo ia ko e ngata vela ʻoku puna.
30 Entonces los más pobres encontrarán su pasto, y los necesitados reposarán con seguridad; pues haré perecer de hambre tu raíz, y acabaré con lo que de ti quedare.
Pea ʻe mākona ʻae ʻuluaki fānau ʻae paea, pea ʻe tokoto ʻi he fiemālie ʻae masiva: pea te u tāmateʻi ho tefito ʻaki ʻae honge, pea te ne taaʻi ho toenga[kakai].
31 ¡Aúlla, puerta!, ¡grita, ciudad! trastornada esta la Filistea toda, porque del norte viene una humareda, y nadie se pierde de sus escuadrones.”
Tangi, ʻae matapā, tāngiloa, ʻae kolo; ʻa koe, ko Filisitia kotoa, kuo mole ʻi he manavahē: koeʻuhi ʻe haʻu mei he tokelau ʻae ʻohuafi, pea ʻe ʻikai he ha tokotaha ʻi heʻene ngaahi kautau.
32 ¿Qué respuesta se da, pues, a los embajadores de las naciones? “Que Yahvé ha fundado a Sión, y que en ella se refugiarán los pobres de su pueblo.”
Pea ko e hā ha lea ʻe tali ʻaki ʻe ha tokotaha ki he kau talafekau mei he puleʻanga? ʻA eni, Kuo langa hake ʻe Sihova ʻa Saione, pea ʻe falala ki ai ʻae kau masiva ʻa hono kakai.”

< Isaías 14 >