< 1 Reyes 18 >

1 Muchos días después, en el tercer año, fue dirigida esta palabra de Yahvé a Elías: “Ve, muéstrate a Acab, pues voy a dar lluvia a la tierra.”
Pea ʻi heʻene hili ange ʻae ngaahi ʻaho lahi, naʻe hoko ai ʻae folofola ʻa Sihova kia ʻIlaisiā ʻi hono tolu ʻoe taʻu, ʻo pehē, “Ke ke ʻalu ʻo fakahā atu koe kia ʻEhapi; pea te u fakatō hifo ʻae ʻuha ki he fonua.”
2 Partió Elías para presentarse a Acab. El hambre era grande en Samaria;
Pea naʻe ʻalu ʻa ʻIlaisiā ke fakahā ia kia ʻEhapi. Pea naʻe lahi ʻae honge ʻi Samēlia.
3 por lo cual Acab llamó a Abdías, que era mayordomo de su casa. Abdías era muy temeroso de Yahvé,
Pea naʻe ui ʻe ʻEhapi kia ʻOpataia, ʻaia naʻe pule ʻi hono fale: (ka ko eni, naʻe manavahē lahi ʻa ʻOpataia kia Sihova:
4 pues cuando Jezabel exterminaba a los profetas de Yahvé, Abdías tomó a cien profetas y los escondió, cincuenta en una cueva y cincuenta en otra, sustentándolos con pan y agua.
He naʻe pehē, ʻi heʻene tāmateʻi ʻe Sisipeli ʻae kau palōfita ʻa Sihova, naʻe ʻave ʻae kau palōfita ʻe toko teau ʻe ʻOpataia, ʻo ne fakafufū ʻakinautolu ko e taki nimangofulu ʻi ha ʻana, mo ne fafanga kinautolu ʻaki ʻae mā pea mo e vai.)
5 Y dijo Acab a Abdías: “Da una vuelta por todo el país hacia todas las fuentes de agua y hacia todos los arroyos; quizás hallaremos pastos para conservar con vida a los caballos y mulos y evitar la destrucción del ganado.”
Pea naʻe pehē ʻe ʻEhapi kia ʻOpataia, “Ke ke ʻalu atu ki he fonua, ki he ngaahi matavai kotoa pē, pea ki he ngaahi vaitafe kotoa pē: heiʻilo te tau maʻu ai ha mohuku ke fakamoʻui ʻaki ʻae fanga hoosi mo e fanga miuli, koeʻuhi ke ʻoua naʻa mole ʻae fanga manu kotoa pē.”
6 Y se repartieron entre sí el país para recorrerlo. Acab iba por un camino, y Abdías separadamente por el otro.
Ko ia naʻa na vaheua ʻae fonua ʻiate kinaua ke ʻosiki ia ʻi heʻena ʻalu ai: naʻe ʻalu ʻa ʻEhapi ʻi hono hala ʻoʻona, pea naʻe ʻalu ʻa ʻOpataia ʻi hono hala kehe ʻoʻona.
7 Estando Abdías de camino, he aquí que Elías le salió al encuentro. Le reconoció y cayó sobre su rostro diciendo: “¿Eres Tú, mi señor Elías?”
Pea ʻi heʻene ʻalu ʻa ʻOpataia ʻi he hala, vakai, naʻe fakafetaulaki mai ʻa ʻIlaisiā kiate ia: pea naʻa ne ʻiloʻi ia, ʻo ne tō hifo ki hono mata, ʻo ne pehē, “Ko koe ʻapē ko hoku ʻeiki ko ʻIlaisiā?
8 Él le respondió: “Yo soy. Vete y di a tu señor: Ahí está Elías.”
Pea naʻa ne pehēange kiate ia, “Ko au ʻalu ʻo tala ki hoʻo ʻeiki, Vakai, ko ʻIlaisiā eni.”
