< 2 Crónicas 13 >
1 Abías comenzó a reinar sobre Judá el año decimoctavo del rey Jeroboam.
Pea ko eni, ʻi hono hongofulu ma valu taʻu ʻoe tuʻi ko Selopoami naʻe hoko ʻa ʻApisa ke pule ki Siuta.
2 Reinó tres años en Jerusalén. El nombre de su madre era Micaía, hija de Uriel, de Gabaá. Y hubo guerra entre Abías y Jeroboam.
Pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe tolu ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē foki ko Mikaia ko e ʻofefine ʻo Ulieli ʻo Kipea. Pea naʻe fetauʻaki ʻa ʻApisa mo Selopoami.
3 Abías empezó la guerra con un ejército de valientes guerreros: cuatrocientos mil hombres escogidos, pero se le opuso a él Jeroboam con ochocientos mil guerreros escogidos y valerosos.
Pea naʻe teu ʻae tau ʻe ʻApisa ko e fuʻu kautau ʻoe kau tangata toʻa, ʻio, ko e kau tangata fili ʻe toko fā kilu: pea naʻe fokotuʻu foki ʻe Selopoami ʻae tau ke tali ia ko e tau tangata toʻa mālohi kuo fili ʻe toko valu kilu.
4 Entonces se levantó Abías y habló desde el monte Semaraim, que está en la montaña de Efraím, en estos términos: “¡Oídme, Jeroboam, y todo Israel!
Pea naʻe tuʻu hake ʻa ʻApisa ki he moʻunga ko Simalemi, ʻaia ʻoku ʻi he moʻunga ko ʻIfalemi, ʻo ne pehē, “Fanongo kiate au, ʻa koe ko Selopoami, pea mo ʻIsileli, kotoa pē:
5 ¿Ignoráis acaso que Yahvé, el Dios de Israel, dio el reino sobre Israel para siempre a David, a él y a sus hijos con pacto de sal?
ʻIkai ʻoku totonu ke mou ʻilo naʻe foaki ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli ʻae puleʻanga ʻo ʻIsileli kia Tevita ke taʻengata, ʻio, kiate ia pea ki hono ngaahi foha ʻi he fuakava māsima?
6 Pero Jeroboam, hijo de Nabat, siervo de Salomón, hijo de David, se levantó en rebelión contra su señor.
Ka kuo tuʻu hake ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ko e tamaioʻeiki ʻa Solomone ko e foha ʻo Tevita, pea kuo ne angatuʻu ki hono ʻeiki.
7 Se juntaron con él unos individuos abyectos, hijos de Belial, con cuya ayuda prevaleció contra Roboam, hijo de Salomón, cuando este era joven y de tierno corazón y no podía hacerles frente.
Pea kuo tānaki ʻo fakataha kiate ia ʻae kau tangata noa pē, ko e fānau ʻoe angakovi, pea kuo nau fakamālohiʻi ʻakinautolu kia Lehopoami ko e foha ʻo Solomone, ʻi he kei siʻi ʻa Lehopoami mo loto vaivai, pea naʻe ʻikai mafai ia ke tekeʻi ʻakinautolu.
8 Y ahora tratáis vosotros de hacer resistencia al reino de Yahvé, que está en manos de los hijos de David, porque sois una inmensa multitud y con vosotros están los becerros de oro que Jeroboam os puso por dioses.
Pea ko eni ʻoku mou mahalo te mou faʻa fai ke tauʻi ʻae puleʻanga ʻo Sihova ʻi he nima ʻoe ngaahi foha ʻo Tevita: pea ko e fuʻu kakai tokolahi ʻakimoutolu, pea ʻoku ʻiate kimoutolu ʻae ngaahi ʻuhiki pulu koula, ʻaia naʻe ngaohi ʻe Selopoami ko e ngaahi ʻotua moʻomoutolu.
9 ¿No habéis expulsado a los sacerdotes de Yahvé, los hijos de Aarón y los levitas? ¿Y no os habéis hecho sacerdotes a la manera de los pueblos de los (demás) países? Cualquiera que viene con un novillo y siete carneros y pide la dignidad sacerdotal, es constituido sacerdote de los que no son dioses.
ʻIkai kuo mou kapusi kituaʻā ʻae kau taulaʻeiki ʻa Sihova, ko e ngaahi foha ʻo ʻElone, mo e kau Livai, pea kuo mou ngaohi ʻae kau taulaʻeiki kiate kimoutolu ʻo hangē ko e kakai ʻoe ngaahi puleʻanga kehekehe? Pea ko ia fulipē ʻoku ʻalu atu ke fakatapui ia ʻe ia pe ʻaki ha pulu mui, mo e fanga sipitangata ʻe fitu, ʻe hoko leva ia ko e taulaʻeiki ʻokinautolu ʻoku ʻikai ko e ʻotua.
10 Para nosotros, Yahvé es nuestro Dios; no le hemos dejado; y los sacerdotes que sirven a Yahvé con los hijos de Aarón, como también los levitas en su ministerio.
Ka ko kinautolu, ko homau ʻOtua ʻa Sihova, pea naʻe ʻikai te mau liʻaki ia: pea ko e kau taulaʻeiki, ʻaia ʻoku ngāue kia Sihova, ko e ngaahi foha ʻo ʻElone, pea mo e kau Livai ʻoku nau fai pe ʻenau ngaahi ngāue:
11 Queman a Yahvé holocaustos todas las mañanas y todas las tardes, y también perfumes aromáticos; ponen el pan de la proposición sobre la mesa limpia, y encienden cada tarde el candelero de oro con sus lámparas, pues nosotros guardamos el precepto de Yahvé, nuestro Dios; vosotros, empero, le habéis abandonado.
