< 1 Crónicas 29 >

1 Dijo el rey David a toda la asamblea: “Mi hijo Salomón a quien solo ha escogido Dios, es todavía joven y tierno, y la obra es grande; pues este alcázar no es para hombre, sino para Yahvé Dios.
Naʻe pehē foki ʻe Tevita ko e tuʻi ki he fakataha kotoa pē, “ʻOku kei talavou mo vaivai pe ʻa Solomone ko hoku foha, ʻaia pe tokotaha kuo fili ʻe he ʻOtua, he ʻoku lahi ʻae ngāue: he ʻoku ʻikai mā ha tangata ʻae fale lahi, ka kia Sihova ko e ʻOtua.
2 Con todas mis fuerzas he preparado para la Casa de mi Dios el oro para los objetos de oro, la plata para los de plata, el bronce para los de bronce, el hierro para los de hierro y la madera para los de madera; también piedras de ónice y (piedras) de engaste; piedras brillantes y de varios colores, toda suerte de piedras preciosas y piedras de mármol en abundancia.
Pea ko eni kuo u fai tokonaki ʻeau ʻaki ʻa hoku mālohi kātoa, maʻae fale ʻo hoku ʻOtua, ʻae koula ki he meʻa koula, mo e siliva ki he meʻa siliva, mo e palasa ki he meʻa palasa, mo e ukamea ki he meʻa ukamea, mo e taʻanga ki he ngaahi meʻa ʻakau; mo e maka ko e ʻonike ke fonofono ʻaki, mo e ngaahi maka ngingila mo lanu kehekehe, mo e faʻahinga maka mahuʻinga kotoa pē, pea mo e maka hinehina, ko e meʻa lahi.
3 Fuera de esto, en mi amor a la Casa de mi Dios, doy a la Casa de mi Dios el oro y la plata que poseo, además de todo lo que tengo preparado para la Casa del Santuario:
Pea koeʻuhi foki kuo u tukupau ʻa ʻeku ʻofa ki he fale ʻa hoku ʻOtua, ko ia kuo u ʻatu mei heʻeku koloa totonu ʻaʻaku, ʻae koula mo e siliva, ʻaia kuo u ʻatu maʻae fale ʻo hoku ʻOtua, ko e fakalahi ʻataʻatā pe ki he meʻa kotoa pē ʻaia kuo u tokonaki ki he fale māʻoniʻoni,
4 tres mil talentos de oro, del oro de Ofir, y siete mil talentos de plata acrisolada para revestir las paredes de los edificios;
‌ʻIo, ʻae taleniti koula ʻe tolu afe, ʻoe koula mei Ofeli, mo e taleniti siliva maʻae fitu afe, ke ʻaofi ʻaki ʻae ngaahi holisi ʻoe fale:
5 el oro para los objetos de oro, la plata para los de plata, y para todas las obras hechas por mano de los artífices, ¿Quién, pues, quiere ahora hacer una ofrenda espontánea a Yahvé?”
Ko e koula ki he meʻa koula, mo e siliva ki he meʻa siliva, pea ki he ngaahi ngāue kehekehe ʻe fai ʻe he nima ʻoe kau tufunga. Pea ko hai ha taha ʻoku fie fakafonu hono nima ke ngāue kia Sihova he ʻaho ni?”
6 Entonces los jefes de las casas paternas, los príncipes de las tribus de Israel, los jefes de miles y de cientos, y los administradores de la hacienda del rey ofrecieron espontáneamente sus ofrendas,
Pea naʻe toki ʻatu meʻa ʻi he fiefie fai ʻe he kau tuʻukimuʻa ʻi he kau mātuʻa mo e houʻeiki ʻoe ngaahi faʻahinga ʻo ʻIsileli, pea mo e ngaahi ʻeiki naʻe pule ki he ngaahi toko afe mo e ngaahi teau, pea mo kinautolu naʻe pule ki he ngāue ʻae tuʻi.
7 y dieron para la obra de la Casa de Dios, cinco mil talentos de oro, diez mil dáricos, diez mil talentos de plata, diez y ocho mil talentos de bronce y cien mil talentos de hierro.