9 Replicó (Abdías): “¿En qué he pecado yo para que tú entregues a tu siervo en manos de Acab, a fin de que me mate?
Pea naʻa ne pehē, “Ko e hā ʻa ʻeku fai hala, ke ke tukuange ai ʻa hoʻo tamaioʻeiki ki he nima ʻo ʻEhapi ke tāmateʻi au?
10 Vive Yahvé, tu Dios, que no hay pueblo ni reino adonde no haya enviado mi señor a buscarte; y cuando decían: No está, hacía jurar a aquel reino y a aquel pueblo que no te habían hallado.
Hangē ʻoku moʻui ʻa Sihova ko ho ʻOtua, ʻoku ʻikai ha fonua pe ha puleʻanga kuo ʻikai fekau atu ki ai ʻe heʻeku ʻeiki ko hoʻo kumi: pea ʻi he ʻenau pehē, ʻOku ʻikai ʻi heni ia; naʻa ne maʻu ha fuakava mei he fonua mo e puleʻanga, ʻo pehē, naʻe ʻikai te nau ʻilo koe.
11 ¡Y ahora tú dices: Vete y di a tu señor: Ahí está Elías!
Ka kuo ke pehē ʻeni, ‘ʻAlu, ʻo tala ki hoʻo ʻeiki, Ko ʻIlaisiā eni.’
12 Y, además, cuando yo te deje, el Espíritu de Yahvé te llevará yo no sé dónde, y cuando yo vaya a decírselo a Acab; resulta que él no podrá hallarte y me matará, bien que yo, tu siervo, amo a Yahvé desde mi niñez.
Pea ʻe hoko ʻo pehē, kau ka ʻalu leva meiate koe, ʻe ʻave koe ʻe he Laumālie ʻo Sihova ki ha potu ʻoku ʻikai te u ʻiloʻi; pea ʻi heʻeku fakahā kia ʻEhapi, pea ʻoku ʻikai ke ne ʻilo koe, te ne tāmateʻi au: ka ʻoku manavahē ʻa hoʻo tamaioʻeiki ko au kia Sihova talu mei heʻeku kei siʻi.
13 ¿Acaso nunca han contado a mi señor lo que hice yo cuando Jezabel mataba a los profetas de Yahvé; cómo yo escondía cien profetas de Yahvé, cincuenta en una cueva, y cincuenta en otra, sustentándolos con pan y agua?
‌ʻIkai kuo fakahā ki heʻeku ʻeiki ʻaia naʻaku fai ʻi heʻene tāmateʻi ʻe Sisipeli ʻae kau palōfita ʻa Sihova, ʻa ʻeku fufū ha toko teau ʻoe kau palōfita ʻa Sihova ʻo taki nimangofulu ʻi ha ʻana, mo fafanga ʻakinautolu ʻaki ʻae mā mo e vai?
14 Y ahora tú me dices: Vete y di a tu señor: Ahí está Elías. De seguro me matará.”
Pea ʻoku ke pehē mai ni, ‘ʻAlu, ʻo tala ki hoʻo ʻeiki, Vakai, ko ʻIlaisiā eni: pea te ne tāmateʻi au.’”
15 Respondió Elías: “Vive Yahvé de los Ejércitos, a quien yo sirvo, que hoy mismo me presentaré (a Acab).”
Pea naʻe pehē ʻe ʻIlaisiā, “ʻOku moʻui ʻa Sihova ʻoe ngaahi tokolahi, ʻaia ʻoku ou tuʻu ʻi hono ʻao, pea ko e moʻoni te u fakahā au kiate ia he ʻaho ni.”
16 Marchó, pues, Abdías para encontrar a Acab, y le dio la noticia. Y Acab salió al encuentro de Elías.
Ko ia naʻe ʻalu ai ʻa ʻOpataia ke fetaulaki mo ʻEhapi, ʻo ne tala ki ai: pea naʻe ʻalu ʻa ʻEhapi ke fakafetaulaki atu kia ʻIlaisiā.
