< Génesis 17 >
1 Cuando Abram tenía noventa y nueve años, se le apareció Yahvé y le dijo: “Yo soy el Dios Todopoderoso; camina en mi presencia y sé perfecto.
Pea ʻi he hivangofulu ma hiva taʻu ʻoe motuʻa ʻo ʻEpalame naʻe hā mai ʻa Sihova kia ʻEpalame, ʻo ne pehē kiate ia, “Ko au, ko e ʻOtua Māfimafi; ke ke ʻeveʻeva ʻi hoku ʻao, pea ke haohaoa.
2 Yo estableceré mi pacto entre Mí y ti, y te multiplicaré sobremanera.”
Pea te u fai ʻa ʻeku fuakava ʻiate koe mo au, pea te u fakatokolahi ʻaupito koe.”
3 Entonces Abram se postró rostro en tierra, y Dios siguió diciéndole:
Pea tō foʻohifo ʻa ʻEpalame ki he kelekele pea folofola ʻae ʻOtua kiate ia, ʻo pehē;
4 “En cuanto a Mí, he aquí mi pacto contigo: tú serás padre de una multitud de pueblos;
“Ko au eni, Vakai, ʻoku ʻiate koe ʻeku fuakava, pea te ke hoko ko e tamai ki he ngaahi puleʻanga lahi;
5 y no te llamarás más Abram, sino que tu nombre será Abrahán, porque te he puesto por padre de muchos pueblos.
Pea ʻe ʻikai toe ui ho hingoa ko ʻEpalame, ka ko ʻEpalahame ho hingoa, he kuo u ngaohi koe “ko e tamai ki he ngaahi puleʻanga lahi.”
6 Te haré crecer sobremanera, y te haré padre de pueblos, y reyes saldrán de ti.
Pea te u ngaohi koe ke ke tupu ʻo tokolahi ʻaupito, pea te u ngaohi ʻae ngaahi puleʻanga lahi ʻiate koe, pea ʻe tupu ʻae ngaahi tuʻi ʻiate koe.
7 Y estableceré mi pacto en Mí y ti, y tu descendencia después de ti en la serie de sus generaciones, como pacto eterno, para ser Yo el Dios tuyo y el de tu posteridad después de ti.
Pea te u fakamaau ʻeku fuakava kiate koe, mo ho hako ʻe tupu ʻiate koe ʻamui, ʻi heʻenau ngaahi toʻutangata, ko e fuakava taʻengata, ke u ʻiate koe, ko e ʻOtua, pea ki ho hako ki mui ʻiate koe.
8 Y te daré a ti, y a tu descendencia después de ti, la tierra de tus peregrinaciones, toda la tierra de Canaán, en posesión perpetua; y Yo seré su Dios.”
Pea te u foaki kiate koe, pea mo ho hako ʻe hoko mo koe, ʻae fonua ʻoku ke ʻāunofo ki ai, ʻio ʻae fonua kotoa pē ʻo Kēnani, ko e tofiʻa taʻengata; pea teu ʻiate kinautolu ko honau ʻOtua.”
9 Dijo Dios a Abrahán: “Tú, pues, guarda mi pacto, y tu descendencia después de ti en la serie de sus generaciones.
Pea pehē ʻe he ʻOtua kia ʻEpalahame, “Ko ia te ke tauhi ai ʻeku fuakava, ʻa koe mo ho hako ʻe hoko mo koe ʻi honau ngaahi toʻutangata.
10 Este es mi pacto que habéis de guardar entre Mí y vosotros y tu posteridad después de ti: Todo varón entre vosotros ha de ser circuncidado.
Ko eni ʻa ʻeku fuakava, ʻaia te mou tauhi, kiate au mo kimoutolu mo ho hako ʻe tupu ʻamui ʻiate koe; E kamu ʻae tamasiʻi tangata kotoa pē ʻoku ʻiate kimoutolu.
11 Os circundaréis la carne de vuestro prepucio; y esto será en señal del pacto entre Mí y vosotros.
Pea te mou kamu ʻae kili ʻo homou potu; pea ko e fakaʻilonga ia ʻoe fuakava kiate au mo kimoutolu.
12 A los ocho días será circuncidado entre vosotros todo varón en el transcurso de vuestras generaciones, tanto el nacido en (tu) casa como el comprado con dinero a cualquier extraño, aunque no sea de su raza,
Pea ko ia ʻiate kimoutolu ʻoku ʻaho valu hono motuʻa ʻe kamu ia, ʻae tama tangata kotoa pē ʻi homou ngaahi toʻutangata, ko ia kuo fanauʻi ho fale, mo ia ʻoku ʻikai ʻi hoʻo fānau, ka kuo fakatauʻaki hoʻo koloa mei he muli.
13 Sí, deben ser circuncidados el nacido en tu casa y el adquirido con tu dinero, de modo que mi pacto estará en vuestra carne como alianza eterna.
Ko ia ʻe tupu ʻi ho fale, mo ia kuo fakatauʻaki hoʻo koloa ke ke kamu ia; pea ʻe ʻi homou sino ʻeku fuakava, ko e fuakava taʻengata ia.
14 El varón incircunciso, que no se circuncidare la carne de su prepucio, será exterminado de entre su pueblo por haber quebrantado mi pacto.”