Pea ʻoku nau tutu kia Sihova ʻi he pongipongi kotoa pē mo e efiafi kotoa pē ʻae ngaahi feilaulau tutu mo e meʻa namu kakala: pea ʻoku nau ʻai ʻae mā ʻoe ʻao foki ki he palepale māʻoniʻoni; mo e tuʻunga maama koula mo hono ngaahi maama ʻo ia, ke tutu ʻi he efiafi kotoa pē: he ʻoku mau tauhi ʻae fekau ʻa Sihova ko homau ʻOtua; ka kuo mou liʻaki ia ʻekimoutolu.
12 He aquí que con nosotros, a nuestra cabeza, está Dios, y están sus sacerdotes y las trompetas resonantes, para tocar alarma contra vosotros. Hijos de Israel, no hagáis guerra contra Yahvé, el Dios de vuestros padres, porque no conseguiréis nada.”
Pea, vakai, ʻoku ʻiate kimautolu moʻoni ʻae ʻOtua ko homau ʻEiki tau, mo ʻene kautaulaʻeiki ke nau fakaongo ʻae ngaahi meʻalea ke kalangaekina ʻae manavahē kiate kimoutolu ʻae fānau ʻa ʻIsileli, ʻoua naʻa mou tau kia Sihova ko e ʻOtua ʻo hoʻomou ngaahi tamai: koeʻuhi ʻe ʻikai te mou monūʻia.”
13 Entretanto Jeroboam hizo un movimiento para poner una emboscada a fin de atacarlos por detrás, de manera que él estaba frente a Judá, y la emboscada a espaldas de este;
Ka naʻe fai ʻe Selopoami ke hiki ʻae malumu mei honau tuʻa: ko ia naʻa nau ʻi he ʻao ʻo Siuta pea naʻe ʻi honau tuʻa ʻae malumu.
14 de modo que cuando Judá volvió la cabeza, he aquí que tenía el enemigo de frente y por las espaldas. Entonces clamaron a Yahvé y mientras los sacerdotes tocaban las trompetas,
Pea ʻi he sio ki mui ʻa Siuta, vakai, naʻe ʻi honau ʻao ʻae tau, pea ʻi honau tuʻa: pea naʻa nau tangi kia Sihova, pea naʻe ifi ʻo fakaongo ʻe he kau taulaʻeiki ʻae ngaahi meʻalea.
15 los hombres de Judá alzaron el grito; y así como los hombres de Judá alzaron el grito, desbarató Dios a Jeroboam y a todo Israel delante de Abías y de Judá.
Pea naʻe toki mavava ai ʻae kau tangata Siuta: pea ʻi he mavava ʻae kau tangata Siuta, naʻe hoko ʻo pehē, naʻe taaʻi ʻe he ʻOtua ʻa Selopoami mo ʻIsileli kotoa pē ʻi he ʻao ʻo ʻApisa mo Siuta.
16 Huyeron los hijos de Israel delante de Judá, y Dios los entregó en sus manos.
Pea naʻe hola ʻae fānau ʻa ʻIsileli mei he ʻao ʻo Siuta: pea naʻe fakatukutukuʻi ʻakinautolu ʻe he ʻOtua ki honau nima.
17 Abías y su pueblo les infligieron una gran derrota, y de Israel cayeron traspasados quinientos mil hombres escogidos.
Pea naʻe taaʻi ʻakinautolu ʻe ʻApisa mo hono kakai ʻi he tāmateʻi lahi: ko ia naʻe tāmate ai ʻoe kakai ʻIsileli, ʻae kau tangata fili, ʻe toko nima kilu.
18 En aquella ocasión fueron humillados los hijos de Israel, y prevalecieron los hijos de Judá, por haberse apoyado en Yahvé, él Dios de sus padres.
Naʻe pehē pe hono fakavaivai ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi he kuonga ko ia, pea naʻe mālohi ʻo lavaʻi ʻe he fānau ʻa Siuta, ko e meʻa ʻi heʻenau tui kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai.
19 Abías persiguió a Jeroboam, y le quitó las ciudades de Betel con sus aldeas, Jesaná con sus aldeas, y Efrón con sus aldeas.
Pea naʻe tuli ʻe ʻApisa ʻa Selopoami, ʻo ne maʻu meiate ia ʻae ngaahi kolo, ko Peteli mo hono ngaahi kolo, mo Sesana mo hono ngaahi kolo, mo ʻIfalemi mo hono ngaahi kolo ʻo ia.
20 Jeroboam no recobró ya fuerza en los días de Abías; pues Yahvé le hirió de modo que murió.
Pea naʻe ʻikai toe maʻu ʻe Selopoami ha mālohi ʻi he ngaahi ʻaho ʻo ʻApisa: pea naʻe taaʻi ia ʻe Sihova, pea pekia ia.
21 Pero Abías cobró fuerza; tomó catorce mujeres, y engendró veinte y dos hijos y diez y seis hijas.
Ka naʻe fakaʻaʻau ʻo mālohi ʻa ʻApisa, pea fakamaʻu ia mo e uaifi ʻe toko hongofulu ma fā, pea naʻe tupu ʻiate ia ʻae foha ʻe toko uofulu ma toko ua, mo e ʻofefine ʻe toko hongofulu ma toko ono.
22 Las demás cosas de Abías, lo que hizo y lo que dijo, están escritas en el libro del profeta Iddó.
Pea ko hono toe ʻoe ngāue ʻa ʻApisa, mo ʻene ngaahi anga, mo ʻene ngaahi lea ʻikai kuo tohi ʻi he [tohi ]talanoa ʻoe palōfita ko Ito?