17 Luego que Acab vio a Elías, le dijo: “¿Tú aquí, perturbador de Israel?”
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene mamata ʻa ʻEhapi kia ʻIlaisiā, naʻe pehē ʻe ʻEhapi kiate ia, “Ko koe ia koā kuo fakamamahi ai ʻa ʻIsileli?”
18 Respondió él: “No he perturbado yo a Israel, sino tú y la casa de tu padre, porque habéis dejado los mandamientos de Yahvé y tú has ido tras los Baales.
Pea naʻe pehēange ʻe ia, “Kuo ʻikai te u fakamamahiʻi ʻa ʻIsileli; ka ko koe, mo e fale ʻo hoʻo tamai, ko e meʻa ʻi hoʻomou liʻaki ʻae ngaahi fekau ʻa Sihova, pea kuo ke muimui kia Peali.”
19 Ahora bien, manda congregar conmigo a todo Israel en el monte Carmelo; también a los profetas de Baal, cuatrocientos cincuenta, y a los profetas de Aschera, cuatrocientos, que comen a la mesa de Jezabel.”
Pea ko eni fekau atu, “Ke tānaki mai kiate au ʻi Kameli ʻa ʻIsileli kātoa, pea mo e kau kikite ʻo Peali ko e toko fāngeau mo e toko nimangofulu, pea mo e kau kikite ʻoe ngaahi vao tapu ko e toko fāngeau, ʻakinautolu ʻoku kai ʻi he keinangaʻanga ʻo Sisipeli.”
20 Convocó, pues, Acab a todos los hijos de Israel, y congregó a los profetas en el monte Carmelo.
Ko ia naʻe fekau atu ʻe ʻEhapi ki he fānau kotoa pē ʻa ʻIsileli, pea naʻa ne fakataha mai ʻae kau kikite kotoa pē ki he moʻunga ko Kameli.
21 Entonces Elías, acercándose a todo el pueblo, dijo: “¿Hasta cuándo estaréis claudicando hacia dos lados? Si Yahvé es Dios, seguidle; y si lo es Baal, id tras él.” Mas el pueblo no le respondió palabra.
Pea naʻe haʻu ʻa ʻIlaisiā ki he kakai kotoa pē, mo ne pehē, “ʻE fēfē ʻa hono fuoloa ʻo hoʻomou lotolotoua? Kapau ko e ʻOtua ʻa Sihova, mou muimui kiate ia: pea kapau ko Peali, muimui kiate ia.” Pea naʻe ʻikai toe lea ʻaki mai ʻe he kakai ha momoʻi lea ʻe taha.
22 Dijo, pues, Elías al pueblo: “He quedado yo solo de los profetas de Yahvé, cuando los profetas de Baal son cuatrocientos cincuenta hombres.
Pea naʻe toki pehē ʻe ʻIlaisiā ki he kakai, “Ko au tokotaha pe ʻoku toe ko e palōfita ʻa Sihova; ka ko e kau kikite ʻa Peali ko e kau tangata ʻe toko fāngeau mo e nimangofulu.
23 Désenos dos toros; y escójanse ellos un toro, y cortándolo en pedazos pónganlo sobre la leña, sin aplicarle fuego, y yo prepararé el otro toro, y lo colocaré sobre la leña, sin poner fuego.
Ko ia tuku ke nau ʻomi kiate kitautolu ha fanga pulu ʻe ua; pea tuku ke nau fili ha pulu ʻe taha maʻanautolu, pea tafatafaʻi ia pea hili ia ki he fefie, kaeʻoua naʻa ʻai ha afi ki lalo: pea te u teuteuʻi ʻeau ʻae pulu ʻe taha, pea hili ia ki ha fefie, kae ʻikai ha afi ki ai
24 E invocad el nombre de vuestro dios, y yo invocaré el nombre de Yahvé. Aquel dios que respondiere con el fuego, ese sea Dios.” Respondió todo el pueblo: “¡Bien dicho!”