Pea ko e tamasiʻi taʻekamu, ʻe motuhi ʻae laumālie ko ia mei hono kakai; he kuo ne siʻaki ʻeku fuakava.”
15 Dijo Dios a Abrahán: “A Sarai, tu mujer, no la llamarás más Sarai, porque su nombre será Sara.
Pea naʻe pehē ʻe he ʻOtua kia ʻEpalahame, “Pea koeʻuhi ko Selai ko ho uaifi, ʻe ʻikai te ke ui hono hingoa ko Selai, ka ko Sela hono hingoa.
16 Yo la bendeciré, y de ella también te daré un hijo. La bendeciré, y será madre de naciones; reyes de pueblos procederán de ella.”
Pea te u tāpuaki ia, ʻo tuku kiate koe ʻae foha ʻiate ia; ʻio, te u tāpuaki ia, pea ʻe hoko ia, ko e faʻē ki he ngaahi puleʻanga; ʻe tupu ʻiate ia ʻae ngaahi tuʻi ʻoe kakai.”
17 Entonces cayo Abrahán sobre su rostro y riéndose dijo en su corazón: “¿A hombre de cien años le ha de nacer hijo, y Sara ya nonagenaria va a dar a luz?”
Pea tō foʻohifo ai ʻa ʻEpalahame ki he kelekele pea kata, ʻo ne pehē ʻi hono loto, “E tupu ha tama ʻiate ia ʻoku teau taʻu hono motuʻa? Pea ʻe feitama ʻa Sela, ʻaia ʻoku hivangofulu hono taʻu?
18 Y dijo Abrahán a Dios: “¡Viva al menos delante de Ti Ismael!”
Pea pehēange ʻe ʻEpalahame ki he ʻOtua, ʻofa ke moʻui ʻa ʻIsimeʻeli ʻi ho ʻao.”
19 Respondió Dios: “De cierto que Sara tu mujer te dará a luz un hijo, y le pondrás por nombre Isaac; y Yo estableceré mi pacto con él como pacto eterno, y con su posteridad después de él.
Pea pehē ʻe he ʻOtua, “Ko e moʻoni ʻe fanauʻi ʻe ho uaifi ko Sela, ha tama kiate koe; pea te ke ui hono hingoa ko ʻAisake: pea te u fakamaau ʻeku fuakava kiate ia, ko e fuakava taʻengata pea mo hono hako ʻe hoko mo ia.
20 “En cuanto a Ismael, he otorgado tu petición. He aquí que le he bendecido; le multiplicaré y le haré crecer sobremanera. Doce príncipes engendrará y le haré padre de un gran pueblo.
Pea koeʻuhi ko ʻIsimeʻeli, kuo u fanongo kiate koe; “Vakai, kuo u tāpuaki ia, pea te u ngaohi ke tokolahi ʻaupito ia; te ne fakatupu ʻae ʻeiki ʻe toko hongofulu ma toko ua, pea te u ngaohi ia ko e puleʻanga lahi.
21 Pero mi pacto lo estableceré con Isaac, que Sara te dará a luz por este tiempo el año que viene.”
Ka ko ʻeku fuakava te u fakamaau ia kia ʻAisake, ʻaia ʻe fanauʻi ʻe Sela kiate koe, ʻi he kuonga totonu ʻi he taʻu ʻe hoko mai ni.”
22 Y después de hablar con él, subió Dios dejando a Abrahán.
Pea ngata ai ʻene lea kiate ia, pea hāʻele hake ʻae ʻOtua meia ʻEpalahame.
23 Tomó entonces Abrahán a Ismael, su hijo, y a todos los nacidos en su casa, y a todos los comprados con su dinero, a todos los varones de la casa de Abrahán, y en ese mismo día les circuncidó la carne del prepucio, como Dios le había mandado.
Pea ʻave ʻe ʻEpalahame hono foha ko ʻIsimeʻeli, mo kinautolu kotoa pē naʻe fāʻele ʻi hono fale, mo kinautolu kotoa pē naʻe fakatauʻaki ʻene koloa: ʻae tama tangata kotoa pē ʻi he fale ʻo ʻEpalahame; ʻo ne kamu ʻakinautolu ʻi he ʻaho ko ia, ʻo hangē ko ia naʻe folofolaʻaki ʻe he ʻOtua kiate ia.
24 Tenía Abrahán noventa y nueve años cuando circuncidó la carne de su prepucio.
Pea naʻe hivangofulu ma hiva taʻu ʻae motuʻa ʻo ʻEpalahame, ʻi hono kamu.
25 Ismael, su hijo, era de trece años cuando fue circuncidado en la carne de su prepucio.
Pea naʻe hongofulu ma tolu taʻu hono foha ko ʻIsimeʻeli, ʻi he kamu ʻae kili ʻo hono potu.
26 En el mismo día fueron circuncidados Abrahán y su hijo Ismael.
ʻI he ʻaho pe taha ko ia naʻe kamu ai ʻa ʻEpalahame mo hono foha ko ʻIsimeʻeli,
27 Y todos los varones de su casa, los nacidos en su casa, y los comprados a extraños por dinero, fueron circuncidados juntamente con él.
Pea mo e tangata kotoa pē ʻo hono fale, naʻe tupu ʻi hono fale, pe fakatauʻaki ʻene koloa mei he muli, naʻa nau kamu kotoa pē mo ia.