Pea [naʻa nau ]foaki maʻae ngāue ʻi he fale ʻoe ʻOtua ko e koula, ko e taleniti ʻe nima afe, mo e konga kehe ʻe taha mano, pea ko e siliva ko e taleniti ʻe taha mano, pea mo e taleniti ʻe taha mano ma valu afe ʻoe palasa, pea mo e taleniti ʻe taha kilu ʻoe ukamea.
8 Los que tenían piedras preciosas, las entregaron para el tesoro de la Casa de Yahvé, en mano de Jehiel gersonita.
Pea ko kinautolu naʻe maʻu ʻae ngaahi maka mahuʻinga naʻa nau foaki ia ki he koloa ʻoe fale ʻo Sihova ʻi he nima ʻo Sehieli ko e tangata Kesoni.
9 Y se regocijó el pueblo por haberlo hecho voluntariamente; porque de todo su corazón habían ofrecido espontáneamente sus dádivas a Yahvé. También el rey David tuvo un gran gozo.
Pea naʻe toki fiefia ai ʻae kakai, koeʻuhi naʻa nau ʻatu ʻi he fiefie fai, pea ʻi he loto angatonu naʻa nau ʻatu loto lelei pe kia Sihova: pea naʻe fiefia foki ʻa Tevita ko e tuʻi ʻi he fiefia lahi.
10 Después bendijo David a Yahvé en presencia de toda la asamblea; y dijo David: “¡Bendito Tú, oh Yahvé, Dios de nuestro padre Israel, desde la eternidad hasta la eternidad!
Ko ia naʻe fakafetaʻi ʻe Tevita kia Sihova ʻi he ʻao ʻoe fakataha kātoa: pea naʻe pehē ʻe Tevita, “Fakafetaʻi kiate koe, ʻE Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli ko ʻemau tamai, ke taʻengata pea taʻengata.
11 Tuya, oh Yahvé, es la grandeza, el poder, la magnificencia, el esplendor y la majestad; pues tuyo es cuánto hay en el cielo y en la tierra. Tuyo, oh Yahvé, es el reino; Tú te eriges en cabeza de todo.
‌ʻOku ʻoʻou, ʻE Sihova, ʻae māʻolunga, mo e mālohi, mo e nāunau, mo e ikuna, pea mo e māfimafi: he ʻoku [ʻoʻou ]ʻae meʻa kotoa pē ʻoku ʻi he langi pea mo e māmani: ʻoku ʻoʻou ʻae puleʻanga, ʻE Sihova, pea ʻoku hiki hake koe ko e ʻulu ki he meʻa kotoa pē.
12 De Ti proceden la riqueza y la gloria; Tú lo gobiernas todo; en tu mano están el poder y la fortaleza, y en tu mano el dar grandeza y poder a todos.
‌ʻOku meiate koe ʻae koloa mo e ongoongolahi, pea ʻoku ke pule koe ki he meʻa kotoa pē; pea ʻoku ʻi ho nima ʻae mālohi mo e mafai; pea ʻoku ʻi ho nima ʻoʻou ʻae faʻa hakeakiʻi, mo e foaki ʻoe mālohi ki he meʻa kotoa pē.
13 Ahora, pues, oh Dios nuestro, te alabamos y celebramos tu Nombre glorioso.
Ko ia foki, ʻa homau ʻOtua, ʻoku mau fakafetaʻi kiate koe, mo fakaongoongolelei ʻa ho huafa nāunauʻia.
14 Pues ¿quién soy yo, y quién es mi pueblo, para que seamos capaces de ofrecerte tales donativos? Porque todo viene de Ti, y te damos lo (que hemos recibido) de tus manos.
Ka ko hai au, pea ko hai ʻa hoku kakai, ke pehē ke mau faʻa ʻatu meʻa pehē ni ʻi he fiefie fai? He ʻoku meiate koe ʻae meʻa kotoa pē, pea kuo mau ʻatu pe kiate koe mei he meʻa ʻoku ʻoʻou.