Pea mou ui kimoutolu ki he hingoa ʻo hoʻomou ngaahi ʻotua, pea teu ui au ki he huafa ʻo Sihova: pea ko e ʻOtua ko ia ʻoku tali ʻaki ha afi, ko e ʻOtua pe ia.” Pea naʻe tali ʻe he kakai kotoa pē, ʻonau pehē, “ʻOku lelei ʻae lea.”
25 Dijo entonces Elías a los profetas de Baal: “Escogeos uno de los toros y preparadlo primero, porque sois más numerosos, e invocad el nombre de vuestro dios; mas sin poner fuego.”
Pea naʻe pehē ʻe ʻIlaisiā ki he kau kikite ʻa Peali, “Mou fili ha pulu maʻamoutolu, pea tomuʻa teuteu ia; he ʻoku mou tokolahi; pea mou ui ki he hingoa ʻo homou ngaahi ʻotua, kaeʻoua naʻa ʻai ha afi ki ai.”
26 Tomaron, pues, el toro que les había sido dado y lo prepararon, invocando el nombre de Baal desde la mañana hasta el mediodía, gritando: “¡Baal, respóndenos!” Pero no había voz, ni quien respondiese, a pesar de que estaban saltando alrededor del altar que habían hecho.
Pea naʻa nau ʻave ʻae pulu naʻe ʻange kiate kinautolu ʻonau teuteuʻi, mo nau ui ki he hingoa ʻo Peali mei he pongipongi ʻo aʻu ki heʻene hoʻatāmālie, ʻo pehē, “ʻE Peali, fanongo mai kiate kimautolu.” Ka naʻe ʻikai ha leʻo, pe ha taha ʻe lea mai. Pea naʻa nau fehōpoaki ʻi he ʻesifeilaulau naʻe ngaohi.
27 Al mediodía se burlaba de ellos Elías, diciendo: “Gritad más fuerte, ya que es dios. Está tal vez meditando, o se ha retirado, o está de viaje; o tal vez duerma y hay que despertarlo.”
Pea ʻi heʻene hoko ki he hoʻatāmālie, naʻe manuki ʻe ʻIlaisiā kiate kinautolu, ʻo ne pehē, “Kalangaʻaki ʻae leʻo lahi: he ko e ʻotua; naʻa ʻoku ne fakalaulauloto, pe ʻoku ne ʻi ha potu kehe, pe kuo ne fai haʻane fononga, pe naʻa ʻoku ne mohe, kae ʻaonga ʻa hono fakaʻāʻi.”
28 Gritaban, pues, a toda fuerza, sajándose, según su costumbre, con cuchillos y lanzas hasta chorrear la sangre sobre ellos.
Pea naʻa nau kalanga mālohi, mo tafatafaʻi kinautolu, ʻo hangē ko ʻenau anga, ʻaki ʻae hele mo e ngaahi meʻa kini, kae puna mai ʻae toto kiate kinautolu.
29 Pasado ya el mediodía, siguieron delirando hasta (la hora en que suele) ofrecerse el sacrificio sin que hubiese voz, ni quien respondiera ni atendiese.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he pale ʻae laʻā, mo nau kikite ai pe ʻo aʻu ki he feituʻulaʻā ʻoe feilaulau efiafi, naʻe ʻikai ha leʻo, pe ha taha ke lea, pe ha taha ke tokangaʻi.
30 Entonces dijo Elías a todo el pueblo: “Acercaos a mí.” Se le acercó todo el pueblo, y él se puso a preparar el altar de Yahvé que estaba derribado.
Pea naʻe pehē ʻe ʻIlaisiā ki he kakai kotoa pē, “Mou ʻunuʻunu mai kiate au.” Pea naʻe ʻunuʻunu mai kiate ia ʻae kakai kotoa pē. Pea naʻa ne teuteu foʻou ʻae ʻesifeilaulau ʻa Sihova ʻaia naʻe maumau hifo.
31 Tomó Elías doce piedras, conforme al número de las tribus de los hijos de Jacob, al cual había sido dirigida la palabra de Yahvé, que decía: “Israel será tu nombre.”
Pea naʻe ʻomi ʻe ʻIlaisiā ʻae foʻi maka ʻe hongofulu ma ua, ʻo fakatatau mo e fiha ʻoe faʻahinga ʻoe fānau ʻa Sēkope, ʻaia naʻe hoko mai ki ai ʻae folofola ʻa Sihova, ʻo pehē, “ʻE fakahingoa, koe ko ʻIsileli:”
32 Con estas piedras edificó un altar al nombre de Yahvé, y alrededor del altar hizo una zanja, tan grande como para sembrar dos medidas de semilla.
Pea naʻa ne fokotuʻu ʻaki ʻae ngaahi maka ha feilaulauʻanga ʻi he huafa ʻo Sihova: pea naʻa ne ngaohi ha luo naʻe keli takatakai ʻi he feilaulauʻanga, naʻe tatau ʻa hono lahi mo e fonu ʻoe fuaʻanga ʻe ua ʻoe tengaʻi ʻakau.
33 Luego dispuso la leña, y cortando en trozos al toro, lo puso encima de la leña, y dijo: “Llenad cuatro cántaros de agua y vertedla sobre el holocausto y sobre la leña.”
Pea naʻa ne fakatokalelei ʻae fefie, mo ne tafatafaʻi ʻae pulu, ʻo ne hili ia ki he fefie, mo ne pehē, “Fakafonu mai ha puha ʻe fā ʻaki ʻae vai, pea lilingi ia ki he feilaulau tutu, pea ki he fefie.”
34 Después dijo: “Hacedlo por segunda vez”, y lo hicieron por segunda vez. Y repitió: “Hacedlo por tercera vez”, y lo hicieron por tercera vez;
Pea naʻa ne pehē, “Toe fai ia ke liunga ua.” Pea naʻa nau fai ia ko hono liunga ua. Pea naʻa ne pehē, “Fai ia ko hono liunga tolu. Pea naʻa nau fai ia ko hono liunga tolu.”
35 de suerte que corría el agua alrededor del altar; y también la zanja la hizo llenar de agua.
Pea naʻe tafe takatakai ʻae vai ʻi he feilaulauʻanga; pea naʻa ne fakafonu foki ʻae luo ʻaki ʻae vai.
36 A la hora (en que suele) ofrecerse el sacrificio (de la tarde), se acercó el profeta Elías, y dijo: “¡Oh Yahvé, Dios de Abrahán, de Isaac y de Israel, hoy sea notorio que Tú eres Dios en Israel y que yo soy tu siervo, y que por orden tuya he hecho todas estas cosas!
Pea ʻi heʻene hokosia ʻae feituʻulaʻā ʻoe feilaulau fakaefiafi, naʻe ʻunuʻunu mai ʻa ʻIlaisiā ko e palōfita, ʻo ne pehē, “ʻE Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, mo ʻAisake, pea mo e ʻaho ni ko e ʻOtua koe ʻi ʻIsileli, pea ko hoʻo tamaioʻeiki au, pea mo ʻeku fai ʻae ngaahi meʻa ni kotoa pē ʻi hoʻo fekau.
37 ¡Respóndeme, Yahvé, respóndeme, para que sepa este pueblo que Tú, Yahvé, eres Dios, que conviertes el corazón de ellos de nuevo (a Ti)!”
‌ʻE Sihova, fanongo mai kiate au, koeʻuhi ke ʻilo ʻe he kakai ni ko Sihova koe ko e ʻOtua, pea kuo ke toe liliu mai ʻe koe ʻa honau loto.”
38 En ese momento bajó fuego de Yahvé y consumió el holocausto, la leña, las piedras y el polvo, lamiendo incluso el agua que había en la zanja.
Pea naʻe toki tō hifo ai ʻae afi ʻa Sihova, ʻo ne keina ʻae feilaulau tutu, mo e fefie, mo e ngaahi maka, mo e efu, pea ne ʻemo hake ʻae vai ʻaia naʻe ʻi he luo.