15 Porque extranjeros y advenedizos somos delante de Ti, como todos nuestros padres; como sombra son nuestros días sobre la tierra, y no hay espera.
He ko e kau muli ʻakimautolu ʻi ho ʻao, mo e kau ʻāunofo, ʻo hangē ko ʻemau ngaahi tamai kotoa pē: ʻoku tatau mo e ata ʻa homau ngaahi ʻaho ʻi he māmani, pea ʻoku ʻikai ha nofo maʻu.
16 Yahvé, Dios nuestro, todo este grande acopio que hemos acumulado, a fin de edificarte una Casa para tu santo Nombre, viene de tu mano, y es todo tuyo.
‌ʻE Sihova ko homau ʻOtua, ko e koloa kotoa pē kuo mau tokonaki ke langa ʻaki ha fale kiate koe maʻa ho huafa māʻoniʻoni, ʻoku mei ho nima ʻoʻou, pea ʻoku ʻoʻou kotoa pē.
17 Bien sé, Dios mío, que Tú pruebas los corazones y amas la rectitud; por eso te he ofrecido voluntariamente todo esto con sincero corazón, y ahora veo con regocijo a tu pueblo, a los que se hallan aquí, cómo te ofrecen espontáneamente sus dones.
‌ʻOku ou ʻilo foki, ʻe hoku ʻOtua, ʻoku ke ʻahiʻahiʻi ʻe koe ʻae loto, pea ʻoku ke finangalo lelei ki he angatotonu. Ka ko au, ʻi he angatonu ʻo hoku loto kuo u ʻatu fiefie fai ʻae ngaahi meʻa ni kotoa pē: pea kuo u mamata fiefia ʻeni ki hoʻo kakai, ʻa ʻeni kuo fakataha ni, mo ʻenau ʻatu meʻa kiate koe ʻi he fiefie fai.
18 Oh, Yahvé, Dios de nuestros padres, de Abrahán, de Isaac y de Israel, conserva esto perpetuamente para formar los pensamientos del corazón de tu pueblo, y dirige Tú su corazón hacia Ti.
‌ʻE Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, mo ʻAisake, pea mo ʻIsileli, ko ʻemau ngaahi tamai, ke ke tuku maʻu eni ki he filioʻi mo e fakakaukau ʻoe loto ʻo hoʻo kakai ke taʻengata, pea ke teuteu ʻa honau loto kiate koe:
19 Da a mi hijo Salomón un corazón perfecto, para que guarde tus mandamientos, tus testimonios y tus preceptos, a fin de que todo lo ponga por obra y edifique el palacio, para el cual yo he hecho los preparativos.”{}
Pea ke foaki kia Solomone ko hoku foha ha loto haohaoa, ke ne tokanga ki hoʻo ngaahi fekau, mo hoʻo ngaahi fakamoʻoni, mo hoʻo ngaahi fono, pea ke fai ia kotoa pē, pea ke langa ʻae fale lahi ʻaia kuo u fai tokonaki ki ai.”
20 Después dijo David a toda la asamblea: “¡Bendecid a Yahvé vuestro Dios!” Y toda la asamblea bendijo a Yahvé, el Dios de sus padres, e inclinaron la cabeza y se postraron ante Yahvé y ante el rey.
Pea naʻe pehē ʻe Tevita ki he fakataha kātoa, “Ko eni mou fakafetaʻi kia Sihova ko homou ʻOtua.” Pea naʻe fakafetaʻi ʻe he fakataha kātoa kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai, pea naʻe punou hifo honau ʻulu, mo nau hū kia Sihova, pea mo e tuʻi.
21 Al día siguiente inmolaron a Yahvé víctimas y le ofrecieron holocaustos: mil becerros, mil carneros y mil corderos, con sus correspondientes libaciones y muchos sacrificios por todo Israel.
Pea naʻa nau ʻatu ʻae ngaahi feilaulau kia Sihova, mo nau ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu kia Sihova, ʻi he ʻaho naʻe feholoi mo e ʻaho ko ia, ʻio, ko e fanga pulu ʻe taha afe, mo e fanga sipitangata ʻe taha afe, mo e fanga lami ʻe taha afe, fakataha mo ʻenau ngaahi feilaulau meʻainu, pea mo e ngaahi feilaulau lahi ʻaupito maʻa ʻIsileli kātoa:
22 En aquel día comieron y bebieron ante Yahvé con gran gozo, y por segunda vez proclamaron rey a Salomón, hijo de David, y le ungieron por rey delante de Yahvé, y a Sadoc por sacerdote.
Pea naʻa nau kai mo inu ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻi he ʻaho ko ia ʻi he fiefia lahi. Pea naʻa nau fakanofo ʻa Solomone ko e foha ʻo Tevita ke tuʻi ko hono liunga ua, mo nau pani ia ʻaki ʻae lolo kia Sihova ke hoko ko e pule lahi, pea ke taulaʻeiki ʻa Satoki.
23 Entonces se sentó Salomón como rey sobre el trono de Yahvé, en lugar de su padre David, y prosperó y le obedeció todo Israel.
Pea naʻe toki nofo ʻa Solomone ki he nofoʻa fakatuʻi ʻo Sihova ko e tuʻi ko e fetongi ʻo ʻene tamai ko Tevita, pea naʻa ne monūʻia; pea naʻe talangofua ʻa ʻIsileli kātoa kiate ia.
24 Todos los jefes y grandes, y también todos los hijos del rey David, prestaron obediencia al rey Salomón.
Pea naʻe anganofo kia Solomone ko e tuʻi ʻae houʻeiki kotoa pē, mo e kau tangata mālohi, pea mo e ngaahi foha kotoa pē foki ʻoe tuʻi ko Tevita.
25 Y Yahvé le engrandeció en extremo a los ojos de todo Israel, y le confirió tanta gloria real cual nunca había tenido ningún rey de Israel antes de él.
Pea naʻe fakahikihiki lahi ʻaupito ʻa Solomone ʻe Sihova ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli kātoa, pea ne tuku kiate ia ʻae ngaahi meʻa fakatuʻi naʻe teʻeki ke tuku ki ha tuʻi naʻe muʻa ʻiate ia ʻi ʻIsileli.
26 David, el hijo de Isaí, reinó sobre todo Israel.
Naʻe pehē ʻae pule ʻa Tevita ko e foha ʻo Sese ki ʻIsileli kātoa.
27 Fueron los días que reinó sobre Israel cuarenta años. En Hebrón reinó siete años, y en Jerusalén reinó treinta y tres.
Pea ko e kuonga naʻa ne pule ai ki ʻIsileli, ko e taʻu ʻe fāngofulu; naʻa ne pule ʻi Hepeloni ʻi he taʻu ʻe fitu, pea naʻa ne pule ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe tolungofulu ma tolu.
28 Murió en buena vejez, harto de días, riqueza y gloria; y en su lugar reinó su hijo Salomón.
Pea naʻa ne pekia ʻi heʻene hoko ʻo motuʻa lelei, kuo lahi hono ʻaho, mo ne koloaʻia, mo ongoongolelei: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Solomone.
29 Los hechos del rey David, los primeros y los postreros, he aquí que están escritos en la historia del vidente Samuel, en la historia del profeta Natán y en la historia del vidente Gad,
Pea ko eni ko e ngaahi ngāue ʻa Tevita, mei he kamataʻanga ʻo aʻu ki mui, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi ʻa Samuela ko e tangata kikite, pea ʻi he tohi ʻa Natani ko e palōfita, pea ʻi he tohi ʻa Kata ko e tangata kikite,
30 juntamente con todo su reinado y sus hazañas, y las vicisitudes que pasaron sobre él, sobre Israel y sobre todos los reinos de los (demás) países.
‌ʻA ʻene pule kotoa pē, mo ʻene mālohi, mo e ngaahi meʻa naʻe fai kiate ia ʻi hono kuonga, pea ki ʻIsileli foki, pea ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoe ngaahi fonua.

< 1 Crónicas 29 >