39 Viéndolo todo el pueblo cayeron sobre sus rostros y exclamaron: “¡Yahvé es Dios! ¡Yahvé es Dios!”
Pea ʻi he mamata ʻae kakai ki ai, naʻa nau tō hifo ki honau mata: pea naʻa nau pehē, “Ko Sihova, ko e ʻOtua pe ia; ko Sihova ko e ʻOtua pe ia.”
40 Y Elías les dijo: “Prended a los profetas de Baal; que no se escape ni uno de ellos. Ellos los prendieron, y Elías los llevó al torrente Cisón, donde les quitó la vida.
Naʻe pehē ʻe ʻIlaisiā kiate kinautolu, “Puke mai ʻae kau kikite ʻa Peali; ʻoua naʻa tuku ke hao hanau tokotaha.” Pea naʻa nau puke ʻakinautolu: pea naʻe ʻohifo kinautolu ʻe ʻIlaisiā ki he vaitafe ko Kisoni, mo ne tāmateʻi kinautolu ʻi ai.
41 Entonces dijo Elías a Acab: “¡Sube, come y bebe, porque oigo ya gran ruido de lluvia!”
Pea naʻe pehē ʻe ʻIlaisiā kia ʻEhapi, “Ke ke tuʻu hake, mo ke kai mo inu; he ʻoku longolongo ʻuha lahi ʻaupito.”
42 Subió Acab, a comer y beber. Elías, empero, subió a la cumbre del Carmelo, e inclinándose hacia la tierra puso su rostro entre sus rodillas,
Ko ia naʻe ʻalu hake ʻa ʻEhapi ke ne kai mo inu. Pea naʻe ʻalu hake ʻa ʻIlaisiā ki he tumutumu ʻo Kameli; pea naʻa ne fakato hifo ia ki he kelekele, pea ne ʻai hono mata ki hono vahaʻa tui,
43 y dijo a su criado: “Sube y mira hacia el mar.” Subió (el criado), miró y dijo: “No hay nada.” Dijo Elías: “Hazlo siete veces.”
Pea pehē ʻe ia ki heʻene tamaioʻeiki, “ʻAlu hake eni ʻo sio atu ki tahi.” Pea naʻa ne ʻalu hake, mo ne sio, pea ne pehē, “ʻOku ʻikai ha meʻa.” Pea naʻa ne pehē, “Ke ke toe ʻalu ke liunga fitu.”
44 Y a la séptima vez dijo: “He aquí una nube, tan pequeña como la palma de la mano de un hombre, que se levanta del mar.” Entonces le dijo Elías: “Anda y di a Acab: «Unce y marcha, a fin de que no te ataje la lluvia».”
Pea ʻi heʻene hoko ki hono liunga fitu, naʻa ne pehē, “Vakai, ʻoku ha hake mei he tahi ha kihiʻi ʻao siʻi, ʻoku hangē ko e nima ʻoe tangata.” Pea naʻe pehē ʻe ia, “Ke ke ʻalu hake, ʻo tala kia ʻEhapi, Teuteu hoʻo saliote, pea ke ʻalu hifo, koeʻuhi ke ʻoua naʻa taʻofi koe ʻe he ʻuha.”
45 Y pasado un poco de tiempo se oscureció el cielo con nubes y viento, y cayó una gran lluvia; y Acab subió y marchó a Jesreel.
Pea lolotonga eni, naʻe fakapoʻupoʻuli ʻae langi ʻi he ngaahi ʻao mo e matangi, pea naʻe tō ʻae ʻuha lahi ʻaupito. Pea naʻe heka ʻa ʻEhapi, ʻo ne ʻalu ki Sesilili.
46 Entonces la mano de Yahvé se posó sobre Elías, el cual se ciñó los lomos y corrió delante de Acab hasta llegar a Jesreel.
Pea naʻe ʻia ʻIlaisiā ʻae nima ʻo Sihova; pea naʻa ne hukihuki ʻa hono vala, mo ne lele muʻomuʻa ʻia ʻEhapi ʻo aʻu ki he hūʻanga ʻo Sesilili.

< 1 Reyes 18 >